„Ključ uspjeha u ovom poslu je upornost, volja i prije svega ljubav“
Intervju: Mehmed Sarajkić, chef
Mehmed Sarajkić je mladi kuhar iz Bosne i Hercegovine koji je kulinarsku scenu zaintrigirao nakon pobjede u popularnom takmičenju Superchef. Iza sebe ima višegodišnje iskustvo rada u profesionalnim kuhinjama, gdje je učio uz iskusne mentore i razvijao svoj autentičan pristup kuhanju. Poznat je po tome što promoviše korištenje domaćih namirnica i lokalne gastronomije, te zagovara ljubav, posvećenost i timski rad kao ključne vrijednosti kuharskog poziva. Mehmed vjeruje da svaki kuhar nosi odgovornost da čuva i predstavlja kulinarski identitet svoje zemlje.
„Kuhari su najbolji ambasadori svoje države jer hrana jednog naroda govori o njegovoj historiji.“ Ova rečenica možda najbolje sažima životnu filozofiju Mehmeda Sarajkića, mladog kuhara koji je nakon pobjede na kulinarskom takmičenju Superchef postao jedno od prepoznatljivih lica nove gastronomske scene u Bosni i Hercegovini.
Pobjeda mu, priznaje, nije došla preko noći. Iako je već bio duboko u poslu, upravo je to takmičenje otvorilo vrata šire profesionalne mreže i omogućilo poznanstva koja danas smatra neprocjenjivima i privatno i poslovno. Danas, kroz rad i posvećenost, nastoji iskoristiti svaku priliku da domaću kuhinju predstavi u najboljem svjetlu, kako u BiH, tako i šire.
Ipak, kada govori o stanju ugostiteljstva u našoj zemlji, Mehmed ne romantizira: „Danas svi žele da budu gazde. Ulaže se mnogo u ambijent, a vrlo malo u samu kuhinju od opreme, preko namirnica, do kadra.“ Vjeruje da je jedini put naprijed onaj u kojem se više ulaže u ljude, u kvalitetne sastojke i u ljubav prema zanatu, umjesto da se sve gleda isključivo kroz profit.
Kao neko ko je i sam imao sreću da radi s dobrim mentorima, Mehmed naglašava koliko je važno da mladi kuhari dobiju podršku iskusnih kolega. „Danas je malo onih koji znaju i žele da prenesu znanje, ali postoje. Mladi prije svega moraju da ulažu u sebe.“ Dodaje da su gastro festivali i takmičenja dragocjeni jer otvaraju nove horizonte kroz druženje, razmjenu iskustava i ono što je suština cijelog zanata: da hrana spaja ljude.
U profesionalnoj kuhinji, kaže, sve počinje i završava s timom. „Jedan chef ništa nije bez svojih kuhara, kao što ni kuhari nisu bez chefa. Poštovanje i hijerarhija – kada to postoji, posao ide sam od sebe.“ Na pitanje o vlastitom restoranu, Mehmed govori skromno, ali odlučno. Plan mu je bio pokrenuti bistro u kojem će svaki gost, za svoj novac, dobiti kvalitetnu uslugu i otići „sit i sretan kući“. Iako ideja još nije realizovana, ne odustaje od nje.
Kada se dotaknemo gastronomije u kontekstu turizma, Sarajkić ima jasan stav: kulinarska scena je ključna za turističku ponudu. „BiH ima jednu od najboljih kuhinja u Evropi, ali se premalo ulaže u njenu promociju.“
Ključ uspjeha u ovom poslu, smatra, nije samo u kvaliteti jela ili ambijentu – već u volji, upornosti i ljubavi prema onome što se radi. Bez toga, kaže, „od te priče nema ništa.“
Za domaće sastojke ima samo riječi hvale. Smatra da BiH ima izuzetno bogatstvo kvalitetnih namirnica koje su često zanemarene zarad jeftinijeg uvoza. „Imamo sve, ali moramo naučiti to cijeniti.“ A da li su gosti spremni za inovacije u tradicionalnim jelima? „Naravno – ako ih neko zna predstaviti. Ako imate konobara koji zna objasniti i kuhara koji zna pripremiti, svaki gost će biti otvoren za nešto novo. Mi smo za to odgovorni.“
Stres, prisutan u svakodnevnom radu kuhara, s vremenom postane dio rutine. „Samo treba ostati fokusiran i hladne glave. Svako jelo mora biti perfektno – jer je to ogledalo kuhara.“
Za Mehmeda, idealno gastronomsko iskustvo nije luksuzno niti ekstravagantno. Naprotiv – želi mjesto gdje će se gost osjećati „kao kod kuće“, uz ljubazno osoblje, dobru hranu i opuštenu atmosferu. Iako svjestan moći društvenih mreža, ne robuje im.
Smatra ih korisnim alatom za promociju, ali upozorava da se kulinarstvo ne uči gledanjem videa. „One su dobar promo za one koji već imaju znanje.“ Vjeruje da BiH može razviti globalno prepoznatljiv kulinarski identitet, ali samo ako svi u industriji budu radili zajedno. Potrebni su, kaže, volja i zajedništvo – sve ostalo već imamo. Na kraju, otkriva i svoju najveću želju: „Moj cilj je da jednog dana mogu prenijeti svoje znanje na mlade kuhare. Da iza mene ostane stotinu mladih ambasadora naše kuhinje.“
