Kad pomislite na broj 100, vjerovatno ne pomislite na na predivni okus lagano skuhanih raviola, hrskavog povrća u maslinovom ulju ili ukusne filete. Ali, broj 100 igra važnu ulogu u jelima poput ovih. 

100 je zapravo temperatura vode. Kad dostigne 100°C predivna se tečnost pretvara u paru i postaje glavni metoda kuhanja za zdravu ishranu, koja nije nužno neukusna. Prije svega moramo spomenuti magiju pare: maksimalna temperatura poklapa se s onom koju postiže voda u fazi transformacije, drugim riječima 100°C. Ako se pritisak poveća, povećava se i temperatura vodene pare i to je princip na kojem rade lonci na pritisak ili pretis-lonci. 

Dvije su prednosti ovog kuhanja. Prva je ta što voda dolazi u kontakt s hranom u gasnom obliku, bez uranjanja u vodu. Voda se ne „prlja“ tako da nema tačke ključanja a temperatura ostaje konstantna. 

Druga prednost je ta da vodena para kuha hranu, ali joj ujedno zadržava vlažnost. Teško je zamisliti prirodniji, zdraviji i ugodniji način kuhanja od kuhanja na pari. Pošto nema potapanja, kao kod ključanja, većina nutrijenata i molekula odgovornih za davanje ukusa hrane ostaje i ne razlaže se u tečnost.