Sumanuta manija trendova očituje se na primjeru Dubai čokolade, pa fritula, pa langoša, pa krafni, tople čokolade i tako dalje.

Intervju: Petra Jelenić, slastičarka

Krajem osnovne škole niti na kraj pameti mi nije bilo da bih postala slastičarka. Ja sam sramežljivo razmišljala o veterini ili tako nešto. No nije bilo vremena, ja bi se vjerojatno premišljala do četrdesete. Na tatin nagovor upisala sam 1991. godine srednju školu u Zagrebu, smjer slastičar, maturirala 1994. i eto, 28 godina kasnije- još se nisam predomislila. Radila sam u manjim slastičarnicama i preokret se desio kada sam dobila posao u tada novom Sheraton Zagreb hotelu. Zaljubila sam se u svoju struku do kraja.  Sa 23 otišla u Sheraton Deira hotel u Dubai i tamo provela par godina. Nakon povratka vodila sam slastičarnice niza hotela s 5 zvjezdica (Regent Esplanade hotel, Dubrovnik Palace hotel, Kempinski Adriatic hotel).  Vodila sam slastičarnicu Mak na konac od početka do njenog zatvaranja a još usporedo s tim angažmanom počela sam pomalo podučavati slastičarstvo. Okušala sam se u korporativnim vodama kao korporativna slastičarka hrvatskog lanca hotela, a tada je došlo vrijeme za vlastiti aranžman. Od 2018 bavim se edukacijom i konzultacijama, predajem slastičarstvo u suradnji sa više škola i firmi po cijeloj Hrvatskoj, povremeno pišem za časopise. Educiram se gdje god mogu u novim tehnikama slastičarstva, novim namirnicama, saznanjima. Sudjelovala sam u par tv-projekata ali izdvojila bih najdraži projekt  “Slatku kuharicu” uz koju sam proputovala u potrazi za autentičnim hrvatskim slasticama (skoro) cijelu Hrvatsku. Jedan od značajnijih momenata bi bilo i kreiranje deserta za svečanu večeru prigodom primanja Hrvatske u Europsku uniju. Ljeto 2022 sam provela na Gornjem gradu, napravila Pop-up slastičarnicu u Brokenships Bistrou a nakon toga sam ušla u projekt “Salo” s Matijom Belkovićem i Tvrtkom Šakotom baziran na hrvatskoj tradiciji i namirnicama iz biodinamičkog i organskog uzgoja. Sljedeća je na redu suradnja s Matom Jankovićem u njegovom restoran Sol.

Slastičarstvo je mnogo više od pravljenja kolača – to je spoj umjetnosti, tradicije i neprestanog istraživanja novih tehnika. Naša sagovornica, voditeljica popularne gastro TV emisije, priča o svom putu od prvih koraka u slastičarstvu do pozicije u kojoj inspirira gledatelje širom regije. U ovom intervjuu otkriva kako je ljubav prema slastičarstvu pronašla gotovo slučajno, koliko su važni mentori i stalno usavršavanje, te kako spaja tradicionalne recepte s modernim pristupom. Saznajte što je motivira, koje trenutke u karijeri smatra najposebnijima i kako vidi ulogu tradicije u današnjem vremenu.

Kada i kako se rodila Vaša ljubav prema slastičarstvu, te jeste li se formalno obrazovali za slastičarku ili ste znanja stjecali kroz praksu i iskustvo?

Nisam od onih koji su se počeli muvati po kuhinji od malih nogu.  Ja dolazim iz, što bi rekli, „radničke“ obitelji. Mama mi je ostala bez posla u prvom valu otkaza devedesetih, tata u to vrijeme po 3 mjeseca nije dobivao plaću. Sestra 3 godine mlađa, a ja sam trebala odabrati zanimanje. Sve me interesiralo, puno sam čitala i maštala o veterini ali nije tu bilo ozbiljne odluke. Jednog dana krajem osmog razreda tata me pitao bili ja bila slastičarka. Kako sam ja bila poslušno dijete, rekla sam „paaa može“ i upisala tu školu. Dala sam papire paralelno i u gimnaziju ali sam ipak upisala slastičarstvo u Zagrebu. I nisam požalila. Brzo sam se našla i snašla u tome. Meni je bitno da ono što radim bude kreativno. Prve kolače sam počela raditi u školi. Imala sam divnu razrednicu, Borgija Škunca se zvala, koja nam je predavala slastičarstvo.  Vidjela je da imam nešto talenta pa me je malo forsirala. Nije mi pravdala izostanke nekad niti sa ispričnicom. Poslala me je na školsko natjecanje „Gastro“, a podržavala me i nakon završetka škole. Uvijek mi je govorila da pravo učenje počinje nakon škole. Tako je i bilo.

Koliko je važno stalno usavršavanje u ovom poslu, i na koji način Vi ostajete u toku s novim trendovima?

Godine (pre)brzo idu, a internet i društvene mreže nameću nevjerojatan tempo. Pratiti trendove je gotovo nemoguće a ja osobno mislim i nepotrebno, barem pratiti sve trendove.

Sve treba uzeti s zrnom soli i profiltrirati clickbait trendove od onih pravih koji se baziraju na novim tehnikama, tehnologijama, nutritivnim ili generalno zdravstvenim saznanjima. Mene to interesira. Što mogu naučiti novo od pravog slastičara, nutricionista ili tehnologa.

Sumanuta manija trendova očituje se na primjeru Dubai čokolade, pa fritula, pa langoša, pa krafni, tople čokolade i sve tako dalje Dubai. A velika većina ljudi ne zna niti kakvog je okusa prava pistacija, pravi kadaif ili kvalitetna čokolada.

Kako je došlo do Vaše uloge voditeljice gastro TV emisije?

Kao i sve najbolje stvari u životu- sasvim slučajno.

Preporučila me moja kolegica Tea Mamut, Maja pek iz Antitalent produkcije i ja smo “kliknule” I evo već treće sezone za nama.

Šta Vam je najdraže u radu na emisiji – dijeljenje recepata, rad s gostima ili nešto drugo?

Najdraže na radu u emisiji mi je činjenica da bilježimoiI trajno čuvamo dio naše tradicije. Tu tradiciju  isto tako kroz emisiju prenosimo dalje na nove generacije. Dodatni plus meni osobno je činjenica da pokazujemo kako tradicionalno I moderno mora i može koegzistirati.

Jeste li ikada kreirali desert koji je bio inspirisan nekim posebnim događajem ili osobom?

Svako malo nešto ili netko nov inspirira novu ideju. No najčešće ideje vučem upravo iz tradicionalnih slastica. To Slatka kuharica utječe na mene.

Kakve su reakcije gledatelja na Vaše recepte u emisiji?

Koliko mogu vidjeti na društvenim mrežama i porukama koje dobijam reakcije su pozitivne i predivne. Emisija je jako gledana, ljudi su zainteresirani i za eventualno nove epizode pa mi šalju  recepte svojih baka koji su specifični za neki kraj ili mjesto. Ljudi vide da je meni stalo do emisije, da je meni stalo da se tradicija sačuva pa mi dajući ideje – pomažu.

Postoji li neki trenutak u karijeri na koji ste posebno ponosni?

Najponosnija sam na činjenicu da sam radila sa mnogo divnih ljudi kojima sam pomogla da budu bolji u svom zanimanju. Kada čujem da netko inspiriran mojim radom kroči slastičarskim stopama i ostvaruje uspješnu karijeru i dobija nagrade neizmjerno sam sretna. Najbitnije mi je prenošenje znanja. Kad moji učenici postanu bolji od mene. To je napredak i to je jedini ispravan put naprijed.