Uvođenje novih jela dokaz je posvećenosti svome poslu, ali i ljubavi za koju možemo reći da je poseban sastojak serviranih jela. 

Tarik Repovac, kuhar, vlasnik Snack Bar „Ukusan Zalogaj“

Tarik Repovac, ima 28 godina i rođen je u Konjicu, gdje je završio osnovnu i srednju ugostiteljsku školu. Odmah poslije srednje škole svoju karijeru kao kuhar započeo je u konjičkim restoranima, a nakon tri godine napuštam Konjic i svoju karijeru nastavljam u restoranima u Sarajevu, gdje sam radio sedam godina. Pored naših gradova iskusio sam rad na Jadranu, te rad na  planinama naše Bosne i Hercegovine i evo danas sam opet tu, u svom Konjicu.

Da Konjic ima odličnu gastro ponudu, dokaz je novi Snack Bar „Ukusan Zalogaj“ Razgovarali smo da Tarikom, koji je ujedno i vlasnik ovog objekta. Otkrio nam je detalje o Snack Bar-u u Konjicu, šta sve nudi, te šta ga izdvaja od ostalih. 

Kako se javila ljubav prema kuhanju ?

Od malih nogu sam imao tu neku posebnu ljubav prema kuhanju. Recimo kao mali sam pratio kulinarske emisije i stajao ispred ogledala, oponašajući ulogu kuhara. Često sam sam pastu za zube stavljao u salvetice, koje sam motao u obliku pite. Poslije osnove škole bio sam spreman ići u drugi grad kako bih pohađao ugostiteljsku školu za kuhara, ali ipak na moju sreću iste godine se pojavio smjer i u našoj srednjoj školi u Konjicu, gdje sam i završio tu školu.

Šta je za vas najveća inspiracija?

Moja najveća inspiracija u kuhinji jesu namirnice i začini. Svaku namirnicu pokušavam pripremiti na više načina, a kombinovati sa što više različitih začina. Na taj način biram najbolje od te namirnice. Mnogo volim začine i dosta ih upotrebljavam, a favoriti su mi svježi začini. 

Nedavno je otvoren Snack Bar “Ukusan Zalogaj” u Vašem vlasništvu. Možete li mi reći koncept objekta i kako izgleda Vaš jedan radni dan?

Jeste, tako je. Prije nekoliko mjeseci sam u svom gradu otvorio Snack Bar “Ukusan Zalogaj” i to je prvi Snack Bar u gradu Konjicu. Što se tiče koncepta, trenutno radimo malo drugačiju “brzu” hranu, kao što su paste, salate, rižota, sendviči, koji su gotovi veoma brzo, a pri tome pazim da biram svježu i kvalitetnu namirnicu. Ne idem isključivo na pravi snack bar, prilagođavam se tržištu i samoj sredini. Nadam se da će ako Bog da ići sve po planu i da će kroz koju godinu snack bar-u biti dodan i koktel bar. To je neka moja zamisao od samog početka, jer pored kuhinje mnogo volim mixologiju i uživam podjednako i u spremanju pića kao i hrane. A što se tiče mog jednog radnog dana  bolje da Vam ne pričam, umorit ćete se od samog slušanja. Ona izreka dok sam radio kod privatnika radio sam 12 sati, a sada kada imam svoje i radim za sebe, radim 24 sata je potpuno tačna. Šalim se malo. Moj svaki radni dan kreće u 6 sati i niti jedan dan nije isti. Ja volim ovaj posao upravo iz tih razloga što je svaki dan drugačiji i pun novih dešavanja i izazova. Kuhinja našeg “Ukusnog Zalogaja” je otvorenog tipa i samim tim sam što bi se reklo na oku gostu. Mnogo imam komunikacije sa gostima gdje pokušavam uvijek izvući sugestiju, na čemu trebam poraditi, ali za sada nisam ništa uspio izvući, hvala Bogu. Uglavnom svaki moj radni dan je veoma dinamičan, što mene zapravo ispunjava.

Šta je to što “Ukusan zalogaj” izdvaja od drugih ?

Što se tiče menu-a sa sigurnošću mogu reći da su to naši sendviči koje pravimo od domaćeg peciva. Nekako smo u našoj sredini postali prepoznatljivi po tim sendvičima. A što se tiče samog rada našeg objekata mislim da radimo veoma kvalitetnu i ukusnu hranu, bar se trudimo i zalažemo da tako bude. Ostatak našeg menu-a je malo drugačiji od ostalih ponuda u našem gradu. Uvijek nudimo nešto novo što do sada nije bilo u gastronomskoj ponudi u gradu Konjicu, npr. u ponudu sam uveo Black pizzu, meksičke Quesadille itd. Trudim se da unesem dosta noviteta u gastro ponudu, tako da sam u ponudu “Ukusnog Zalogaja” stavio i ketering usluge hrane i pića. Trenutno radim na izradi sezonskog menu-a gdje će naši gosti sigurno moći uživati u fantaziji mirisa i okusa i da ću potvrditi naziv svog objekata.

Koja Vam je kuhinja najdraža i zašto ? 

Najdraža kuhinja eh eh.Kada bih morao da biram ne bih mogao da se odlučim između italijanske i naše domaće kuhinje. Sigurno je da je naša bosanskohercegovačka kuhinja po meni jedna od najkarakterističnijih kuhinja na svijetu. Da li je to zbog toga što možda i sam najbolje poznajem tu kuhinju i historiju te kuhinje ili zbog samih jela, stvarno ne znam, ali smatram da istu treba čuvati i njegovati, te neke recepture jela koje se prenose sa koljena na koljeno. Sa druge strane imam italijansku kuhinju koja mi je stvarno draga i koju mnogo volim,  zbog toga što je po meni jako jednostavna za spremanje, a opet toliko mirisa i ukusa može da donese.

Po Vašem mišljenju koje kvalitete treba da ima jedna ugostitelj ?

Prije svega treba biti domaćin, ali u pravom smislu te riječi. Kada kažem domaćin, onda zamišljam osobu koja svoje goste dočeka sa osmijehom i radošću, onaj koji sve što ima za ponuditi svom gostu iznese na sofru, da gleda zadovoljstvo tog gosta kroz njegov osmijeh, a opet treba znati i saslušati potrebe i zahtjeve gosta i potruditi se maximalano da sve to ispoštujemo. Iskreno, mišljenja sam da za to trebaš biti rođen i da to ne može svako, da treba imati dušu.

Poruka za čitaoce?

Ovdje ću biti kratak. Ljudi, radite ono što volite, jer kada radite ono što volite nećete raditi ni jedan dan u životu. Želim vam svako dobro i Vama i Vašim čitateljima.