„Svako jelo koje pripremim, za mene je nova lekcija“
Intervju: Luka Kraljević, chef
U vremenu kada gastronomija sve više postaje prostor susreta tradicije i savremenih trendova, sve je više kuhara koji kroz tanjir žele ispričati priču – ne samo o sebi, već i o zemlji iz koje dolaze. Jedan od njih je i Luka Kraljević, entuzijast iz Ljubuškog, koji je odlučio napraviti veliki zaokret u životu i posvetiti se onome što zaista voli kuhanju. Nakon 21 godine rada u jednoj kompaniji, Luka je dao otkaz i krenuo putem svojih snova. Danas djeluje kao privatni kuhar i organizira kulinarske evente, uživajući u svakom trenutku koji provodi za šporetom.
Rođen i odrastao u Ljubuškom, gdje i danas živi, Luka je sretan suprug i otac dvije djevojčice. Iako bez formalnog kulinarskog obrazovanja, svoju je reputaciju gradio kroz praksu iz kuhinje vlastitog doma, stvaranjem sadržaja u stvarnim uslovima i saradnjom s ozbiljnim brendovima. Njegov pristup kuhinji je iskren, duboko ukorijenjen u hercegovačku tradiciju, ali istovremeno otvoren za inovacije i igru s formom i tehnikom.
Luka vjeruje da kuhanje nije samo priprema jela, već način izražavanja kulture, emocije i identiteta. Kroz domaće sastojke poput raštike, suhog mesa, domaćih sireva i maslinovog ulja, on gradi most između prošlosti i budućnosti, donoseći tanjirima priču o Hercegovini ispričanu modernim jezikom, ali s dubokim poštovanjem prema korijenima.
U razgovoru za HUBiH, Luka otkriva kako balansira između tradicije i inovacije, koje izazove nosi reinterpretacija starih jela, zašto vjeruje u sezonalnost i lokalno, te kakvu viziju ima za hercegovačku gastronomiju u godinama koje dolaze. Njegova priča je dokaz da kulinarstvo nije nužno privilegija diploma, već rezultat predanosti, znatiželje i ljubavi prema onome što se stvara vlastitim rukama.
„Za mene je očuvanje tradicionalnih vrijednosti temelj“, kaže Luka, ističući kako su upravo domaći recepti ono što ga najdublje oblikuje. Ipak, ne zaustavlja se na nostalgiji. „Kuhinja se mijenja, baš kao i ljudi. Ako želimo ostati relevantni, moramo se prilagođavati“, objašnjava. Zato stari recepti u njegovoj interpretaciji često dolaze u novom ruhu, vizualno dotjerani, tehnički modernizirani, ali uvijek s okusom doma.
U njegovim jelima posebno mjesto zauzimaju lokalni sastojci: hercegovačko maslinovo ulje, domaći sirevi, suho meso i, naravno raštika. Ova skromna biljka za njega je simbol svega što kuhinja može biti: tradicija, identitet i prostor za igru. „Od raštike radim pesto, punim je, pravim čak i biskvit“, kaže sa smiješkom.
Time ne briše njeno porijeklo, već joj daje novi život. Upravo tu dolazi do izražaja najvažniji izazov kako inovirati, a ne izgubiti dušu jela. „Tradicionalna jela su savršena u svojoj jednostavnosti. Bilo kakva promjena mora biti pažljiva“, priznaje Luka. Najveći izazov mu je prenijeti emociju tih jela mlađim generacijama koje nemaju ista sjećanja, ali imaju sofisticiranije vizualne i gastronomske zahtjeve.
Za Luku, sezonske namirnice nisu opcija one su temelj. „Zemlja zna kad je nešto najbolje“, kaže. U njegovoj filozofiji, kuhar ne bi trebao tražiti da priroda prati njega, već da se on prilagodi njenom ritmu. U tome vidi i pravi karakter kuhinje – jednostavnost, iskrenost, dubinu.
Iako priznaje da se još uvijek često gleda sumnjičavo na kuhare bez diplome, Luka se ne osvrće. Njegovo znanje dolazi iz prakse, iz grešaka, eksperimenta, i svakodnevnog učenja kroz rad i društvene mreže. „Ljudi danas više cijene iskrenost nego titule“, kaže. Njegov rad prepoznat je i kroz saradnje s ozbiljnim brendovima, ali Luka ne zaboravlja odakle je krenuo.
I upravo zbog toga strastveno vjeruje u edukaciju mladih kuhara. „Ako ih naučimo da vole i razumiju tradiciju, ali da se ne boje inovacija stvorit ćemo kulinarsku scenu koja će čuvati identitet i istovremeno ga razvijati.“
Gastronomiju vidi kao ključnu kariku u turističkoj ponudi Hercegovine – ne samo kao priliku za dobar obrok, već kao most između kulture, historije i savremenog doživljaja destinacije. „Kada gost proba naše jelo, on zapravo doživljava Hercegovinu“, objašnjava.
U budućnosti vidi sve više mladih kuhara koji će imati hrabrosti reinterpretirati poznato, a lokalni proizvodi uz pomoć novih tehnika i boljeg predstavljanja dobit će svoje mjesto i na zahtjevnijim, svjetskim tanjirima.
„Nisam klasični chef, ali kuham stvarno, iz srca. I mislim da to ljudi osjećaju.“
Upravo tu, između skromne raštike i modernog pristupa, između jednostavnog tanjira i bogate priče leži Lukin kulinarski potpis.
