Ljubav prema kuhanju se javila još od malih noga kada sam se prvi put oprobala u kuharstvu praveći jela i kolače od pijeska.
Prije svega nam se predstavite, recite nešto više o sebi?
Moje ime je Ljiljana Stević, imam 38 godina. Porijeklom sam iz jednog malog sela, Vukovića, koje se nalazi na obodima Homoljskih planina u istočnoj Srbiji, a već par godina živim i radim u Beču. Po zanimanju sam diplomirani ekonomista, ali kako to često biva, život nam nametne neki drugi poziv, pa tako već 12 godina radim kao recepcionarka u hotelu. Svoje slobodno vrijeme uglavnom koristim za kuhanje i spremanje raznih poslastica na osnovu kojih je i nastala moja instagram stranica ukus_raja_wien.
Kada i kako se javila ljubav prema kuhanju?
Ljubav prema kuhanju se javila još od malih noga kada sam se prvi put oprobala u kuharstvu praveći jela i kolače od pijeska. Kako je mama odlična kuharica, a i veoma kreativna, vremenom se uz nju ta ljubav sve više razvijala. Kao mala maštala sam da budem poslastičar i toj ideji sam bila privržena do samog upisa u srednju školu kada sam se, samo dvije nedjelje pred upis, predomislila i upisala Ekonomsku školu, smijer carina i špedicija. Za sve vrijeme školovanja nastavila sam da spremam pite, kolače, torte i iako usmjerena na sticanje drugih znanja, ostala privržena kuharstvu i poslastičarstvu.
Gdje nalazite svakodnevnu inspiraciju?
Svakodnevnu inspiraciju uglavnom dobijam od majke Gordane koja mi svakodnevno šalje slike svojih jela, hljebova, kolača pa na osnovu toga dobijem ideju šta bih ja mogla spremati. Često mi se desi da pogledam šta imam u frižideru od namirnica i da onda smislim recept i napravim ručak. Također kao veliku inspiraciju za razna predjela i zakuške, takozvani fingerfood, kojim moja stranica najviše obiluje, moram da izdvojim svoje prijatelje. Kako se često okupljamo nameću mi izazov da svakog puta trpeza bude još bogatija i dekorativnija.
Koja jela najčešće pravite, da li se fokusirate na tradicionalno, moderno ili pomalo od svega?
Kao što sam već rekla potičem iz istočne Srbije gdje su tradicionalna jela veoma zastupljena. Kada mi je prije par godina sestra preminula od karcinoma promijenila sam način ishrane i iako u osnovi nisam vegan najčešće pravim veganska jela sa puno povrća. Naravno, to ne važi kada odem u posjetu roditeljima jer se tada vratimo tradicionalnim jelima i često to budu jela tipična za naš kraj kao što su kačamak, sir, zapečeno meso u tiganju sa lukom.. Također dosta potenciram orijentalnu kuhinju jer uživam u njihovim aromama i začinima, a ovog puta bih izdvojila Gyoze sa povrćem koje moja majka odlično sprema.
Šta je za Vas najvažnije kada kuhate?
Najvažnije mi je da imam dovoljno vremena i da me niko ne požuruje. Uglavnom dok kuham slušam muziku i to je za mene ujedno i vrijeme opuštanja tako možemo reći: terapija.
Da li Vi imate omiljenu slasticu?
Uhhh teško pitanje. Kao vrsnom ljubitelju poslastica malo mi je izdvojiti jednu, ali mogla bih reći da su to tulumbe i baklave mada ne bi bilo fer kada bih izostavila Plazma tortu koju obožavam.
Začin ili dodatak koji jednostavno morate dodati u gotovo sva jela?
Nezaobilazni začini su mi bijeli luk i vegeta. Ta dva sastojka se nalaze u svakom mom jelu. Začine gajim i sama na svojoj terasi pa se u jelima cesto nađu i bosiljak, kadulja, majčina dušica, vlasac.
Imate li neku poruku za naše čitaoce?
Usporite! Ne brinite! Ne zurite! U ovim teškim vremenima pokušajte da ostanete pozitivni, nasmijani, ljubazni jer vaša mala ljubaznost može nekome uljepšati čitav dan..
