Vinarija Anđelić: Prva žena somelijerka u BiH

Milica Anđelić je majka četvoro djece i podzetnica koja inspiraciju crpi u porodici, prijateljima i vinu.

Milica Anđelić, rođena je 1979 godine u Trebinju. Po zanimanju je ekonomista. Majka je četvoro djece. 1997 godine počela da radi u Vinariji Anđelić. 2011 godine završila je kurs za somelijera i time postala prva žena iz BiH somelijerka. Sa pokojnim suprugom Bojanom 2013 godine počela i završila obuku na najstarijoj vinskoj akademiji iz Londona WSET. U slobodno vrijeme se bavi biciklizmom, planinarenjem, te  alpinizmom. Jedan je od osnivača i član Udruge Sommeliera u BiH, te jedan od osnivača, član i Predsjednik Skupštine Turističkog klastera Hercegovina, te predsjednica Savjeta za žensko preduzetništvo pri Područnoj Privrednoj komori Trebinje. Za časopis HUBIH, Milica Anđelić odgovara na pitanja kako usklađuje poslovne sa privatnim obavezama, gdje crpi inspiraciju, te ima poruku za sve čitaoce. Uživajte u narednim redovima i pronađite svoju inspiraciju za uspješan i kvalitetan balans između poslovnog i privatnog života.

Intervju: Milica Anđelić, izvršni direktor Vinarije Anđelić

Već 15 godina ste izvršni direktor Vinarije Anđelić. Kakav je osjećaj biti na čelu nečega što ima tradiciju dugu više od jednog stoljeća?

Da, direktor sam naše porodične vinarije Anđelić već 15 godina. Osjećam veliku odgovornost, u početku i neku vrstu straha, baš radi te duge tradicije u porodici. Povjerenje  koje mi je ukazano od mog pokojnog supruga Bojana i njegovog oca Dragana za mene je neprocijenjivo i nadam se da ih nikada neću iznevjeriti. Ovih dana  uspješno privodim kraju svoju dvadeset treću berbu.

Od kada gajite ljubav prema vinu?

 Ljubav prema vinu gajim odkako sam upoznala svoga supruga. Porodica u kojoj sam rođena nikada nije proizvodila vino i rakiju. Udala sam se pred samu berbu, tako da sam odmah bila uključena u proces proizvodnje. A shvatila sam čari ovog posla tek kada sam degustirala vina koje smo zajedno pravili te davne 1997 godine.  Sve dotadašnje snove sam jednostavno odbacila  i fokusirala se na obrazovanje iz oblasti vinarstva

Jedna ste od osnivačica Udruženja sommelier-a BiH. Recite nam nešto više o samom Udruženju?

Ja radije ne bih pričala o ovome udruženju, jer 2011 godine kada je osnovano, za cilj je imalo edukaciju, održavanje vinskih škola, master predavanja o vinima i  vinskim regijama svijeta , promociju Hercegovine kao vinske regije, kao i  promociju čitave BiH i proizvođača. Već nekoliko godina  je to udruženje izgubilo smisao zbog koga je osnovano. Zbog toga bih se suzdržala od daljih komentara, ipak je to za Skupštinu Udruženja.

Obučavali ste se na najstarijoj vinskoj akademiji u Londonu WSET. Šta ste tamo naučili što danas najradije primjenjujete u svom radu?

Da, prije WSET-a sam zavrsila obuku za somelijera i tada sam bila jedina žena među 20-tak muškaraca na obuci. Samim tim i prva sam somelijerka u BiH.  Poslije sam upisala vinsku akademiju. U toku tih obuka sam probala i analizirala stotine vina koja nisu dostupna u BiH. Cilj upisa u obje škole je bio da unaprijedim svoje znanje iz oblasti vinarstva, da uporedim “gdje je svijet, a gdje smo mi”. Te dvije škole su mi donijele dosta dobroga  kao proizvođaču i kao konzumentu. Pored toga “poslovnog” dijela, imala sam priliku da upoznam mnogo sjajnih osoba, od kojih su neki postali bliski prijatelji

Izglasani  ste za predsjednicu Savjeta za žensko preduzetništvo u Područnoj Privrednoj komori Trebinje. Šta uraditi da se preduzetništvo u vašoj zajednici podigne na veći nivo?

Cilj ovoga savjeta je da se žene preduzetnice i one koje žele to da budu, ohrabre i pomažu jedna drugoj, da se stvori mreža u kojoj bi žene imale podršku, pomoć, edukaciju, te da se podigne svijest o ženama u privredi.  Vjerujte mi, iako živimo u 21 vijeku, još uvijek se osjeti ta konzervativnost  u odnosu muškarac – žena, posebno u poslu. Postoji mreža žena preduzetnica na nivou EU i čitavog svijeta, nije u pitanju samo naša mala država, svuda su žene u borbi za ravnopravne pozicije u privredi. Ako se svi vodimo po izreci “djeluj lokalno, misli globalno”, put do uspjeha bi nam bio mnogo lakši.

Jedna ste od osnivačica Turističkog klastera Hercegovine? Šta to predstavlja za vas?

Turistički klaster Hercegovine je svijetla tačka u tunelu privrede. Za mene je velika čast da sam i samo član, a ne jedan od osnivača i predsjednik Skupštine. To je udruženje privrednika koji ima za cilj promociju Hercegovine kao turističke, etno i gastro destinacije. To je jedno od najpozitivnijih udruženja na područiju Hercegovine, pa možda  i čitave BiH.

Vranac Selekcija 2011. je uz Žilavku i Mičevac dobio nagradu (bronzu) na Decanteru. Recite nam nešto više?

Mi uvijek preispitujemo sebe, kao proizvođače, da li idemo pravim putem, da li pratimo trendove, da li imamo solidan ili vrhunski kvalitet? Tražili smo objektivno ocjenjivanje, nepotkupljivo, da bismo došli do odgovora na pitanja koja  sebi postavljamo. Tako smo 2013 godine na Decanter poslali Žilavku i Mičevac i dobili smo srebrnu medalju, odnosno dobili smo odgovor. To nikad nismo koristili u marketinške svrhe, nikad nismo podigli cijenu proizvoda. Mi smo se zadovoljili odgovorom  i činjenicom da vise nema dileme.

Kako usklađujete silne poslovne obaveze sa privatnim životom? Trpi li vaša porodica zbog vašeg posla?

Kratki odgovor na ovo pitanje bi bio porodica iznad svega. S obzirom na to da je porodična vinarija u pitanju, moja djeca su tu od rođenja. Sjećam se da je jedno od naše četvoro djece propuzalo u vinariji u vrijeme berbe. Danas su nam velika pomoć, uključeni su u proizvodnju i poslovanje vinarije. Čak imam i unuče, ove godine je i on tu dok mi radimo. Nikada porodica nije trpila, trudili smo se da to tako I ostane. Neke kućne obaveze znam da odložim zbog obaveza na poslu, ali smatram da to nisu nikakve bitne stvari zbog kojih bi moja djeca trpila. Uspjevam da uskladim privatni život, bez obzira na poslovne obaveze.

Šta Vi mislite, da li su žene Bosne i Hercegovine dovoljno angažovane u domaćem preduzetništvu?

Iskreno, mislim da žene nisu dovoljno angažovane ni u svjetskom preduzetnistvu, a kamoli kod nas. Poražavajuća je činjenica da je nedavno izašla knjiga u kojoj sam navedena kao jedina vinarka u BiH. Na prvu,  laskava titula, ali za mene lično poražavajuća činjenica.

Gdje crpite inspiraciju?

Kada imate četvoro djece, vjerujte mi da inspiracije ne fali. Pored njih nepresušni izvori  su  moji prijatelji, vino, voda, sunce i muzika.

Imate li neku poruku koju biste ovim putem poslali našim čitateljima?

Pratite svoje snove, jer nije uspio samo onaj koji je odustao.

×
×

Cart