Tradicionalni dekorativni stoljnaci u turističkim objektima

U današnjem brzom i modernom svijetu, često nam nedostaje vremena za uživanje u sitnim detaljima i romantičnim elementima iz prošlosti. Međutim, jedan od načina da se vratimo u vrijeme elegancije i gracioznosti jest kroz korištenje tradicionalnih stolnjaka. Stolnjaci su dio naše svakodnevice, pružajući praktičnu funkciju za zaštitu stola od mrlja i ogrebotina. Međutim, tradicionalni stolnjaci idu korak dalje. Oni nam donose duh prošlih vremena i unose notu raskoši i elegancije u našu svakodnevnu blagovaonicu ili svečani događaj.

Predstavite nam se u nekoliko rečenica?

Ime mi je Ivana Hađina, rođena sam i živim u Zagrebu. Po struci sam ekonomista i godinama sam radila kao voditelj nabave i marketinga, prije nego sam pokrenula vlastiti posao. Imam djevojčicu od 5 godina, s kojom svaki slobodan trenutak putujem po svijetu jer sam to radila i prije nje.

Možete li nam reći nešto više o profilu Etno Motiv?

Etno Motiv je mala tvrtka koja se bavi proizvodnjom tradicijskih tkanina i od njih stvara stolnjake i nadstolnjake za domaćinstvo, ugostiteljstvo i suvenire, tkanine za odjeću, šalove. Svi uzorci inspirirani su i porijeklo vuku iz narodnih nošnji, narodnih vezova i ostalih motiva iz narodne baštine. Kada sam počinjala s ovim, nisam apsolutno ništa znala o tkanju i tkaninama tako da bez oca naravno ne bi ništa mogla, no u međuvremenu sam dosta naučila i usput se skroz zaljubila u cijeli taj proces nastajanja tkanine, tako da to već odavno za mene nije samo posao, već nešto u čemu sam se pronašla i što uistinu volim raditi. Radi se o mikro proizvodnji, samo jedan stroj je u pitanju i iako je riječ o strojnom tkanju, veliki dio posla se obavlja ručno jer je stroj jako star i nije kompjuteriziran. Tako da se kompletna priprema uzorka radi ručno, proizvodim u malim serijama i dalje se sve radi ručno. Iako je to dugotrajan proces koji zahtijeva puno vremena i rada, on mi omogućuje proizvodnju u malim i kontroliranim serijama, mogućnost personaliziranja boja i uzoraka. Motiv za ovo što radim je prvenstveno očuvanje naše baštine kroz moderne i uporabne predmete.

Kada ste se počeli baviti ovim poslom i otkud ljubav prema istom?

Moj otac je bio profesor tkanja na Tekstilno tehnološkom fakultetu, osmislio je te tkanine i neko vrijeme imao obrt, no odlaskom u mirovinu je sve ugasio i zaboravio. U vrijeme kad je on radio, ja sam imala potpuno drugačiji posao i nije me to zanimalo na žalost. No s vremenom sam uvidjela dvije stvari: kreativna i emotivna strana su prepoznale vrijednost tih tkanina i motiva te važnost da one budu očuvane, a komercijalna strana je prepoznala prostor na tržištu za njihov plasman. I tako sam krenula u cijelu priču nabavke i reparacije stroja, izrade programa za tkanine i probijanja na tržištu.

Otkuda dolaze ideje za izradu Vaših proizvoda i šta Vas najviše inspiriše?

Kako sam napomenula, svi uzorci inspirirani su i porijeklo vuku iz narodnih nošnji, narodnih vezova i ostalih motiva iz narodne baštine. Obzirom da je taj izvor gotovo nepresušan, tako je nepresušna i moja inspiracija. Ponekad se inspiriram samo nekim određenim dijelom uzorka pa ga ukomponiram u nešto novo, a ponekad klijenti zahtijevaju što točniju kopiju uzorka, za izradu narodnih nošnji na primjer.

Na koji način Vi promičete i utičete na turizam kroz svoj rad?

S komercijalne strane prvotna namjena je bila ponuditi ugostiteljima i raznim turističkim objektima dekorativne predmete koji će odražavati našu tradiciju, ukrašavati prostor na autentičan način i stvoriti osobnost takvim objektima. No usput sam shvatila da ti motivi ‘imaju dušu’, da ljude podsjećaju na mame i bake koje su tkale na tkalačkim stanovima, na domove ukrašene tim utkanicama, na mirise i boje iz djetinjstva. Smatram da bi svaki restoran i ugostiteljski objekat trebao imati svoju osobnost, nešto prepoznatljivo što ga izdvaja iz mase. U smislu turizma, to bi svakako značilo da moj proizvod dodaje vrijednost izgledu svakog objekta i daje mu dozu autentičnosti. Čvrsto vjerujem da je to dio ponude koju trebamo pružiti svojim gostima, kako bi se uvijek vraćali. Također, radim sa puno suvenirnica i sretna sam kada moji proizvodi odu na sve krajeve svijeta i ljude uvijek podsjećaju da su bili na našim prostorima.

Koliko vremena i motivacije Vam je potrebno da izradite neki od Vaših proizvoda?

Stroj na kojem radim je industrijski, ali nije moderniziran odnosno nije kompjuterski vođen, tako da se nacrti, priprema programa i sam program za tkanje – sve radi ručno. Priprema programa je dugotrajna i komplicirana jer se sastoji od bušenja tisuće rupica na foliji. Sama dužina programa ovisi o kompleksnosti uzorka; što više elemenata ima uzorak, to je sve kompliciranije za pripremu i izvedbu. Jednom kad je program gotov, on se ne može modificirati – svaka promjena u izgledu znači izradu novog uzorka. To je veliki hendikep u odnosu na kompjuterski vođene strojeve jer ne možemo izraditi puno uzoraka, ali s druge strane, to je ono što nas razlikuje od masovne industrijske proizvodnje. Jednom kad je program gotov, samo tkanje nije tako komplicirano. No nakon tkanja, sve radimo ručno. Krojimo, resice radimo ručno, šivamo, slažemo… Znači svaki komadtkanine prođe barem 5 puta kroz ruke, dok ne bude spreman za isporuku. Motivacija dolazi iz želje da se očuva narodna baština. Naravno, nije svaki dio proizvodnje zabavan ali je nužan kako bi tkanina nastala.

Imate li neke planove za budući rad?

Opstati na tržištu koje je malo i zahtjevno, koje se stalno mijenja i nepredvidivo je. Drago mi je što kroz obim posla vidim da sve više ljudi cijeni narodnu baštinu i da sve višeu gostitelja i sudionika u turizmu shvaća koliko je očuvanje baštine važno za sveukupnu turističku ponudu te se nadam da će se taj trend nastaviti i dalje.

Poruka za naše čitatelje?

U ovom kontekstu, čuvajte svoje porijeklo i svoje naslijeđe jer bez njega ne znamo tko smo i odakle smo potekli.