Od food bloga do kulinarskih radionica i gastronomskih događaja, ova priča pokazuje kako se strast prema hrani, uz predanost i kreativnost, može pretvoriti u uspješnu karijeru.

Intervju: Vedrana Bošković, food blogger

Upoznajte Vedrana Boškovića, magistra elektroenergetike koji je svoj profesionalni put preusmjerio iz inženjerskog svijeta u kreativnu i dinamičnu kulinarsku scenu. Danas je prepoznat kao food blogger, fotograf hrane i kreator digitalnog sadržaja, a zajedno sa suprugom vodi studio posvećen gastronomiji i kulinarskim radionicama.

Kroz svoj blog “Začinjeno s ljubavlju”, Vedran dijeli recepte koji spajaju jednostavnost, tradiciju i održiv pristup kuhanju, s posebnim naglaskom na koncept “Zero Food Waste”. Njegov rad inspiriran je svakodnevnim životom, sezonskim namirnicama i idejom da se od hrane može napraviti mnogo više nego što se na prvi pogled čini.

U ovom intervjuu govorimo o njegovom profesionalnom zaokretu, izazovima rada u svijetu digitalnog sadržaja, kreativnosti u kuhinji i balansiranju strasti i posla.

Kada pogledate svoj put od inženjerstva do food blogera, koji trenutak biste izdvojili kao prelomni?

Svakako ta 2019. godina kada sam je supruga rekla: “A zašto se ne probaš  baviti samo hranom kad te toliko ispunjava!” I tako se priča zarolala do kraja i moja ljubav prema gastronomiji je postala i moj posao.

Koliko je danas teško živjeti od food bloga i kulinarskog sadržaja u regiji?

Teško mi je reći za druge ali vjerujem da svi koji “žive od food bloga” se ne bave samo bloganjem nego taj dio posla se proširi i na cateringe, evente, fotografiranje za restorane, kreaciju sadržaja za druge brendove, vođenje društvenih mreža… Od samog bloga nisam nikada živio nego mi je to bio uvijek hobi a onda kasnije se cijela priča jako proširila pa danas pečem pizze na festivale, radim cateringe za privatna događanja i za poslovna, studio koristimo za radionice ali ga dajemo i drugima u najam za potrebe snimanja, kuhanja, fotografiranja… Tako da da, ako se priča lijepo zaokruži može se živjeti od toga.

Šta je bila najveća greška koju ste napravili na početku karijere u ovom poslu?

Pa vjerujem da je tu isti problem kao kod većine, nisam dovoljno cijenio svoje vrijeme koje ulažem.Akad ne cijenite sebe i svoje vrijeme onda ćete prije ili kasnije osjetiti i da drugi to ne cijene dovoljno. Klasično životno iskustvo rekao bih.

Da li Vam nedostaje “klasičan” inženjerski posao ili ste potpuno zatvorili to poglavlje?

Ni najmanje! Ja baš uživam u ovom svom poslu i to je definitivno moj posao iz snova. Naravno da dođu dani kad ti prođe kroz glavu “a šta ne bi bilo lakše raditi 8 sati za nekoga; imati godišnji; otići na bolovanje…” Ali ovo je i dalje moj apsolutni gušt i uživam u ovom s čime se bavim.

Kako reagujete kada recept ne uspije onako kako ste zamislili, posebno pred kamerom ili snimanjem?

Pa mislim da je to sve normalno, ne ide uvijek sve po planu ali meni je to prihvatljivo. Ponovi se korak, ponovi se cijeli recept ili se nešto “hakira” da se spasi cijela priča i idemo dalje, nema mjesta za paniku kod mene. 🙂

Koliko Vaš privatni život utiče na sadržaj koji kreirate (i obrnuto)?

To je toliko isprepleteno da nekad ne znam koje su mi granice privatnog i poslovnog tako da svakako utječe. Kako se trudim privatno “hraniti zdravije” onda često i sam sadržaj prilagodim tome tj. iskoristim priliku da kad već kuham to i fotografiram kako bi imao materijala za svoje društvene mreže.

Postoji li jelo koje ste prvi put napravili iz čiste radoznalosti, a danas Vam je među najtraženijima?

Hmm, mislim da bi mogao reći da je napoletanska pizza nešto što zadovoljava kriterije ovog pitanja. Počeo sam se igrati s tijestom i dugim fermentacijama i visokim hidratacijama i evo danas su mi baš pizza radionice najpopularnije, pizze pečem na Place marketu u Zagrebu svakog sunčanog petka, pizze pečem na eventima i rođendanima. Tako da je defitnvno pizza napoeltana nešto što mi je obilježilo zadnjih nekoliko poslovnih godina.

Kako izgleda saradnja sa suprugom u poslu – gdje se najbolje dopunjavate, a gdje dolazi do izazova?

Kada ja kuham ,supruga snima, kada ona kuha – ja snimam, Kada je radionica, uvijek je netko od nas dvoje u studiju; kada se priprema catering ili peku kolači onda sve skupa; tako da da, nadopunjavamo ali i radimo puno toga skupa. A izazovi se najviše događaju uslijed umora i tih trenutaka kada bi čovjek najradije samo digao sve četiri u zrak i odmarao u miru ali taj mir znači da smo opet skupa jer to je tako kada radiš i živiš skupa. Znaju nam ljudi reći mi to ne bi mogli!, i to je skroz okej i mi to kužimo jer i mi smo sami sebi nekad previše. 😀

Šta danas publika najviše pogrešno misli o poslu food blogera i kreatora sadržaja?

Isto ono što i na početku bloganja, da je to samo par klikova i par riječi. Ako ozbiljno pristupaš tome onda je to puno više, od razrade ideje, pisanja recepta, možda testiranja tog istog recepta prije snimanja, pa samo snimanje, montaža, fotografiranje i obrada istih. Ima tu zapravo dosta posla koji se ne vidi jer nastaje izvan svijeta društvenih mreža. Sreća je u tome da je kod hrane ta negativna percepcija manje izražena nego u ostalim tipovima kreiranja sadržaja jer hrana je nekako ipak nešto što nam svima treba. Ali ako se odlučite pisati/snimati recenzije restorana eeee to je onda posebna priča, onda se pripremite na vrijeđanje i ružne riječi. 😀

Kada biste morali opisati svoj stil kuhanja u tri riječi, koje bi to bile?

Jednostavno! Tradicionalno! Detaljno!