U starom gradu, tik uz legendarni Stari most, Saša Milićević nastavlja priču koja traje stoljećima — priču kujundžije. U njegovoj radionici vrijeme ima drugačiji ritam: svaki udarac čekića, svaki motiv ugraviran u plemeniti metal priča o Mostaru, o tradiciji, o duši grada. Kroz preciznost zanata i umjetnost izrade, Saša ne stvara samo nakit i ukrase, već uspomene koje turisti odnose kao najljepši poklon — jer ono što izlazi iz njegovih ruku nosi dah prošlosti i srce Mostara.
U srcu starog grada, tik uz veličanstveni Stari most, nalazi se naša radionica — mjesto gdje vrijeme teče drugačije. Dok se ujutro budi Mostar uz miris prve kafe i zvuke koraka po kaldrmi, u radionici počinje još jedan dan ispunjen tihim šaptom čekića i preciznim pokretima ruku. Kujundžija sam — majstor koji rukama oblikuje plemenite metale u unikatne komade nakita i ukrasa. Potrebna je preciznost, znanje filigrana i gravure, ali i srce koje osjeća duh prošlih vremena. Jer ovo nije samo zanat — to je spoj umjetnosti i tradicije, priča ispričana kroz svaki detalj. Naša priča u Mostaru počinje još u 16. vijeku, kada je grad, u doba Osmanskog carstva, postao važno trgovačko središte.
Tada su se kujundžije okupljale kroz esnafe, izrađujući nakit i predmete koji su odražavali duh tog vremena. Kroz vijekove, zanat se prilagođavao, ali nikada nije izgubio svoju dušu. Radionica u kojoj radim nije samo prostor, već inspiracija. Kroz prozor ulazi prirodna svjetlost, a zidovi šapuću sjećanja predaka koji su ostavljali isti trag. Svaki komad koji izrađujemo nosi Mostar u sebi — od motiva Starog mosta i stećaka, do šipka i grozda, sve do tradicionalnih šara i silueta istorijskih ličnosti. Turisti prepoznaju tu priču. Dolaze, gledaju, pitaju… i često, ne kupuju samo suvenir, već uspomenu sa dušom. Sjećam se jednog starijeg gospodina iz daleke zemlje koji je dugo promatrao kako graviram simbol Starog mosta. Na kraju je rekao da je to najljepši poklon koji je ikada dobio — ne zbog izgleda, već zbog priče, truda i ljubavi utkanih u svaki potez alata.
Takvi trenuci nas podsjete zašto radimo ovo što radimo. Iako je danas izazovno sačuvati autentičnost u svijetu brze industrijske proizvodnje, vjerujem da ručni rad ima budućnost. Sve više ljudi prepoznaje vrijednost unikatnosti i tradicije. Ključ je u edukaciji i uključivanju mladih. Istina je da interes opada, ali ima izuzetaka — mladi koji kroz porodične radionice ili kulturne projekte uče da ovaj zanat nije samo posao, već naslijeđe. Trudimo se svakodnevno. Jer kad turist ode s našim radom, on nosi dio Mostara sa sobom. Nešto više od nakita — nosi priču, dušu i trajnu uspomenu. A Mostar… Mostar ostaje živ u svakom komadu koji izađe iz naših ruku. Zato, ako ikada dođete u Mostar, svratite. Pogledajte kako se tradicija pretače u metal, osjetite kako prošlost živi u sadašnjosti. I možda, ponesete sa sobom ne samo suvenir, već dio priče jednog grada koji diše kroz svoje ruke — kroz kujundžije.
