Severin Terzić: Put mladog kuhara do visokih Alpa

Ozbiljan i kvalitetan šef je svakako puno više od kuhanja, uz to trebate imati vrhunske  komunikacijske vještine, predanost poslu, ogromno odricanje i puno posvećenosti timskom radu

Severin Terzić je rođen u Varešu 1992. godine. Djetinjstvo te odrastanje je proveo u Čitluku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Trenutno živi i radi u Alpama tj. u Garmisch-Partenkirchen. Severin za sve čitaoce HUBIH-a piše o svom neobičnom putu i ljubavi prema kuhanju

Piše: Severin Terzić

Severin Terzić

Moj put i početak je bio takoreći drugačiji od uobičajenog. Kuhanje te ljubav prema kuhanju sam počeo pokazivati još kao dječak,ali spletom okolnosti nisam se naposljetku krenuo školovati kao većina mladih kuhara nego sam se morao izboriti i učiti ispočetka.

Tako sam tek sa 18 godina upisao prekvalifikaciju predmeta za kuhara te počeo prve korake u restoranu Gradens u Međugorju gdje sam bio odlično primljen i upučen u svoje zadatke.

Tamo se zadržavam do završetka prekvalifikacije i put nastavljam na otoku Lopudu u hotelu Lafodia**** Nakon toga slijedi epizoda od rada doma u lokalnim restoranima i povratku u Dubrovnik ovaj put u Radisson***** gdje sam bio zamjenik voditelja smjene, prva ozbiljna pozicija.

Dalje su uslijedile epizode od prvog odlaska vanka u Stuttgart do rada na Luksuznom jedrenjaku kao privatni chef. Prvi posao Šefa kuhinje sam dobio u Villi Apolon u Starome Gradu na otoku Hvaru.

Prvi veliki uspjeh

Prezentiram svoj prvi autorski menu sa 23 godine i nešto manje od 5 godina radnoga iskustva.

Napravio sam odlične rezultate sa svojim timom te dobivam priliku kuhati za Predsjednicu Rebulike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović. Sljedeću godinu  još više poboljšavam svoj rad i dižem to na jednu veću razinu, pa je uslijedilo i veliko priznanje za moj rad (Michelin Guide 2017/18) na što sam iznimno ponosan.

Na Hvaru sam se zadržao 2 godine, ostvario odlične rezultate te sam smatrao da bih trebao ići dalje u nove pobjede. Odlazim u Alpe tj. Garmisch-Partenkirchen te nakon godinu dana dobivam poziciju šefa kuhinje. Trenutno sam i dalje tu, živim radim i uživam u svome poslu.

Smatram da su moje najveće vrline, brzo učenje te prilagodba kako ljudima, tako i novoj kuhinji i novim kulturama. Jako sam zaljubljen u svoj posao te pokušavam uživati u svakom trenutku.

Na kuhanje se nakon određenog vremena prestane gledati kao na posao, to postaje način i smisao života.

Profesionalno kuhanje nosi veliki fizički te psihički umor, ali jednostavno kad ispred sebe vidite zadovoljne goste a iza sebe svoje rezulatate koji su sve bolji i veći iz dana u dan, onda prestaje razmišljanje o onim teškim trenutcima, jednostavno vidite da se isplati svaka kap znoji koju izgubite.

Ozbiljan i kvalitetan šef je svakako puno više od kuhanja, uz to trebate imati vrhunske  komunikacijske vještine, predanost poslu, ogromno odricanje i puno posvećenosti timskom radu, nekad je doista teško ali vi kao šef morate u svakom momentu uspijeti motivirati,educirati i zabaviti svoj tim u jednom.

Stil kuhanja uspješnog kuhara

Moj stil kuhanja je baziran najviše na mediteranskoj kuhinji, ali veliku pažnju posvećujem tome,

da to bude moderniji način, od same pripreme, obrade namirnica te prezentacije. Također sam dosta upoznat sa tradicionalnom francuskom , talijanskom i bavarskom kuhinjom.

Kako prolazi vrijeme sve se više posvećujem stvaranju novih recepata, jela koja predstavljaju mene kao kuhara, svoje osobne ideje i zamisli prenosim na svoje tanjure. Smatram da je to smisao našega posla i to me čini jako sretnim, to jest uživam u tome i to me najviše ispunjava.

Odnos prema namirnicama

Mišljenja sam da svaki ozbiljan šef mora imati poseban odnos prema namirnicama. Kuhanje sa svježim i sezonskim namirnicama je jedna od ključnih stvari visoke gastronomije. Također je od iznimne  važnosti znati iskoristiti namirnici do kraja.

Hrani treba voljeti i tako se odnositi prema njoj, sa puno ljubav, ja uvijek volim reci, ljubav je u svakom pogledu života najbitnija pa tako i u kuhanju naravno.

Gastro scena u Bosni i Hercegovini

Gastro scena u Bosni i Hercegovini raste sve više iz godine u godinu, to me naravno jako veseli ali sam mišljenja da tu ima još jako puno prostora za napredak. Vidim da većina restorana ima prevelike menije, jer jednostavno da bih povećali kvalitetu to sigurno nećete napraviti sa menijem koji izgleda kao telefonski imenik jednog većeg grada naše države.

Volio bih vidjeti u našim restoranima promjene u meniju dva do tri puta na godišnjoj bazi, te većoj posvećenosti sezonskih namirnica, pa makar to bila obična sezona šparoga ili neke proljetne ili jesenske gljive.

Naravno da bi poslodavci i menađeru išli u tome smjeru i uspjeli u istome trebaju imati ispod sebe šefa koji je spreman pratiti trendove, šefa koji mora imati odličnu atmosferu u svojoj kuhinji, a to može napraviti isključivo uz stalnu edukaciju i motivaciju svoga osoblja.

Većina hotela i restorana kako u BIH tako i u regiji imaju isti veliki problem a to je osoblje, a na tome polju upravo najviše mogu napraviti šefovi te menađeri, dati sve od sebe zadržati svoj tim na okupu a to ide isključivo edukacijom te prezentacijom novih stvari, jednostavno rečeno promjenama na bolje, jer nikom nije u cilju raditi jedno te isto iz godine u godinu.

Za kraj…

Završio bih sa jednim prenesenim značenjem koje ja volim često istaknuti.

Kuhanje te sama gastronomija je kao nogomet ali razlika je u tome sto ste vi kao vrhunski šef u jednom momentu  igrač, trener i sudac. I samo o vama ovisi kako će vaš tim igrati i koliko navijača tj publike ćete imati na svom utakmicama, nadam se da ste me razum

×
×

Cart