Riječ basari je turskog porijekla i znači uspjeh.

Inela Durić Hadžić  rođena je u Bihaću, 14.maja.1986.godine. Osnovnu školu završila u JU OŠ „Cazin I“, srednju JU „Gimnazija“ Cazin. Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, odsjek Pedagogija-psihologija upisala je školske 2004/2005 godine, a diplomirala kao redovan student 18.12.2008. godine ocjenom deset (10). Postdiplomski studij iz Psihologije upisala je školske 2009/2010 godine na Filozofkom fakultetu u Tuzli, a odbranila magistarski rad 2015. godine i stekla zvanje magistar društvenih nauka, oblast psihologija. Stalno zaposlena u srednjoj školi kao školski psiholog. Kako su roditelji oduvijek se bavili privatnim poduzetništvom, učestvovala i učila se i vođenju svih poslova iz te oblasti. Kada je došla ideja na otvorenje restorana Basari aktivno se uključila u njegovom nastajanju i svakodnevno uključena u sve segmente poslovanja i vođenja istog, pored svog posla. Što iziskuje mnogo truda, rada i odricanja.

Za početak nam recite kako je nastala Vaša priča?

Svaka priča ima neki svoj uzrok i svrhu. Naša priča Basari počela je prije nego što je restoran otvoren. Prije svega tata je maštao kako bi bilo odlično otvoriti dobru cafeteriju, a znamo da sve dobre priče u Bosni nastaju oko ili uz kafu. Naravno, moji roditelji su se dugo godina bavili privatnim poduzetništvom; od rada teškog posla kada su kao mladi bračni par se bavili privatnom distributivnom veleprodajom voćem i povrćem i sanjali o idejama koje će ostvariti, preko osnivanja i vođenja široke trgovačke djelatnosti mješovite robe uz veliki trud i rad, do Basaria kao svojevrsne krune uspjeha kojem smo težili, inače riječ basari je turskog porijekla i znači uspjeh. Moja ideja je bila da je ta riječ nagrada za trud koji su uložili da bi do svega i došlo.  Nekako predodređeno morao se desiti ovaj Basari, naime moj stric je bio uzor tati i njegovoj porodici – rano su ostali bez oca pa je njegova uloga bila značajna. Inače je 70tih godina bio vrhunski ugostiteljski radnik, tačnije šef restorana i kuhinje kao najmlađi ugostitelj sa visokom ugostiteljskom školom tog vremena  u tada poznatom cazinskom hotelu  „UNION“. 

Pričali su mi da ih je  često vodio u hotel, na ferijalne prakse gdje bi istraživali i upoznavali se sa čarolijom pravljenja hrane i samog usluživanja iste. Ta lijepa sjećanja sigurno su bila motiv i za priču Basari, a s druge strane evidentna je bila i potreba u našem gradu za pokretanjem novih priča u ugostiteljstvu. 

Možete li nam reći riječ više o ugostiteljskom objektu “Basari” te o samom konceptu?

Vremena se mijenjaju ljudi imaju potrebu za raznovrsnošću, te smo Basari pokrenuli sa idejom da ponudimo mjesto gdje možete i piti dobru kafu, onu s početka priče, ali gdje možete i jesti hranu koju niste imali priliku probati, međutim i pojesti konkretnu hranu koja vam je poznata. Idejna osnova oko jelovnika bila je vezana spajanje internacionalne kuhinje sa tradicionalnom kuhinjom,  dakle da ne napravimo prevelik odmak od tradicije, ali i da pružimo egzotiku nekih novih ukusa. Jednostavnije rečeno u Basariu uz ugodan ambijent, koji sam  s puno pažnje uredila i osmislila, možete popiti dobru kafu uz kolač, možete pojesti kljukušu i trahanu kao tradicionalno krajiško jelo, ali imate i širok izbor delicija internacionalne kuhinje. Tako je koncipiran unutrašnji dizajn objekata, koji ima tri povezana dijela koji mogu funkcionisati i samostalno: kafeterija, Lounge bar/restoran  i svečana sala. Ono čime se posebno možemo pohvalati je raznovrstnost populacije naših gostiju, od mladih ljudi koji provode ugodno vrijeme uz kafu i pizzu, do radnika koji svoj predah od posla koriste u Basariu uz ručak, od poslovnih djelatnika koji u miru mogu provesti svoje sastanke uz hranu, do svečanih večera i obilježavanja značajnih datuma koji su nam bitni kao pojedincima. 

Koje kvalitete treba da posjeduje dobar ugostitelj?

Koliko postoji ljudi toliko postoji i različitih karaktera. To mora imati na umu svaki djelatnik zaposlen u ugostiteljstvu. Zadovoljan gost je najbitnija karika poslovnog uspjeha i sve što se radi treba biti usmjeren ka tom cilju, naravno uz uvažavanje i poštovanje koncepta restorana.  Osmjeh i ljubaznost  uz narudžbu je dodatak koji gosti često prepričavaju uz ručak i poslije ručka. Gosti poznaju i vjeruju dobrom  kuharu iako ga nikad vidjeli nisu :), to je možda jedino povjerenje koje ljudi daju bez ličnog upoznavanja. 

Kako izgleda Vaš jedan radni dan?

Jutro započinje naravno kafom u Basariu, uz koju sebi pišem planove za taj dan, prikupljam informacije šta je potrebno, razgovaram sa osobljem restorana o prethodnom danu i evenutalnim potrebama rješavanja određenih zadataka. Uvijek slušam i njihove ideje i prijedloge, jer oni su uvijek direktno u kontkatu sa gostima. Ostatak dana uvijek zavisi od prvog početka, da li je potrebna nabavka namirnica, posredovanje i organizacija radnih zadataka. Basari je porodični restoran i kontinuirano svi radimo i surađujemo. Mama i tata sastavni su dio svakog poslovnog dana, mama je zadužena za sve administrativne poslove, tata voli posebno da vodi računa o nabavci kvalitetnih i svježih namirnica. Toliko inzistira na tome, kao najbitnijem segmentu poslovanja, surađujemo tokom cijelog dana uz osoblje restorana kao vrlo bitan faktor uspjeha.

Šta je to što “Basari” izdvaja od drugih?

Ono s čim mnogi gosti možda nisu upoznati jeste da mi u Basariu posebnu pažnju posveđujemo kvalitetnoj nabavci namirnica; unsku ribu kupujemo u lokalnom ribnjaku, svježe meso nabavljamo od domaćih lokalnih farmi, nikad zaleđeno, sezonsko voće i povrće također  nabavljamo od lokalnih proizvođača iz bio uzgoja. Inzistiramo na domaćoj proizvodnji provjerenog kvaliteta i to slobodno možemo reći da je činjenica koja nas izdvaja od drugih.  Takođe, ono što naši gosti često ističu jeste ugodan ambijent u kojem se jednako ugodno osjećate, bilo da ste navratili na kafu, došli na ručak jer ste gladni, ili došli na svečanu večeru. 

Da li imate poruku za naše čitaoce?

Restoran „Basari“ je naša ideja koja stoji Vama na usluzi, mjesto koje će uvijek biti ugodno za provesti vrijeme i dobru hranu, i naravno kafu oko koje sve počinje i završava, da, imamo i pravu bosansku/cazinsku kahvu. Mi krajišnici smo  dobri domaćini, bujrum.