Nekad je kafa povod za druženje i razgovor, nekad je samo trenutak samoće kada želim biti sam sa svojim mislima.

Piše: Faris Čengić, barista

Biografija: Rođen 1994. godine u Sarajevu, Faris je odrastao u starogradskim mahalama. Zbog srčane mane, 1997. odlazi u Italiju na operaciju i provodi tri godine u samostanu. Po povratku završava srednju građevinsku školu. Slučajno ulazi u svijet kafe kao konobar u Fabrika Coffee Shop, gdje uz mentorstvo Lejle razvija strast prema kafi. Više o Farisu pročitajte u nastavku, uključujući njegovu ljubav prema kafi, takmičenjima i iskustvima.

Upoznajte Farisa Čengića, baristu iz Sarajeva, čija je strast prema kafi oblikovala njegov život. Kroz priču o svojim počecima u svijetu kafe, iskustvima s takmičenja i svojim savjetima za savršen espresso. Ova priča o Farisu ističe važnost strasti, predanosti i neprekidnog učenja u svijetu kafe, dok nas on podsjeća na važnost poštovanja prema svima koji nas uslužuju i potiče nas na ljubav, pažnju i brigu prema sebi i drugima.

 

Faris, počeci karijere i ljubav prema kafi

Moj početak je bio u starogradskim mahalama Sarajeva, gdje sam odrastao, duboko uronjen u kulturu življenja koja i danas oblikuje moj karakter. Gajio sam duboko poštovanje prema tradiciji i kulturi, uvijek spreman da podijelim svoje znanje o historiji grada. Rođen sam 1994. godine, a zbog srčane mane, zajedno s porodicom sam otišao u Italiju na operaciju. Nakon operacije, proveo sam tamo tri godine prije nego što sam se vratio u Sarajevo 1997. Vjerovali ili ne, živjeli smo u samostanu, što i danas posjećujem kad god putujem tamo. Završio sam srednju građevinsku školu u Sarajevu, a nakon toga slijedio je period pronalaska sebe. Radio sam različite poslove, ali nikad nisam osjećao da sam dobar u nečemu, sve dok nisam upoznao Lejlu i stigao u Fabriku Coffee Shop.

 

Karijeru kao barista nisam ni započinjao, sve se desilo slučajno. Prije toga radio sam u skladištu po 13-15 sati dnevno. Jedva da sam imao vremena da izađem na piće sa prijateljima. Jedno od tih pića je bilo sa jednim od mojih najboljih i najiskrenijih prijatelja Hamzom. Njemu sam se jaranski izjadao o mom trenutnom stanju. Tako da je on glavni krivac što sam ušao u ovaj posao jer je u tom periodu njegova Lejla radila na otvaranju novog shopa u Dalmatinskoj i trebalo joj je radnika. Došao sam u Fabriku da radim kao konobar. Dobro se sjećam, došao sam s Lejlom na razgovor za posao i rekla mi je da mogu, ako želim, sebi napraviti kafu dok ona nešto završi. Odmah sam se obrukao, nisam znao kako mlin i aparat za kafu rade, nikada se nisam susreo s tim. Da budem iskren, nisam znao ni tacnu da nosim, tako da sam bio izgubljen slučaj već u startu. Srećom, Lejla je imala dovoljno strpljenja da me obuči. Što je više pričala o kafi, sve više sam bio zaljubljeniji u sve to. Više od dvije godine kasnije, vodeći taj tim, uspio sam da, bez obzira na izazove, nadmašim sviju i jednog dana budem bolji čak i od Lejle. Napravio sam rezultate na kojima bi mi mnogi pozavidjeli. I to je tek početak.

Savjeti za postizanje savršenog espressa

Vjerujem da sve što radite treba da radite sa strpljenjem. To je jedini savjet koji imam. Sa strane možda izgleda jednostavno, ali je to najteži dio posla: napraviti dobar espresso. To je osnova svih pića, i ako espresso nije okusa kakvog treba da bude, onda možete biti kreativni koliko god hoćete s mlijekom i crtežima, ali vaša kafa neće biti dobra. Ako je neko kućni barista, minimalno što treba je uložiti vrijeme da naučite kakvog okusa kafa koja je pred vama treba da bude, a ostale kockice će se same posložiti.

Priprema za takmičenje

Priprema za takmičenje je iskreno najdosadniji dio. Pun je stresa i ponavljanja istog. Moja metoda je uvijek vježbanje. Kroz samu smjenu od osam sati i konstantne repeticije, možete postići mnogo za samo jednu sedmicu. Inače, na takmičenjima ima više kategorija koje zavise od samog organizatora. Uvijek je najveća koncentracija na onome što nosi najveći dio bodova. Negdje je to tehnika samog rada i manipulacija radnom jedinicom, negdje je latte art i prezentacija, a negdje se sve gleda i ocjenjuje. Tako da takmičari prije svakog nastupa dobiju pravila takmičenja i prema tome se oblikuje njihov trening. Nakon što sam dobio nagradu, prva stvar koju sam pomislio je ‘želim još’. Čovjek se lako navikne na taj adrenalin koji donosi takmičenje, samo ne treba nikada zaboraviti taj osjećaj pobjede, jer nikada ne znaš kakva konkurencija može da bude.”

Svaki barista ima nešto svoje. Naravno, postoje pisana i nepisana pravila kako se šta radi u našem poslu, ali sve to zavisi od osobe do osobe. Jako je bitno imati nekoga ko će vas upućivati i konstantno upozoravati ako ste nešto pogrešno uradili. Čak i ako imate iskustva, poslušajte savjet od nekoga ko više zna, jer zaista nema mjesta za ego u ovome poslu. To je u biti najvažnija vještina. Ako savladate svoj ego, mnogo će vam biti lakše nositi se s izazovima koji se postave pred vas. Poštujte svoje kolege i slušajte ih, od svakoga možete naučiti nešto.

Iskustva s takmičenja

Takmičenja su prije svega festivali i slavljenje industrije ugostiteljstva. Moja iskustva se vezuju za druženje i upoznavanje novih ljudi te stvaranje kontakata u profesionalnom smislu. Upoznao sam različite profile ljudi od kojih mogu crpiti inspiraciju. To se najviše ispoljilo kada sam bio u Londonu na Coffee Masters-u. Doduše, nisam se takmičio, ali posmatranje najboljih barista svijeta sigurno je promijenilo moj pogled na čitavu industriju i koliko zapravo zaostajemo. Nadam se i bit će mi zadovoljstvo da i sam jednog dana učestvujem na tom takmičenju i da svoja iskustva prenesem na nove bariste u nastajanju. Svakome bih preporučio da bez obzira na iskustvo i znanje proba da se takmiči jer je to u jednu ruku pokazatelj na kojem ste nivou znanja trenutno i jako je dobra podloga za gradnju karijere.

Razlika između bezalkoholnih koktela na bazi kafe i tradicionalnih koktela

Bezalkoholni koktel na bazi kafe zaista može pružiti isto zadovoljstvo kao i tradicionalni kokteli, ali bez alkohola. Kombinacija kafe, mlijeka ili biljnog mlijeka, sirupa od vanilije i leda može stvoriti ukusan i osvježavajući napitak sa slojevima bogatog okusa. Poslužen u elegantnoj čaši, može pružiti jednako uživanje kao i tradicionalni kokteli. Neki dodaci koji mogu obogatiti bezalkoholne koktele na bazi kafe uključuju čokoladni sirup, cimet, kokosovo mlijeko ili šlag za dodatnu kremastu notu. Također, dekoracija poput čokoladnih strugotina, kriški voća ili kreme od vanilije može dodatno poboljšati estetiku i ukus pića. Uz malo kreativnosti, možete dodati i začine poput kardamoma ili đumbira kako biste unijeli dublje slojeve okusa. Također, dodavanje esencijalnih ulja poput naranče ili mente može dodatno obogatiti aromu koktela. Ako volite slatkaste note, možete koristiti med umjesto sirupa kao zaslađivač. Najbolje od svega ne morate kopirati nikoga, sve je do vaše mašte i palete okusa.

Najvažnije vještine koje svaki dobar barista treba da posjeduje

Svaki barista ima nešto svoje. Naravno, postoje pisana i nepisana pravila kako se šta radi u našem poslu, ali sve to zavisi od osobe do osobe. Jako je bitno imati nekoga ko će vas upućivati i konstantno upozoravati ako ste nešto pogrešno uradili. Čak i ako imate iskustva, poslušajte savjet od nekoga ko više zna, jer zaista nema mjesta za ego u ovome poslu. To je u biti najvažnija vještina. Ako savladate svoj ego, mnogo će vam biti lakše nositi se s izazovima koji se postave pred vas. Poštujte svoje kolege i slušajte ih, od svakoga možete naučiti nešto.

Preferencije bh. potrošača u svijetu kafe

Tendencija naših ljudi je da u svemu lošem kopiraju Zapad. Veoma je malo stvari ili trendova koji su pozitivni za nas, a mi niti jedan ne kopiramo. Tako je i sa kafom. Naši ljudi su velike kafopije, ali nažalost moram biti grub i reći da smo, bez obzira na to što smo 11. u svijetu po ispijanju kafe, jako neobrazovani. Na primjer, u Australiji nema specijaliziranih kafića, na kojima god mjestu odete, kafa je kafa, dok se kod nas izmišlja topla voda kada kažete ‘ja imam kafu iz Kolumbije’ ili bilo koje druge države. Svugdje je sve stvar ukusa, dok je kod nas stvar cijene jedne šoljice kafe. Naravno, ne krivim samo ljude, nego i ekonomsku situaciju, jer naši ljudi nemaju sredstva i vrijeme da putuju po svijetu i iskuse tu vrstu turizma, čak i oni kojima to zanima. Zato je važno da se poveća svijest o tome. Ako već starije generacije kasne, ne smijemo dozvoliti da nove generacije zaostaju. Zašto ne omogućiti djeci već u srednjim školama da uče o tome? Još je veliki posao pred nama, ali polako će doći vrijeme kada će se kod nas poštovati naš zanat i cijeniti naš trud.

Šoljica kafe kao umjetnička kreacija

Za bariste latte art je vještina i strast. Pristup latte artu obuhvata vještinu izlijevanja mlijeka u espresso tako da se formiraju različiti uzorci i dizajni na površini napitka, poput srca, lista ili cvijeta. Ova vještina zahtijeva preciznost u izlijevanju i kontrolu temperature mlijeka kako bi se postigla željena tekstura i konzistencija za oblikovanje dizajna. Osim izlivanja mlijeka, pristup latte artu uključuje i pravilno pripremanje espressa kako bi se stvorila dobra baza za dizajn. Također, važno je kontrolirati brzinu i ugao izlijevanja mlijeka kako bi se postigla željena forma. Trening i praksa su ključni za razvoj vještina latte arta, jer se svaki detalj, od temperature mlijeka do pritiska izlijevanja, može odraziti na konačni rezultat. Pristup latte artu također uključuje poznavanje različitih tehnika za oblikovanje uzoraka i dizajna, kao što su “free pour” tehnika za stvaranje osnovnih oblika poput srca ili lista, te tehnike poput “etching” ili “etch-a-sketch” za dodavanje detalja ili crtanje po površini mlijeka pomoću alata poput čačkalica ili štapića. Ja lično preferiram “free pour” jer je teže i više se cijeni, da budem iskren i ljepši su crteži. Kreativnost je također važna, jer latte art omogućava baristima da izraze svoju individualnost i stvaraju jedinstvene dizajne.

Tendencija naših ljudi je da u svemu lošem kopiraju Zapad. Veoma je malo stvari ili trendova koji su pozitivni za nas, a mi niti jedan ne kopiramo. Tako je i sa kafom. Naši ljudi su velike kafopije, ali nažalost moram biti grub i reći da smo, bez obzira na to što smo 11. u svijetu po ispijanju kafe, jako neobrazovani.

Kafa kao povod za druženje ili kao trenutak sa samim sobom

Iskreno, nikada nisam razmišljao o tome na taj način. Dobro pitanje. Kod mene ispijanje kafe zavisi od trenutka i raspoloženja. Nekada je kafa povod za druženje i razgovor, nekada je samo trenutak samoće kada želim biti sam sa svojim mislima. Pogotovo za pušače poput mene, to je praktički doručak. Postoji i ta profesionalna strana, jednostavno kafa je zadnjih tri godine moj hljeb. U što sam uložio sve, pravio rizike i sada nema nazad. Kafa je nauka koja uvijek napreduje i moram stalno biti u toku sa svime što se dešava. Srećom, tu je i moja mentorica koja me stalno svojim znanjem podsjeća koliko ne znam i koliko još truda i znoja moram uložiti.

Poruka za kraj

Prvo želim da se zahvalim na prilici koju ste mi pružili da me ljudi upoznaju, i čestitam vam na ideji da promovišete ljude koji srcem rade svoj posao. Velika mi je čast dati intervju takvom magazinu. Moja poruka ljudima je: ljudi koji vas uslužuju nisu sluge da se prema njima ophodite kako želite. Volite se, mazite se i pazite se.