Smjernice za unaprjeđenje razvoja seoskog turizma

U Hercegovini gdje postoje preduvjeti – očuvan okoliš, kulturno povijesno nasljeđe, arheološki lokaliteti, kvalitetno životno okruženje –  seoski turizam ima stvarnu šansu za napredak, naravno uz prepoznavanje i potporu lokalnih i državnih razina vlasti.

Dr. sc. Ivan Madžar, Mr. sc. Danijela Madžar, Fakultet prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru

Iniciranjem razvoja seoskog turizma istovremeno se razvijaju i susjedna područja. Bitno je istaknuti da seoski turizam u velikoj mjeri pridonosi očuvanju, kako prirodne, tako i kulturno-povijesne baštine, te pozitivno utječe na revalorizaciju autohtonih vrijednosti. Za razvoj seoskog turizma potreban je konkretan i koordiniran pristup na regionalnom tržištu, tvrdi profesor Sveučilišta u Mostaru  Dr. sc. Ivan Madžar u radu koji se bavi Analizom elemenata i preporukama za unaprjeđenje razvoja seoskog turizma na području Hercegovine.

Za razvoj seoskog turizma potreban je konkretan i koordiniran pristup na regionalnom tržištu. Unutar tog pristupa svakako treba pokazati kakav to identitet, prepoznatljivost i općenito koje održive turističke proizvode žele predstaviti te im dati potporu u širenju te poruke kroz više državne institucije i njihove komunikacijske materijale. Svakako za početak treba napraviti popis domaćinstva zainteresiranih za ugošćivanje turista, te zajednički utvrditi osnovne odrednice njihovog razvoja. Veliki broj vinograda u regiji Hercegovine, privlači dosta posjetioca u ovo područje. Razvoj projekta “Vinska cesta Hercegovine” poboljšao je regionalni turistički profil za razvoj seoskog turizma. Iako postoji sve veći broj lokalnih poduzetnika koji koriste prednosti prirodnog okoliša i kulturne baštine Hercegovine, bitno je poduzeti neophodne korake za razvoj infrastrukture i osigurati održivost kapaciteta seoskog turizma.


Da bi se očuvala autentičnost nužno bi bilo razmisliti i o stvaranju kontroliranoga “branda”, razvoj kojega bi trebao utjelovljavati identitet i kvaliteta kojima se seoski turizam predstavlja okolnom vanjskom svijetu, npr. kao mjesto očuvane prirode, autentične tradicije, gostoljubivih ljudi, zdrave hrane itd.. Razvoj seoskog turizma već je mnogo učinio u stvaranju elemenata turističke ponude posebice rekreativne, a lokalno stanovništvo već prepoznaje tu činjenicu kao pozitivan pomak. Treba svakako poraditi i na stvaranju pristupa održivom razvoju turizma koji bi bio isključivo koordiniran s lokalnim stanovništvom, naravno uz korist cjelokupne zajednice a posebice lokalne.

Vrlo dobar početak ovakvog načina promocije je ideja organiziranja sajmova i rekreativnih događanja poput raštikijade (na seoskom domaćinstvu ”Marića gaj”), a koje bi lokalno stanovništvo moglo iskoristiti za prodaju vlastitih prehrambenih i drugih proizvoda te turističku promociju svojega sela.


Primjena suvremenog marketinga svakako treba istaknuti nepostojanje profesionalne marketinške i prodajne platforme na nivou Bosne i Hercegovine.
Tako da je i promocija seoskog turizma neujednačena, nedostatna u smislu kvalitete i financijskih sredstava, bez adekvatne koordinacije i smjernica za efektivan marketinški miks. Kroz institucije turističkih zajednica koje promoviraju njihovu djelatnost kroz vlastitu internetsku stranicu i druge komunikacijske materijale, te posredujući u njihovim kontaktima s ostalim medijima, svakako se može naći poseban prostor i za razvoj i potporu seoskom turizmu kao zasebnom segmentu turističke ponude. Velika je potreba svakako za podizanjem gastronomske kulture, ali i za podizanjem smještajnih i kapaciteta i standarda. Unutar podizanja gastronomske kulture svakako je bitno da se lokalno stanovništvo potakne da postanu glavni promotori svoje kulture i drugih elemenata potencijalnim gostima. U ovu svrhu svakako je potrebno ponuditi lokalnom stanovništvu mogućnost ispravne i potpune informacije o povijesti, i svim drugim relevantnim elementima čime bi osigurali zanimljivu i autentičnu ponudu.


Konstantna edukacija i obrazovanje kadrova nužna je za daljnji razvoj, obzirom da u urbanim dijelovima poslovni subjekti u turizmu imaju više izbora na samom tržištu rada. Zbog ograničenog financiranja u seoskim područjima postoji percepcija da je kvaliteta raspoloživih ljudskih resursa ispod minimalne potrebne za turističke standarde, kao i da su stečene kvalifikacije i vještine na nižem nivou. Istraživanje je pokazalo da među lokalnim stanovništvom postoje i entuzijasti, a volju tih ljudi treba adekvatno iskoristiti – oni mogu mnogo učiniti na pridobivanju povjerenja i suradnje ostatka zajednice. Uz pomoć entuzijasta mogla bi se organizirati mreža lokalnih stanovnika koja bi ravnopravno surađivala na razvojnim i svim drugim inicijativnim elementima. Time bi se dobila jezgra daljnjeg razvoja i usmjeravanja obnove seoskih prostora.


Institucionalna struktura Bosne i Hercegovine se često ističe kao jedna od glavnih prepreka za ukupni razvoj. Usklađivanje zakonske regulative je od presudnog značaja za daljnji razvoj. Ipak spor napredak u razvoju turizma ne može se opravdati samo kompleksnom institucionalnom strukturom. Lokalne vlasti i lokalne zajednice, kao i privatni gospodarski subjekti i turističke organizacije, mogu biti aktivniji u omogućavanju razvoja turizma u svojoj nadležnosti i na mikro nivou. U skladu s Zakonom o gospodarskoj aktivnosti, seoska domaćinstva moraju biti upisana u registar za obavljanje ugostiteljske djelatnosti koji se vodi na županijskoj razini, što zapravo predstavlja jedinu organiziranu evidenciju seoskih domaćinstava koja se bave turizmom u Bosni i Hercegovini.
Konkretnim financijskim i poticajnim sredstvima (kreditnim linijama isl.) potaknuti lokalno stanovništvo da krene u valorizaciju potencijala seoskog turizma ali i zaštite svojega kraja i kulturoloških obilježja. Da bi taj proces uistinu bio potaknut treba utjecati s državne, ali i lokalne razine na promjene širih društvenih okolnosti, te dosadašnji nedostatak razumijevanja i potpore struktura ekonomske i političke vlasti zamijeniti sustavnom potporom. Istraživanja u seoskom prostoru uglavnom daju vrlo optimistične rezultate iz kojih je razvidno
da ovaj prostor njeguje i čuva osjećaje o svojem kraju i kulturi, no ekonomske okolnosti i iseljavanje ovaj prostor dodatno opterećuju u pogledu budućeg razvoja.


U Hercegovini gdje postoje preduvjeti (očuvan okoliš, kulturno povijesno nasljeđe, arheološki lokaliteti, kvalitetno životno okruženje) seoski turizam ima stvarnu šansu za napredak, naravno uz prepoznavanje i potporu lokalnih i državnih razina vlasti. Ipak definicija istraživanih elemenata koji su uzeti kao polazište za istraživanje u ovom radu podrazumijevaju širok spektar aktivnosti. Same usluge i dodatni sadržaji koje organiziraju seoska gospodarstva s ciljem privlačenja turista u vlastito okruženje, te stvaranje dodatnog prihoda od spomenutih aktivnosti, predstavljeni su kao poticajni činitelji razvoja seoskog turizma.


Rezultati istraživanja pokazuju da su najveći ograničavajući element za daljnji razvoj ove vrste turizma nepostojeća zakonska regulativa. Prepoznata je bitnost ulaganja u ljudske resurse odnosno kontinuirano obrazovanje ljudskih resursa koji se bave ovim specifičnim oblikom turizma. Rezultati također pokazuju nužnost ulaganja u infrastrukturu, dok razvoj seoskog turizma nije prepoznat kao element zadržavanja mladih ljudi u seoskim krajevima. Na državnoj razini ne postoji središnja evidencija seoskih domaćinstava, kao niti bilo
kakva službena statistika o njima. U skladu s Zakonom o gospodarskoj aktivnosti, seoska domaćinstva moraju biti upisana u registar za obavljanje ugostiteljske djelatnosti koji se vodi na županijskoj razini, što zapravo predstavlja jedinu organiziranu evidenciju seoskih domaćinstava koja se bave turizmom u BiH.


Pored nepostojanja službene klasifikacije objekata seoskog turizma razvila se neslužbena tržišna tipologija domaćinstava koja se koristi u seoskom turizmu, a utemeljena je na pojavnim oblicima upravo pružatelja samih usluga koji na tržištu nude ugostiteljsko-turističke usluge u seoskim područjima.

Vlasnici seoskih gospodarstava, ukoliko se žele baviti ovim oblikom turizma, moraju samostalno procijeniti odgovara li njihovo gospodarstvo pružanju ove vrste turističkih usluga. Ova procjena ne odnosi se samo na privlačnost područja u kojemu se nalazi seosko gospodarstvo, već i na privlačnost seoskog gospodarstva koja ovisi o osobinama članova obitelji – njihovom broju, starosti i volji obitelji da se ljubazno ophodi s turistima. Osim očuvane prirode, turisti traže i kvalitetan smještaj, kao i većinu usluga koje pruža suvremena civilizacija. Broj seoskih turističkih obiteljskih gospodarstava u Hercegovini još uvijek je nizak, iako u posljednje vrijeme niče velik broj mješovitih obiteljskih gospodarstava koja po većini obilježja bliža različitim prijelaznim oblicima ugostiteljskih objekata u seoskim područjima.
Za daljnji razvoj nužna je implementacija svih spomenutih elemenata koji su važni u razvoju seoskog turizma.

×
×

Cart