Iz Hercegovine s ljubavlju: Hrana je domaćinska, zove te da se odmoriš

Iz Hercegovine s ljubavlju: Hrana je domaćinska, zove te da se odmoriš

Foodblogerica Marija Ćeškić voli Hercegovinu te kroz svoje kanale nastoji pokazati kakvim smo bogatstvom okruženi.

O hrani, ponudi jela kao i ugostiteljstvu i turizmu razgovarali smo sa foodbogericom Marijom Češkić koja je, kako joj i samo ime bloga kaže, iz Hercegovine. Po struci je magistrica prava, a po zanimanju urednica na jednom poslovnom portalu i naravno na fromherzegovina-withlove.com. Voli Hercegovinu te kroz svoje kanale nastoji pokazati kakvim smo bogatstvom okruženi. Živi u Širokom Brijegu, u slobodno vrijeme voli čitanje te je edukatorica na projektu ‘Osnaživanje žena u BiH’.

Za Mariju je hrana je bila uvijek bitan segment njenog života. Ova hercegovaka kaže da se neko vrijeme pitala zašto nitko ne promoviše Hercegovinu kao gastro i vinsku destinaciju.

„Nakon nekog vremena shvatiš da, sve što želiš imati/vidjeti/postići, moraš sam napraviti. Tako sam 2016. godine otvorila Instagram profil @from_herzegovina_with_love i za početak fotografirala hranu koju sam sama pravila, kao i hranu iz restorana gdje bih jela. Godinu dana kasnije sam počela pisati food kolumne o hrani iz Hercegovine kao i blog. Iznenadilo me je koliko su bile čitane i dijeljene. Ime mi je odjednom došlo kao ideja. Bilo je nekako ‘catchy’, a objedinjuje moju domovinu i ljubav koju gajim prema njoj.“


Hrana u Hercegovoni je domaćinska

Piše: Marija Ćeškić, foodblogerica


Marija Ćeškić

Nigdje većih porcija za manje novca. U Hercegovini možeš sve, osim ostati gladan. Hrana je domaćinska, zove te da se odmoriš i nahraniš za daljnje putovanje. U Hercegovini se dobro i obilato jede. I ovo što pišem, dolazi od iskustava došljaka u Hercegovinu. Ona tradicionalna, izvorna hercegovačka hrana, poput uštipaka, pure i lučnice jer odraz hercegovačkog karaktera kroz povijest. Imalo se malo, ali se improvizacijom i pameću stvorilo mnogo. Hercegovac je čovjek koji je sa jedne njive hranio deset sinova.

Slogan From Herzegovina with love je ‘Srce. Ego. Vino.’ Luđački volimo, mislimo da smo najbolji i najpametniji, pa onda to zalijemo najboljim vinima na svijetu.  Naši ljudi, gdje god dođu vani, brzo isplivaju kao lideri, ali ovdje to nemaju hrabrosti pokazati.

Hercegovina ima ogroman potencijal, ali se nalazi u lošoj državi. Na svu sreću, postoje ljudi koji zadnjih godina naporno rade da bi standardizirali turizam u Hercegovini i privukli investicije.

Hrana za proslave

Božićna hrana je obilna, 10 vrsta kolača, nezaobilazna sarma, ‘tepsija’ odnosno pečeno meso i krumpir te francuska salata. Nakon ručka dolazi meza (domaći pršut i sir iz mijeha) sa pečenim pecivima poput klanih kiflica, rjeđe uštipci. Na Božić popodne se hoda od kuće do kuće (bar je tako kod nas na selu) jede se, pije i pjeva.

Svatovi su poseban hercegovački fenomen koji sam opisala u jednoj food kolumni. Hercegovci su izmislili feštu i organizaciju iste. U svatovima po danu prevladavaju švedski stolovi sa slanom i slatkom hranom, a navečer u Sali su standardni slijedovi od meze i uštipaka, plate sa više vrsta mesa i priloga, nezaobilazna pečena janjetina i pekarski krumpir kao i slatki stolovi i voće.

Jako je bitno da ugostitelji, kao i svi oni koji nude hranu i pića gostima, da im pruže osjećaj doma, ali i da je hrana ukusna i kvalitetna. Naši ljudi su spremni platiti za uslugu, ali moraju osjetiti da su dobrodošli. Nedavno sam saznala podatak da nijedno jelo u Bosni i Hercegovini nije zaštićeno kao autohtono, što me žalosti. Hrana je možda najosnovniji pokazatelj identiteta jednog ili u našem slučaju više naroda. Što se tiče Hercegovine, moramo raditi na ubacivanju u menije autohtone tradicionalne hrane Hercegovine kao što su već spomenuti uštipci, pura i lučnice, zastim raštika sa suhim mesom, kiseli kupus sa suhim mesom, smokvara od deserata. Zatim hercegovačka vina. Ako su bila dostojna engleskog kraljevskog dvora, zašto danas ne bi bili dostojni plasmana na svjetsko tržište. Što se tiče Bosne, tu su ćevapi, razne pite, sudžukice, baklava.

Sve imamo. Ali moramo postati svjesni da to imamo i onda raditi na zaštiti istoga.

Omiljena jela ove hercegovke

Uštipci sa lučnicom su mi omiljeno hercegovačko jelo, kao i materina domaća pita od sira i krumpira i prelivena otopljenim domaćim maslom.

Što se tiče hrane općenito, Talijanka sam u duši i mogla bih živjeti na tjestenini, gdje jedan obrok slobodno može biti tiramisu. Sushi me je oduševio. Volim ljuto i papreno gdje dolazi meksička kuhinja. To se sve mijenja od raspoloženja.

Znam sukati materinu pitu. Umješa se brašno, sol, malo ulja i topla voda da se dobije mekano tijesto. Moj trik je da ga ne miješam kuhačom, nego sa ručnim mikserom, koristeći nastavke za tijesto. Bitno je tijesto ostaviti da počine pokriveno krpom bar pola sata. U međuvremenu ogulim i izribam krumpir, te dodam mladi sir, malo sira iz mijeha te sol i papar.

Tijesto razvaljam na debljinu papira na pobrašnjenoj površini i rasporedim gornju smjesu u tankom sloju po cijeloj površini, malo pouljim i rolam sa obje strane. Dobivenu rolu režem na veličinu tepsije te pečem. Vruću zalijem otopljenim maslom, najbolje domaćim, jer ništa ne može zamjeniti njegov okus.

×
×

Cart