Gledao sam rad Nihada Mameledžije koji nam je tada bio u žiriju, uživao sam u njegovim kreacijama i tu se stvorila ljubav prema kulinarstvu koja je s godinama samo rasla.

Amer Ćosić, rođen 03.11.1995. godine u Zavidovićima, svoje djetinjstvo proveo je u tom gradu, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Zenici, završivši srednju Medicinsku školu sa smjerom zubnog tehničara. Od mladosti je pokazivao interes za različite aktivnosti kao što su gluma, sviranje gitare te pjevanje, no najveću strast gajio je prema kuhanju. Od 2015. godine aktivno se bavio ugostiteljstvom, posebno kulinarstvom. Tokom godina radio je u različitim gradovima u Bosni i Hercegovini, te je proveo jedan period radeći u Sloveniji. Nakon toga, vratio se u rodni kraj i pokrenuo vlastiti posao zajedno s majkom, otvarajući restoran. Kasnije je odlučio proširiti svoje poslovanje otvaranjem brze hrane gdje je kombinirao raznovrsne recepte, uglavnom fokusirane na burgere. Prije 2 godine, Amer se odlučio i za dodatno obrazovanje te je upisao fakultet za Menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, s ciljem zaokruživanja svojih znanja i iskustva u tom području. Dokazao se i u području sigurnosti i pripreme hrane, položivši ispit za Team Leadera za rad po HACCAP sistemu te stekavši međunarodni certifikat. Sa Udruženjem kuhara BiH učestvovao je u obaranju svjetskog rekorda u pripremi palačinaka za 8 sati, što je rezultiralo postavljanjem novog Guinnessovog rekorda. Trenutno radi u Mostaru, kao kuhar u restoranu “Wine and Dine – TABOO“.

Amer Ćosić, rođen i odrastao u Zavidovićima, ovaj 28-godišnji kulinarski virtuoz izgradio je svoj put od strasti prema hrani do osvajanja prestižne titule pobjednika prve sezone kulinarskog showa “Super Show”. Iako je po struci zubni tehničar, Amer je oduvijek gajio ljubav prema kuhanju, inspirisan majkom, koja je bila kuharica. Sudjelujući u različitim kulinarskim takmičenjima i aktivno istražujući svijet gastronomije, Amer je postepeno razvijao svoje kulinarske vještine i stvarao jedinstveni kulinarski stil koji ga je izdvojio u svijetu hrane. Svojom kreativnošću, upornošću i neiscrpnom strašću prema kuhanju, Amer je osvojio srca žirija i publike. Kroz naš intervju s Amerom, upoznat ćemo se s njegovim putem do uspjeha, otkriti tajne njegove kulinarske filozofije i zaviriti u buduće planove ovog mladog kuhara.

Intervju: Amer Ćosić, kuhar

Za početak nam recite nešto više o sebi. 

Moje ime je Amer Ćosić, imam 28 godina. Rođen sam u Zavidovićima, gdje i živim trenutno, ali uskoro se selim u Mostar jer sam dobio poziv da radim sa već svima veoma poznatim Severinom Terzićem u „Taboo-u“, što mi je velika čast. Veliki sam kahvedžija i zato sam, između ostalog, često sa prijateljima družimo se i ispijamo kafe. Volim istraživati meni strano, eksperimentisati, kako u gastronomiji tako i u ostalim sferama i situacijama koje nam život pruža.

Ko je na Vas najviše uticao da se počnete baviti kuhanjem kao zanimanjem, obzirom da ste se obrazovali kao zubni tehničar?

S obzirom da je mama čitavog života kuharica i u kući su se uvijek jela ukusna jela, svi smo pokupili taj neki „touch“, svi znamo kuhati i otac i brat i moja malenkost. I tu se negdje rodila zanimacija za kuhanjem, a kada sam se takmičio prije nekih 7-8 godina zajedno sa mamom, i tada smo podijelili prvo mjesto. Gledao sam rad Nihada Mameledžije koji nam je tada bio u žiriju, uživao sam u njegovim kreacijama i tu se stvorila ljubav prema kulinarstvu koja je s godinama samo rasla.

Kakav je osjećaj biti dio kulinarskog takmičenja „Super Chef“? 

Svako takmičenje u nama budi neki novi osjećaj, novo iskustvo, tjera nas da budemo bolji i mudriji u svakom segmentu. Tako je i „Super Chef“ u meni je probudio staru žar i proširio vidike i način razmišljanja o kreiranju i slaganju ukusa svakog novog jela. S obzirom na to da sam pauzirao sa radom u kuhinji unazad dvije godine, ovo takmičenje, a pogotovo ova pobjeda, me vratila na pravi put kojim želim ići i postavilo ljestvicu visoko gdje želim dosegnuti. Upoznao sam neke nove divne ljude, napravio neke nove lijepe uspomene, uglavnom jedno fantastično životno iskustvo.

Kako biste opisali svoj lični proces rasta i nadogradnje kao kuhara od početka karijere do danas?

Kako sam već rekao kad se javila ta ljubav, nakon tog prvog takmičenja od tada sam počeo aktivno da istražujem, eksperimentišem i učim. Slušao sam mnoga predavanja iz gastronomije, posjećivao radionice, pogotovo dok sam bio član Udruženja kuhara BiH. Tu sam upoznao dosta kolega, od kojih su neka velika imena bosanskohercegovačke gastro scene, od kojih sam upijao savjete, sa nekima imao priliku i da radim. Mijenjao sam regije kako bih maksimalno proširio svoje vidike i znanje. Između ostalog položio sam i ispit za HACCAP-sigurnost pripreme hrane. Još imam da učim i trudit ću se da postignem još veće uspjehe u budućnosti.

Kako ste se nosili sa stresom i pritiskom tokom takmičenja? Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli?

Generalno sam smirena i staložena osoba. Ali kada bi i došlo do situacija kada se pojavi neki stres, zastanem minutu, razmislim šta treba da uradim, posložim kojim redoslijedom šta da radim i „potapšem“ sebe po leđima, onda nastavim sa kreiranjem jela. Do sad je uvijek uspijevalo što potvrđuje ova titula „Super Chef-a“. Najveći izazov su mi prejednostavne namirnice koje je teško pripremiti na neki „Amerov“ način. Jedna od takvih namirnica je bila teleći mozak, zadao mi je baš glavobolju (kako ironično haha), ali na kraju je rezultiralo vrhunskim 10-kama.

Da li imate neka svoja lična “pravila” ili principe koja slijedite kada kuhate?

Naravno, mislim da svaki kuhar/ica imaju ta „pravila“ koja nas čine jedinstvenim i drugačijim. Niko isti recept ne napravi isto, što potvrđuje moju teoriju. Neka od pravila kojim se ja vodim je pravilo „3“. A to pravilo kaže da kad god jelo omogućava treba da ima 3 stavke, 3 različite vrste okusa, 3 komada i 3 strukture. 3 stavke predstavljaju npr. sos, prilog, glavna namirnica, 3 okusa npr. kombinacija slanoće, slatkoće i recimo kiselosti kako bi aktivirao što više čula okusa na jeziku da bi degustatori imali puna usta okusa. 3 strukture npr. dozu mekoće, dozu hrskavosti i dozu tečnosti …..

Da li uživate u eksperimentisanju u kuhinji i kombiniranju različitih namirnica i recepata, ili više preferirate tradicionalni pristup kuhanju?

Mislim da trebamo raditi na očuvanju tradicije, malo je zapostavljamo ako mogu to da kažem. Ali ja lično preferiram eksperimentisanje, istraživanje novih aroma, okusa, tekstura. Nekada je to tradicionalno jelo, ali sa nekim dodacima ili rekonstruisano na malo drugačiji način ali da pruža isto iskustvo, sjećanje na djetinjstvo, dom…

Koji su Vaši planovi i ciljevi u kulinarskom svijetu nakon osvajanja titule Super Chefa?

Trenutno idem da radim sa Severinom Terzićem, da upotpunim svoje znanje i „pokupim neke trikove“. Imam u planu da pokrenem svoju emisiju, ali moram još da radim na tom segmentu jer ne želim da započnem to tek tako, želim da od početka to bude na visokom nivou. Također želim da budem prepoznatljiv svugdje po svojoj hrani, da ostavim neki svoj trag na ovom svijetu i da bude pozitivan. Imao sam priliku, između ostalog, lično da kuham za Dinu Merlina, Enesa Begovića, što mi čini veliku čast i nadam se da će u budućnosti biti još velikih imena kojima ću prezentirati svoja jela.

Koje biste savjete podijelili mladim kuharima koji se planiraju prijaviti na takmičenje poput Super Chefa?

Ne treba samo da se plaše, neka se upuste u tu avanturu, samo mogu izaći bolji i sa više znanja. I kada se upustite, dajte sebe, stanite iza svog jela kakvo god ono bilo, prihvatite kritiku kao i pohvalu. Učite iz grešaka jer su tada te greške samo lekcije. Ako ništa drugo imate besplatnu reklamu 😉

I za kraj, možete li podijeliti sa nama neku zanimljivu anegdotu ili situaciju koja se desila tokom Vašeg učešća u takmičenju?

Pa bilo je tu zapinjanja za kablove kamermana oko nas, kojekakvih dekoracija, razbijanja, od ispadanja namirnica do zaboravljanja soli ili šećera u jelima itd. Izdvojio bih to što sam u toku snimanja pronašao „tajni“ prolaz iz studija u sobu za izjave i uvijek sam bio prvi ma koliko svi trčali da dođu prije, pa čak i voditelji. Jednom prilikom sam se sakrio i Haruna, jedna od voditeljica emisije, je sva sretna ušla i obradovala se: „Eh neka sam i ja jednom prije Amera stigla!“. I onda sam ja naravno iskočio i uplašio ih sve, i razočarao u neuspjelom pokušaju.