Važnost stručne prakse u turizmu

Uspješni primjer pokazuju međunarodni projekti koje provode turističke velesile kao što su “Student Work Experience” (SWE) projekti, „Industrijski plasman”, „Korporativna edukacija” ili „Sendvič kurs”.

Prof. dr.sc. Mirjana Milićević je profesorica na Studiju Turizma i zaštite okoliša na Sveučilištu u Mostaru. Dugogodišnje iskustvo rada na organizaciji nastave i organizacije stručne prakse u turizmu stekla je kao dugogodišnja pročelnica Studija Turizam i zaštita okoliša. Znanstveni i stručni interes usmjeren je korištenje prirodnih resursa u turizmu, održivi razvoj i pripremu projekata u turizmu. Član je znanstvenog vijeća i koordinator za projekte Instituta za turizam i okoliš Sveučilišta u Mostaru, a kao predavač na kolegijima EU projekti i Projekti u turizmu sudjeluje u pripremi i upravljanju projekta. Ima veliko iskustvo u izradi nacionalnih strategija i planskih dokumenata iz područja prirodnih znanosti, okoliša i turizma. Prof. Miličević je stalni expert Konvencije za dezertifikaciju zemljišta UN-a i nacionalni fokal point Berneske konvencije Vijeća Europe.

Uzimajući u obzir fenomen turizma kao jednu od najperspektivnijih djelatnosti i razvoja gospodarstva u svijetu, stručna edukacija u praksi trebala bi biti jedan od najvažnijih procesa tijekom školovanja.

Turistički sektor ima drugačiju strukturu od ostalih gospodarskih grana. Ovdje je potreba za kvalitetnim turističkim kadrom izraženija nego u drugim sektorima. Pružanje usluga i interakcija sa klijentima predstavljaju osnovnu djelatnost. Zaposleni u turizmu imaju svakodnevnu direktnu komunikaciju sa klijentima, stoga je izuzetno važno da studenti turizma razumiju prirodu turističkih proizvoda i potrebe suvremenog tržišta. Osim toga, turistički sektor podrazumijeva veći udio radne snage u ukupnim investicijama u odnosu na druge gospodarske grane. Nezamjenjiva uloga „živog rada” predstavlja najveću šansu za razvoj nacionalnog gospodarstva pogotovo zemalja u razvoju kakva je Bosna i Hercegovina jer smanjuje stope nezaposlenosti.

Visokoškolske ustanove i srednje stručne škole iz oblasti turizma i ugostiteljstva, nastavnim planom predviđaju obaveznu praktičnu nastavu u turističkim i ugostiteljskim poduzećima u trajanju od minimalno 7-10 dana i više. S obzirom na prirodu posla, posebno kada je u pitanju agencijsko poslovanje, škole i fakulteti, u većini slučajeva, upućuju učenike i studente u turističke agencije, ministarstva turizma ili druge institucije iz sektora turizma. Studentima i učenicima se preporučuje da prođu sve odjele, kako bi dobili što širu razinu znanja.

Kad govorimo o studentima, stručna praksa na diplomskom stručnom studiju uvedena je kao obavezan kolegij, vrednuje se visokim brojem ECTS bodova. Svi polaznici stručne prakse moraju dobiti uputnicu za stručnu praksu, potvrdu o obavljenoj stručnoj praksi i anketu za poslodavce. Studenti su obavezni svoju stručnu praksu odraditi u punom obimu sati uz puni angažman na poslu.

No, postavlja se pitanje je li stručna praksa provedena u propisanoj ili očekivanoj mjeri? Jesu li učenici ili studenti aktivno sudjelovali u radu poduzeća? Jesu li stekli očekivana znanja? Jesu li dobili potrebnu potvrdu za uspješno provedenu praksu bez pokrića? Je li njihov angažman kao potencijalnog radnika ozbiljno shvaćen kod poslodavca?

Sva pitanja nameću se kao slijed istraživanja koje provodimo kroz razgovor s poslodavcima (državnim ali i privatnim institucijama). Stvarno stanje govori o nedovoljno provedenoj stručnoj praksi koja zadovoljava samo formu ali ne i sadržaj. Što znači, da studenti nisu shvaćeni niti angažirani u poslu koliko je to predviđeno. Razlozi su brojni i često oprečni. Studenti smatraju da im nije pružena prilika za rad iako dobiju potvrdu o obavljenoj praksi, dok poslodavci smatraju da nisu dovoljno obučeni za sektore kroz koje prolaze ili da trenutno nemaju posla za „početnike“ kakvi su studenti.

Teško je dati realnu sliku o stvarnim uzrocima ali je sigurno da učenici i studenti predstavljaju poseban potencijal i kao mladi ljudi, budući turistički radnici moraju aktivno sudjelovati u stručnoj praksi. Uspješni primjer pokazuju međunarodni projekti koje provode turističke velesile kao što su “Student Work Experience” (SWE) projekti, „Industrijski plasman”, „Korporativna edukacija” ili „Sendvič kurs” u trajanju od nekoliko nedjelja do godinu dana spajaju teoriju i praksu, dopunjuju kvalitet ex cathedra edukacije i vrše utjecaj na upravljanje karijerom kod mladih osoba. Za većinu polaznika oni predstavljaju prvi kontakt s praksom, odnosno profesijom u kojoj su odabrali da se usavršavaju.

Pregledom dosadašnjih istraživanja o stručnoj praksi kroz suradnju obrazovnih institucija i gospodarstva u turizmu definirale su se prednosti međusobne interakcije na sve tri interesne grupe u ovom procesu: studente, turističku industriju i obrazovne institucije:

Bosna i Hercegovina ima sve predispozicije (klima, prirodni i kulturni resursi) za razvoj turizma kao primarne grane gospodarstva. Taj potencijal treba iskoristiti kroz planiranu strategiju razvoja i mlade te obrazovane ljude zaposliti u turističkom i ugostiteljskom sektoru. Ovo je ujedno i jedan od načina zadržavanja mladih ljudi u zemlji, jer sve veća demografska ekspanzija utječe upravo na najvrjedniji kadar zemlje koji, zbog nedostatka posla uglavnom završe radeći manje plaćene i neatraktivne poslove u ugostiteljskom ili turističkom sektoru u zemljama Europske unije.

Kao zaključak nameće se činjenica da se gospodarske potrebe moraju uskladiti s obrazovnim institucijama kako bi gospodarstvo dobilo potreban profil kadrova koji je njima nužan za tržišnu utakmicu i opstanak na gospodarskom tržištu, budući je konkurencija na lokalnom i globalnom tržištu iz dana u dan sve veća i sve zahtjevnija, a u samome vrhu mogu opstati samo oni koji su najbolje obrazovani i educirani u svom stručnom području. Zbog toga je uska suradnja između obrazovnih institucija i gospodarstva nužna u svakom pogledu.

×
×

Cart