Emir Beganović: Ja sam Picasso svog života

 Sve što bude trebalo da se desi neće me zaobići

Upoznajte kreativca koji svojim vještim rukama i bogatom maštom pretvara jednostavne sastojke u prava remek-djela slatkih okusa. Ovo je priča o kreativcu koji je pronašao svoju strast u stvaranju kolača. Za njega, kuhinja postaje atelje gdje je svaki korak ispunjen inspiracijom, eksperimentisanjem i ljubavlju prema slatkim delicijama. U nastavku je intervju sa Emirom Beganovićem.

Intervju: Emir Beganović

Ja sam Emir Beganović, ali unazad 8 godina čini mi se da sam više Slatki Kutak. Početak kao i svaki bio je naporan i težak obzirom da ja nisam imao pojma o kolačima. Spontano sam se ja uživio u pravljenje kolača i tako sve više počeo gledati tutorijale, listati Pinterest i Youtube, nabavljati alate i maltretirati sve prijatelje i familiju po dijaspori da mi nabave sve što kod nas nije bilo dostupno. Taj moj počcetak je isto tako propraćen medijski i tako se Slatki Kutak proširio po društvenim mrežama. Poslije smrti majke ja sam morao nekako “opteretiti” sebe, to je jedan period paralize i prihvatanja života bez najvažnije osobe u životu. Uz oca, prijatelje i porodicu je počela ta moja borba. Moram da kažem da sam u pripremi torti i kolačića okupirao misli zamišljajući, crtajući i “opterećavajući” svoje misli kako to napraviti. I to je bio taj apaurin koji me smirivao. Ja nisam imao nikakav koncept osim da stvaram najbolje što umijem i znam.

U isto vrijeme i sam svoj instruktor i kritičar, kada ide po planu je zabavno, ali kad krene naopako onda kažem sebi: „što meni ovo treba“. Ja sam odgajao tu svoju odgovornost i strpljivost iako sam osoba koja hoće sve sad i odmah bilo je vala naporno “odgojiti” se. I mislim da su to zapravo borbe u svima nama. Svakoj torti koju vidite su često prethodili sati kreiranja i razmišljanja, pa onda pripreme pa tek onda uklapanja i završavanja.

Ali sam shvatio da mi je važno kakvu energiju osjetim kod naručivanja, jer ja nisam neko ko rutinski radi i ja moram da se uživim (da popijem onaj apaurin od maloprije). Obzirom da je trenutno moja desna ruka moja tetka često nismo u mogućnosti da prihvatimo sve zahtjeve ali kako vidim sve je više kreativaca koji super rade svoj posao i posvećeni su onim što rade tako da je lako i preporučiti nekog drugog Naučio sam da budem zadovoljan i da me ne trigira to pitanje o planovima, nemam planova osim realizovati uzete narudžbe. Sve što bude trebalo da se desi neće me zaobići.

I za kraj, jos uvijek učim i griješim i nikada neću prestati. Iako bih ja sebi svašta rekao kako treba i kako bi bilo bolje ne znam onda koliko bih to bio ja. Ja sam Picasso svog života  Negdje sam pročitao da je glavni neprijatelj kreativnosti zdrav razum tako da se ne igrate sa mnom.