Ako želite da se bavite poslom kuhara budite spremni na mnogo truda, znoja i odricanja što vam se na kraju mnogostruko vrati jer je ovo veoma lijepo zanimanje.
Upoznajte Vladimira Vojnovića, strastvenog kuhara rođenog u Banjaluci 1977. godine. Vladimir je svoju kulinarsku strast razvio uz svoju baku, koja mu je usadila ljubav prema kuhanju. Nakon završetka kulinarske škole, Vladimir je stekao iskustvo radeći s vrhunskim šefovima kako u svojem rodnom gradu, tako i u inozemstvu. Kroz sudjelovanje na međunarodnim takmičenjima i brojnim radionicama, usavršio je svoje vještine. U svojoj kuhinji kombinira tradicionalne i moderne tehnike. Kroz ispričane anegdote, saznajemo da je kuhinjski život prepun izazova, ali i neizmjernih radosti. Vladimirova poruka za sve one koji razmišljaju o karijeri u kuhinji jest da je to zahtjevan, ali izuzetno lijep posao koji se mnogostruko isplati.
Intervju: Vladimir Vojnović, kuhar i carving majstor
Za početak nam recite nešto više o sebi.
Rođen 07.04.1977 u Banjaluci. 1996. godine završio sam srednju četvorogodišnju školu za kuhara u Banjaluci. Radio sam u rodnom gradu gdje sam učio od poznatih šefova, ali sam znanje sticao i u inostranstvu. Učestvovao na brojnim međunarodnim takmičenjima od kojih mi je „Biser mora“ najdraže. Sa takmičenja imam veliki broj osvojenih medalja i priznanja. Takođe sam i carving majstor, rezbarenje voća i povrća. Završio mnoge radionice kao što su:
- Le Cordon Bleu radionica „ribe i restoranski deserti“
- Svjetski trendovi u kulinarstvu
- Moderni deserti
Kako ste počeli ovaj posao i otkud ljubav prema kulinarstvu?
Ovaj posao sam zavolio uz svoju baku koja je bila rodom iz Vojvodine, a bila je odlična domaćica. Kod nje nije bio običan ručak već je tu bilo 4 do 5 slijedova uz obavezan desert. Kako sam većinu vremena provodio kod nje vjerovatno mi se usadila i ljubav prema kuhanju uz nju. U to vrijeme nam je posluživala uz kuhana mesa umak od višanja, kopra, bijelog luka… Poslije završene škole imao sam sreću da se odmah zaposlim kod jedne od najboljih šefica u gradu. Uz nju sam naučio sve od A do Ž što se tiče kuhinje, od gotovih jela pa do hladnih bifea.
Koju kuhinju volite i šta najviše spremate od jela?
Najviše volim raditi sa ribom i volim spremati deserte, vjerovatno što su ta dva segmenta kuhinje najkreativnija i tu kuhar pokazuje svoje znanje u kreativnosti i estetici.
Možete li opisati tipičan radni dan u restoranu u kojem radite?
Kad bih opisivao radni dan on bi počinjao sa pisanjem nabavke robe, kontrolom rezervacija u objektu da bi se mogao organizovati posao. Nakon toga naravno bijela bluza i kuhača.
Kako biste opisali svoj pristup kuhinji – da li više volite eksperimentirati s kombinacijama namirnica i receptima ili se više oslanjate na tradicionalne metode i recepte?
Moj pristup kuhinji je da namirnicu maksimalno iskoristimo, odnosno što manje otpada da ima. To su opet neka načela kojih bi se svaki kuhar trebao pridržavati. Lično volim neke okuse koji su nam usađeni od malena, ali ne bježim od nekih novih kombinacija. Volim raditi jela koja gosti poruče, a ne očekuju da će dobiti skroz drugi okus i dimenziju te se naravno pozitivno iznenade. Najveća nagrada za kuhara je naravno zadovoljan gost jer ipak sve što radimo je da udovoljimo njihovim prohtjevima i željama.
Koja su to jela koja rado pripremate?
Rado pripremam rižota sa morskim plodovima, deserte sa nekim egzotičnim voćem, volim jela sa tartufima… ima toga mnogo, široka je paleta jela jer kad volite svoj posao onda volite sve i da pripremate bez teškoća. Takođe volim spajati tradicionalno i moderno.
Kako se nosite s izazovima u kuhinji?
Kuhanje je veoma stresan posao i kuhinja je puna izazova tako da sa godinama rada naučite kako da se nosite sa njima. Npr. organizacije većih dešavanja, vođenje velikih timova ljudi gdje su veće kuhinje, neki posebni zahtjevi gostiju…
Možete li nam ispričati neku zanimljivu anegdotu iz kuhinje koja Vam je ostala u sjećanju?
Ima tu svega u kuhinji jer je puno ljudi, a i bude mladih radnika pa je najviše duhovitih scena sa njima. Možda da pomenem baš odlazak na Brač zbog takmičenja kad nas je u aprilu zameo snijeg na Mliništima pa smo grtali snijeg sa poklopcima od šerpi i tavama koje smo ponijeli sa sobom.
Za kraj, poruka našim čitaocima?
Ako želite da se bavite poslom kuhara budite spremni na mnogo truda, znoja i odricanja što vam se na kraju mnogostruko vrati jer je ovo veoma lijepo zanimanje.