Moj profesionalni put počeo je u gastronomiji, prvo u kuhinji, a onda u operativnom dijelu restoranskog poslovanja, gdje sam naučila koliko su disciplina, organizacija i timski rad temelj svake uspješne priče.
Intervju: Maja Mladinov, menadžer hotela Kul IN Ablana
Maja Mladinov, koja je svoj put u gastronomiji počela u kuhinji, danas upravlja hotelom Kul IN Ablana smještenim između Velebita i mora. Njena filozofija temelji se na disciplini, jasnoj viziji i poštovanju prema prostoru u kojem posluje. „Kuhinja vas vrlo brzo nauči odgovornosti – nema odgađanja, nema improvizacije bez posljedica,“ ističe Maja, dodajući da je upravo iskustvo iz kuhinje temelj njenog menadžerskog pristupa. Za Maju, izolirane sredine nisu prepreka nego prilika: „Lokacija nije samo kulisa, pozadinska buka nego glavni lik. Upravo ta odgovornost i poštovanje prema prostoru bili su moja najveća motivacija.“ Upravo kroz takav pristup, hotel Kul IN Ablana pretvara logističke izazove u konkurentsku prednost i nudi gostima iskustvo autentičnosti i tišine, rijetko dostupne u urbanim destinacijama.

HUBiH: Majo, možete li podijeliti sa čitaocima kako ste započeli svoj profesionalni put u gastronomiji, te koji trenutak u vašoj karijeri smatrate prekretnicom i zašto?
MAJA: Moj profesionalni put započeo je u gastronomiji, prvo u kuhinji, a onda u operativnom dijelu restoranskog poslovanja, gdje sam naučila koliko su disciplina, organizacija i timski rad temelj svake uspješne priče. Kuhinja vas vrlo brzo nauči odgovornosti – nema odgađanja, nema improvizacije bez posljedica. Prekretnicom smatram trenutak kada ??? Upravljanje hotelom u mjestu poput Jablanca zahtijeva preciznost, dugoročno razmišljanje i jasnu viziju, a upravo to mi je rad u kuhinji dao kao temelj.
HUBiH: Šta Vas je motivisalo da se fokusirate na rad u izolovanim i ruralnim sredinama, gdje lokacija predstavlja poseban izazov?
MAJA: Izolirane sredine vas tjeraju na autentičnost. U urbanim centrima često se možete osloniti na frekvenciju ljudi, prolaznost i infrastrukturu.
U ruralnoj sredini toga nema – tamo morate znati tko ste i što nudite. Lokacija nije samo kulisa, pozadinska buka nego glavni lik. Upravo ta odgovornost i poštovanje prema prostoru bili su moja najveća motivacija.

HUBiH: Možete li objasniti kako pretvarate lokacijske izazove u konkurentsku prednost hotela Kul IN Ablana?
MAJA: Izolacija može biti prepreka samo ako je pokušavate sakriti. Mi smo odlučili istaknuti je.
U slučaju hotela Kul IN Ablana, udaljenost od urbanih centara postala je filter – dolaze gosti koji svjesno biraju mir, tišinu i autentičnost. Također, logistički izazovi su nas natjerali na preciznije planiranje, bolje upravljanje zalihama i jaču povezanost s lokalnim dobavljačima. Drugim riječima, operativna disciplina je direktna posljedica lokacije.
HUBiH: Koje konkretne strategije primjenjujete za održivo poslovanje i visoke standarde usluge u izoliranoj lokaciji?
MAJA: Naš poslovni model temelji se na održivosti umjesto masovnosti. To znači da se fokusiramo na kvalitetu prije kvantitete, cilj je održavati kratke lance opskrbe i što veću suradnju s lokalnim proizvođačima, precizno planirati nabavu i skladištenje. U izoliranom okruženju nema prostora za prosječnost.
Svaki gost je važan, svaki detalj je primjetan. Standard usluge mora biti konzistentan, a reputacija se gradi sporije nego u urbanim sredinama, ali je dugoročno stabilnija.

HUBiH: Kako integrišete lokalne resurse i zajednicu u autentičnu ponudu hotela i gastronomskih iskustava?
MAJA: Gastronomija je naš najjači most prema lokalnoj zajednici. Na jelovniku želimo prikazati ličku i pašku janjetinu, paški sir, lokalni krumpir, sol i druge proizvode koji prirodno pripadaju ovom prostoru. Gosti tako ne dobiju samo jelo, nego priču o prostoru između Velebita i mora.
HUBiH: Koja je po Vama najvažnija vještina za uspješan menadžment hotela u ruralnom ili izoliranom okruženju?
MAJA: Rekla bih – jasnoća vizije i sposobnost upravljanja ljudima. U izoliranoj sredini tim mora funkcionirati kao zajednica. Nije dovoljno zaposliti stručne ljude; potrebno je okupiti ljude koji dijele istu filozofiju rada.
Konflikti, nedostatak komunikacije ili neusklađeni ciljevi imaju puno veće posljedice nego u velikim sistemima.
HUBiH: Koje lekcije iz operativnog vođenja restorana i kuhinje primjenjujete u svakodnevnom upravljanju hotelom?
MAJA: Iz kuhinje sam naučila tri ključne stvari: planiranje, tempo i odgovornost. U kuhinji ne možete raditi bez precizne pripreme, a isto vrijedi i za hotel. Nabava, smjene, sezonalnost, ograničenja (npr. vremenski uvjeti) – sve mora biti unaprijed promišljeno. Druga lekcija je poštovanje prema timu. Dobar servis ovisi o svakom članu, baš kao i hotelsko poslovanje. I treće – standard. Konzistentnost je važnija od povremenog savršenstva.

HUBiH: Koji su najveći izazovi s kojima se susreću hoteli smješteni u izolovanim područjima i kako ih prevazilazite?
MAJA: Najveći izazovi su logistika, radna snaga i upravljanje očekivanjima gostiju. Vremenski uvjeti, posebno bura i zatvaranje cesta, zahtijevaju dodatne sigurnosne zalihe i fleksibilnost. Privlačenje zaposlenika traži jasnu viziju i dobru internu atmosferu. A marketing mora biti iskren – ovo nije destinacija za svakoga i to mora biti jasno komunicirano.
HUBiH: Možete li podijeliti primjer situacije gdje je lokacija postala prednost i prepoznatljiva vrijednost hotela?
MAJA: Imali smo goste koji su nam rekli da su upravo zbog udaljenosti i tišine odlučili produžiti boravak. Rekli su da su prvi put nakon dugo vremena imali osjećaj da „imaju svoje mjesto“, bez gužve i bez pritiska. U svijetu stalne dostupnosti i buke, tišina postaje luksuz i po definiciji se ne može masovno proizvesti.
HUBiH: Koji savjet biste dali menadžerima hotela i restoranima koji razmišljaju o radu u ruralnim ili izoliranim sredinama?
MAJA: Prije svega budite iskreni prema sebi. Ako pokušavate kopirati urbani model poslovanja, bit ćete frustrirani. Ne pokušavajte biti sve za svakoga.
Definirajte svoju publiku, njegujte prostor u kojem radite i gradite reputaciju strpljivo. Udaljenost sama po sebi nije ni mana ni prednost. Ona je činjenica koju ili iskoristite ili ignorirate.