Turizam u post Corona eri

Važnost prezentacije lokalnih običaja i hrane gostu u ruralnom području.

Za HUBiH piše: Nedjeljko Pinezić, turistički radnik

Svijet se mijenja

Naše životne navike su se u vrlo kratko vrijeme morale mijenjati pod utjecajem pandemije Covida 19. Masovna putovanja ne funkcioniraju kao ni masovna okupljanja. Ne grlimo se i ne ljubimo pri susretu, a i pružanje ruke je vrlo rijetko. Rezervirani smo prema nepoznatim ljudima. Nosimo zaštitne maske za lice u zatvorenim prostorima. Izbjegavamo gradsku vrevu.

Ekološke katastrofe prije pandemije

Australija u plamenu, Amazonija gori, cikloni, uragani i bujične poplave osim Dalekog Istoka i Srednje Amerike već zahvaćaju i europski kontinent. Ledenjaci se ubrzano tope, razina mora se sve učestalije diže i u obalnim mjestima na hrvatskom Jadranu. Svijet je zabrinut za budućnost, stručnjaci upozoravaju da se svakih deset godina emisija CO2 mora smanjivati za 50%. Fosilna goriva su označena kao nepoželjna, energetska tranzicija se odvija prema obnovljivim izvorima energije – suncem i vjetrom stvaranoj električnoj energiji.

Pandemija Covid 19

U trenucima najvećih prijepora oko planova za smanjenje CO2, izbija pandemija virusa Covid 19. Ono što nisu uspjeli znanstvenici i nevladini pokreti za zaštitu okoliša, u vrlo kratkom vremenu uspio je okom nevedljivi virus. Zrakoplovi su prizemljeni, brodovi za krestarenja su privezani u lukama, cestovni promet se drastično smanjio kao i aktivnost proizvodnih industrijskih pogona. Ljudi su „zaključani“ u domovima a priroda je „prodisala“. Ekonomske posljedice su nesagledive, govori se o najvećoj svjetskoj krizi od doba „velike depresije“, između dva svjetska rata. Prethodnica te depresije bila je također pandemija „španjolske gripe“ 1918.-19. U priodu od 1914. do 1945. svijet je pretrpio ogromna razaranja, ogromne ljudske gubitke i činilo se kao da se nikada neće oporaviti.

Oporavak i turizam

Zajednička karakteristika oporavka nakon drugog svjetskog rata i prilagodbe i suživota sa Covidom 19, je vrlo brzo pokretanje turističkih putovanja. Sada upravo svjedočimo špici turističke sezone koja je prema rezultatima fizičkog prometa iznad očekivanja. Dapače, upravo su manja mjesta i ruralni krajevi u fokusu turističke potražnje. Najviše se traži smještaj koji omogućava visoku razinu privatnosti, kuće za odmor sa dovoljno okućnice, apartmani sa posebnim ulazom i privatnom terasom, mali obiteljski hoteli … Dobra, prirodno uzgojena hrana i ležeran, miran način života što ga pruža selo, postaju privlačni. S druge strane sve više ugostitelja prepoznaje potrebu korištenja namirnica iz vlastitog uzgoja u gastronomiji. Kvaliteta hrane je na prvome mjestu ali i ekonomska računica kratkih lanaca dobave, korištenja vlastitih resursa u svrhu poljoprivredne proizvodnje također.

Domaća hrana i autohtoni stil života kao turistička atrakcija

Ljudi putuju u manjim grupama, žele se povezati neposredno sa svojim domaćinima jer povjerenje je iznimno važno. U posljednjih nekoliko godina raste interes za tako zvanim avanturističkim turizmom. To su putovanja na kojima putnici istražuju turističko odredište uz pomoć digitalnih vodiča, online platformi. Jedna od najpoznatijij Airbnb pored velikog izbora smještaja nudi i doživljaje. Doživljaji su često povezani uz gastronomiju na način da turistički putnik sudjeluje u izredi neke namirnice ili nekog jela. Osobito je popularna izrada tjestenine. Sa doživljajima se ide i korak dalje, nudi se boravak u uvjetima u kojima živi lokalno stanovništvo, sudjelovanje u poljoprivrednim radovima, obrtničkim poslovima. Suvremeni turisti – avanturisti žele oponašati stil života lokalnog stanovništva. Od tuda i veliki rast kupovine nekretnina za slobodno vrijeme na ruralnom prostoru. „Vikendaši“ su povremeni stanovnici koji su u početku bili „obični turistI“. S vremenom ne reijetko postanu i stalni stanovnici kraja kojega su kao turisti „otkrili“.

Primjeri dobre prakse spoja poljoprivrede i turizma

Dobrom organizacijom lokalne zajednice koja se klasterski, interesno udružuje, nastaje sasvim nova dobro organizirana i prihodovno stabilna ponuda. Najbolje primjere imamo u Austriji, Trentinu Alto Adigeu, Bavarskoj. Taj primjer polako slijede i pojedinci u Hrvatskoj. Na otoku Krku imamo primjer obitelji Šabalja u Portu, općina Malinska – Dubašnica. U njihovom obiteljskom hotelu visoke kategorije „Vila Margaret“ i restoranu „Bracera“ služe se jela od namirnica iz vlastitog uzgoja i riba i vlastitog ulova. Slično je i sa obiteljima Toljanić i Brusić udruženima u poljoprivrednu zadrugu „Gospoja“. Ovi poznati vinari se bave i ovčarstvom a kreću i uzgojem crnih svinja na slobodnoj ispaši. Proizvode najvećim djelom plasiraju kroz svoj hotel „Gospoja“ i nekoliko ugostiteljskih objekata u Vrbniku i u Rijeci. Obitelj Stanić u Krku također se bavi poljoprivrednom proizvodnjom povrća, sira, uzgojem svinja. Svoje proizvode plasiraju kroz tematski restoran „Volsonis“ u gradu Krku koji radi kroz cijelu godinu. Ovakvih primjera ima sve više. Primjer dobre prakse je i hotel „Joso“ u Sukošanu, gdje sam imao prilike boraviti i blagovati izvrsna jela spravljena od namirnica iz vlastitog uzgoja.

Konačno, tako je i počeo turizam u našim krajevima. Prvi turisti su dijelili stol sa svojim domaćinima i blagovali istu hranu spravljenu od namirnica iz vlastitog uzgoja. Danas sa nostalgijom gledamo na ta vremena ali ono što je nekada bilo rezultat neimaštine i skromnosti, danas postaje osnova visoko vrijedne turističke ponude.

×
×

Cart