
Već u prvim danima rada u prvom velikom restoranu shvatio sam da je to posao kojim se želim baviti do kraja života.
U ovom intervjuu s Filipom Lučićem, iskusnim kulinarskim tehničarom iz Banja Luke, otkrivamo put njegove strastvene ljubavi prema kuhanju. Kroz razgovor saznajemo o Filipovom kulinarstvu, iskustvima u Italiji, njegovom stilu kuhanja, vođenju radionica i bitnim kvalitetama koje čine uspješnog kuhara. Filip nam nudi uvid u svoj svijet kroz iskrene priče o radu, posvećenosti i ljubavi prema gastronomiji.

Intervju: Filip Lučić, kuhar
Za početak nam recite nešto više o sebi.
Zovem se Filip Lučić, dolazim iz Banja Luke i po struci sam kulinarski tehničar. Bavim se kuhinjom već 17 godina. Većinu tog vremena sam proveo radeći u banjalučkim vrhunskim restoranima, a trenutno vodim lanac restorana za firmu Leburić Komerc pod nazivom La Casa.
Kada i kako se rodila ljubav prema kuhanju?
Ljubav prema kuhanju, iskreno ljubav je došla tek nakon završene škole. Mislim da je to iz razloga što nam je školstvo u tom periodu bilo na niskom nivou te nas u samom tom procesu nisu uspjeli dovoljno animirati i zaljubiti u ovaj posao. Međutim već u prvim danima rada u prvom velikom restoranu shvatio sam da je to posao kojim se želim baviti do kraja života.

Možete li nam ispričati neke od najneobičnijih ili najzanimljivijih jela koja ste pripremali tokom svog boravka u Italiji?
U Italiji sam imao kratko ali predivno iskustvo. Oni su mnogo opušteniji i pristup im je totalno drugačiji od našeg. Valjda se mi non-stop borimo za to parče hljeba dok je njima bitnije da proizvod bude kvalitetan i od kvalitetnih sastojaka. Oni svoju zaradu imaju jer ne komplikuju. U kuhinji su jako jednostavni, a pri tome inovativni. Što se tiče zanimljivih jela mislim da je Italija zanimljivija po tome kako se posvećuju samoj sirovini (proizvodnji i odabiru ulja, uzgoju paradajza, odabiru brašna, izradi paste). Fascinantno je koliko različitih oblika i vrsta paste možete naći krećući se od sjevera prema jugu.
Kako biste opisali svoj stil kuhanja, i koje su glavne karakteristike jela koja pripremate?
Moj stil kuhanja je trenutno prilagođen našoj sredini, ali opet sa druge strane ima i dozu modernog i savremenog. Dosta se oslanjam na kuvanje u vakumu Sous vide, smatram to vrhunskim načinom kuhanja i zadržavanja nutritivnih vrijednosti same namirnice, a kada bi se dotakli koliko može da nam pomogne u samoj organizaciji rada i da nam smanji troškove o tome bi mogli knjigu da napišemo, neki već i jesu.

Kako ste došli na ideju o vođenju radionica kuhanja, i koji su ciljevi tih radionica?
Radionice su nastale uz drage prijatelje. Volim se našaliti…. ja sam želio da se družim, a oni da zarade hahaha no medjutim sve se to svelo na jednu jako dobru atmosferu upoznavanje i mnogo dobrog druženja, a usput se i nauči nešto. Ljudi su po meni neočekivano dobro prihvatili taj nas koncept edukacije, a mislim da i mi opravdamo ta neka njihova očekivanja. Moram dodati da pored svega, ipak su najdivniji kursevi sa djecom oni su ipak zabavniji dosta od odraslih. Vrhunski momenat je kad imate 30ak djece i otvorite džak brašna da se pravi tijesto za pizzu. E tu nastaje show.

Kakve kvalitete, po Vašem mišljenju, treba imati uspješan kuhar?
Uspješan kuvar… ja već dugo imam jednu teoriju pa je tako godinama pokušavam prenijeti na mlađe generacije koje dolaze i prolaze kroz kuhinju. Naime da bi bio dobar kuhar moraš da budeš dobar radnik, što znači – red, rad, disciplina, a da bi bio dobar radnik moraš da budeš dobar čovjek, znači kolegijalnost, poniznost, osjećaj i strpljenje.
Za kraj, poruka našim čitaocima?
Pa eto vjerujem da većina čitalaca su iz ove sfere poslovanja pa jedino što imam reći je trud i ljubav i sve će jednom doći na svoje mjesto. Hvala.
