Razgovor sa jedinim licenciranim bh. sudijom u slastičarstvu o međunarodnim takmičenjima, šećernom Sebilju i budućnosti domaće scene.

Intervju: Damir Rožajac, Pastry & Cake Chef

Slastičarstvo je mnogo više od pripreme kolača i torti, to je umjetnost koja spaja preciznost, znanje i nepresušnu kreativnost. U Bosni i Hercegovini ova grana ugostiteljstva ima dugu tradiciju, ali i novu generaciju stručnjaka koji je predstavljaju na svjetskoj sceni. Među njima posebno se ističe Damir Rožajac, jedini licencirani sudija iz naše zemlje u oblasti slastičarstva, profesor praktične nastave i čovjek čije kreacije već godinama plijene pažnju na međunarodnim takmičenjima.

Njegov rad krase brojne medalje, ali iza tih priznanja kriju se godine discipline, odricanja i ulaganja u vlastito znanje. Najpoznatiji je po eksponatima koji nisu samo tehnički savršeni, nego i snažno povezani s bosanskohercegovačkom tradicijom i kulturom. Šećerni Sebilj iz kojeg je tekla voda ili minuciozno izrađena Vijećnica od šećera samo su dva primjera njegovih projekata koji su izazvali divljenje svjetske publike. Takvi radovi ne predstavljaju samo slastičarsku vještinu, već i autentičnu priču o Bosni i Hercegovini – priču koja kroz umjetnički rad od šećera putuje širom svijeta.
No, Damir ne vidi slastičarstvo samo kroz lični uspjeh i medalje. Jednako važan dio njegovog rada posvećen je obrazovanju i motivaciji mladih. Kao profesor u ugostiteljskoj školi, svakodnevno nastoji prenijeti znanje, ali i probuditi ljubav prema zanatu kod novih generacija. U vremenu kada mnogi talentovani ljudi odlaze iz zemlje, on poručuje da je važno stvarati uslove da se uspjeh može graditi i ovdje, u Bosni i Hercegovini.
U razgovoru za HUBiH govori o svom iskustvu sa nedavnog takmičenja u Rumuniji, izazovima sa kojima se suočavaju bh. slastičari, značaju međunarodnih priznanja, ali i o viziji budućnosti ovog zanata u našoj zemlji.

Upravo ste se vratili sa međunarodnog takmičenja u Rumuniji, gdje ste sudili slastičarima kao jedini licencirani sudija iz BiH. Kako biste opisali ovo iskustvo i šta ste primijetili u radu kolega iz drugih zemalja u poređenju sa bh. slastičarima?

Ovo je bilo XII medunarodno takmičenje kuhara i poslastičara u Rumuniji. Kao i svaki put ostanem fasciniran raznim umjetničkim djelima poslastičara pa tako i pvaj put su me iznenadile kolege iz Bjelorusije i Turske sa svojim čokoladnim eksponatima i ekspoatima od šećera.

Kako biste opisali trenutno stanje slastičarstva u Bosni i Hercegovini? Koje su glavne snage, a gdje vidite prostor za napredak?

Što se tiče slatičarstva u Bosni i Hercegovi mi ne kaskamo dosta od svijeta i od tehologije po pitanju naše branše, ali mislim da bi više trebali porediti na kadru, na mladim ljudima da ovaj zanat zavole, da ih privučemo, stimulišemo i da ih ne predajem tek tako olako evropi i svijetu da naši talenti svoju budućnost traže van naših granica jer im ta ista evropa moze biti i naša država uz malo truda i volje.

Šta je, prema Vašem iskustvu, najvažnije za uspjeha u slastičarstvu – talenat, iskustvo, strast ili nešto treće?

Za svaki posao se moramo roditi za nešto isto tako i za slastičarstvo,a ljubav i strast dodu uz posao, al opet ima jedna vrlo važna karika ovoga posla da bi se duboko uveo u ovaj posao i zavolio isti mora se od dosta stvari odricati u životu da bi se trud, rad i talenat vidjeli.

Koje vještine i znanja mladi slastičari u BiH najčešće zanemaruju, a koje su ključne za uspjeh na međunarodnoj sceni?

Upravo je to odgovor na pitanje br3. odricnje od nekih stvari je najveća motivacija za uspjeh i talenat, a sve ovo ostalo dode vremenom.

Vaš projekt šećerni Sebilj privukao je ogromnu pažnju i donio Vam međunarodna priznanja. Šta Vas je inspirisalo da kreirate takav rad i kako ga danas vidite u retrospektivi?

Da šećerni sebilj je bio jedan od mojih najdržih prizanja iako je bio odlikovan srebrenom medaljoj na svijetskom takmičenju u Istambulu, ali sam jako ponosan na njega što sam pokazao svijetu naš Sarajevski Sebilj i prikazao ga u najoriginalnijem izdanju od šećera iz koje je tekla čak i voda. Rad je rađen skoro tri mjeseca i nije jedini od radova na temu prikazivanja naše kulture i baštine. Među njima je i Sarajevska vijećnica koja je nagrđena sa Zlatnom medaljom.
Morate biti svjesni da ulazite onda u velike zivotne odluke u razna odricanja, ulaganje u biznis, opremu, kadar, znanja, inovacije, tehnologiju, kurseve, dodatna školovanja i što je najbitnije nadograđivati sebe svakim danom jer je ovo jako velika oblast za istraživanje i nadograđivanje samog sebe.

Koliko su važna međunarodna takmičenja za razvoj karijere jednog slastičara i kakvu vrijednost donose domaćoj sceni?

Diplome i medalje su prolazne, a i nekim djelom znanje, ako mislite da budete zapaženi i primjećeni pored umjeća i koliko god znanja imali najbitnije jese da ste pošteni u okruzenju u radu i među ljudima.

Koji su najčešći izazovi s kojima se suočavaju slastičari u BiH kada pokušavaju razviti svoju karijeru ili otvoriti vlastiti biznis?

Dodijela medalje u Istambulu kada sam čuo svoje ime u jednoj velikoj sali u kojoj je bilo skoro 5.000 takmičara, posjetilaca, prvo sam mislio da mi se učinilo da sanjam da sam čuo svoje ime na dodjelnom prozivanje, i kada je voditej drugi put ponovio moje ime kolega iz Hrvatske asocijacije me je bukvalno odveo do bine jer sam bio toliko izgubljen i od sreće i adrenalina i neke energije da sam to uprvo ja taj koji je fascinirao svijet svojim djelom koje se isplatio a ja kazem odgovorno da je on za mene bio zlatan. zašto zlatan. Sam put do Istambula je trajao vječno. Nosite šebilj iz Bosne prema Hrvatskoj gdje me preuzimaju kolege iz Hrvatske u jedan mali kombi i tako putujemo preko Srbije,Bugarske i Turske preko nekih loših puteva u Bugarskoj nosim Sebilj od metar ipol u jednoj kutiji obloženoj sa spužvom i kartonom da ne pukne mislio sam u Istambulu u hotelu kad ga otvorim da ću naći samo prah od njega i da će biti sa slomljem, ali hvala dragom Bogu došao je čitav i eto osvojio je svijet i svijetsku scenu u slastičarstvu.

Kakav savjet biste dali mladim talentima koji žele postati profesionalni slastičari u BiH, a sanjaju međunarodna priznanja?

Koliko god pratili svijet i svijetske trendove koji svakim danom nenormalno se šire i razvijaju ne smijemo zaboraviti na naše nacionalne i tradicionalne poslastiče, čak šta više one nam trebaju biti u fokusu prezentirajući našu kuhinju pa to moze i biti u modernoj izvedbi.

Možete li nam opisati jedan trenutak u svojoj karijeri koji Vam je posebno ostao u sjećanju i koji Vas je oblikovao kao stručnjaka?

Tokom svoje karijere morate sebe nadograđivati i svoje znanje dovoditi na jedan zavidan i veliki nivo, a to možete uraditi tako što morte ulagati u sebe u svoju karijeru, školovanjem, edukacijama raznim, master class, takmičenjima, treninge, akademije, posjeti sajmova npr najveći u evropi je Rimini “Sigep”.

Koliko je inovacija i kreativnost važna u današnjem slastičarstvu, i kako održavate balans između tradicije i modernih trendova?

Tokom svoje karijere morate sebe nadograđivati i svoje znanje dovoditi na jedan zavidan i veliki nivo, a to možete uraditi tako što morte ulagati u sebe u svoju karijeru, školovanjem, edukacijama raznim, master class, takmičenjima, treninge, akademije, posjeti sajmova npr najveći u evropi je Rimini “Sigep”.