Gastro scena u Sarajevu i kvalitet hrane, a i u drugim većim gradovima je porastao za 300% baš zato jer su ljudi više počeli da cijene kvalitet u zadnjih 10 godina.

Intervju: Neno Svjetlanović, IT stručnjak, tiktoker

Neno Svjetlanović, javnosti poznat kao Neno Cooks, jedan je od prepoznatljivijih gastro kreatora iz Sarajeva. Iako je po struci informatičar i nije imao prethodno iskustvo u produkciji video sadržaja, ljubav prema hrani, kuhanju i kreativnom eksperimentiranju pretvorio je u uspješan digitalni gastro projekat.

Odrastao je na relaciji Zenica – Dalmacija, a kasnije se preselio u Sarajevo, grad koji danas smatra svojim domom. S ozbiljnijim kuhanjem počinje oko 2012. godine, prvenstveno pripremajući domaća jela, da bi nekoliko godina kasnije počeo eksperimentirati s različitim svjetskim kuhinjama i kombinacijama namirnica. Poseban utjecaj na njegov kulinarski razvoj imalo je upoznavanje s mađarskom gulaš supom, nakon čega je počeo intenzivnije istraživati kako različiti začini i sastojci mogu promijeniti poznata jela.

Ideja za NenoCooks nastala je nekoliko godina prije nego što je počeo ozbiljno objavljivati sadržaj. Od 2019. godine postepeno je gradio svoj kanal, učeći o kamerama, snimanju i produkciji. Njegova prvobitna ideja bila je predstaviti balkansku kuhinju međunarodnoj publici, ali je veliki odaziv domaće publike usmjerio njegov sadržaj prema regionalnoj gastro sceni.

Ono što Nenu izdvaja nije samo hrana koju priprema, već i njegov prepoznatljiv pristup. Kuhanje kod njega dolazi u kombinaciji sa sarkazmom, ironijom i specifičnim humorom, zbog čega njegovi videozapisi nisu klasični recepti, već svojevrsna gastro zabava. Upravo je taj spoj kulinarstva i humora postao zaštitni znak njegovog sadržaja.

Kroz svoje kanale predstavlja tradicionalna jela i domaće namirnice, ali istovremeno istražuje i svjetsku gastronomiju. Njegov sadržaj obuhvata sve – od sarajevskog somuna, baklave i kljukuše do različitih modernih i internacionalnih recepata. Posebno mjesto u njegovoj gastronomskoj priči zauzima burek, koji ističe kao svoje omiljeno jelo.

Neno je tokom godina ostvario saradnje i pojavljivanja na različitim gastro događajima, čime je svoj rad proširio i izvan društvenih mreža. Njegov sadržaj danas predstavlja spoj ljubavi prema hrani, kreativnosti, zabave i autentičnog ličnog izraza.

U svom radu posebno cijeni originalnost i smatra da je, bez obzira na uzore i mentore, najvažnije u vlastiti rad unijeti nešto svoje. Upravo se ta autentičnost najbolje vidi u njegovom pristupu gastronomiji – ozbiljna ljubav prema hrani, predstavljena na jednostavan, duhovit i potpuno prepoznatljiv način.

Neno Svjetlanović, publici poznat kao NenoCooks, svojim sadržajem već godinama spaja ljubav prema hrani, kreativnost i prepoznatljiv humor. Iako je njegov profesionalni put krenuo u sasvim drugom smjeru, kuhinja je postala prostor u kojem je pronašao način da izrazi svoju kreativnost i ostvari kontakt s publikom širom regiona. Njegov pristup hrani nije opterećen formalnostima – jednostavan je, neposredan i često začinjen dozom humora, zbog čega ga publika lako prepoznaje i pamti.

U razgovoru za HUBIH govorili smo o gastronomiji u Bosni i Hercegovini, vrijednosti domaćih namirnica, kreativnosti u kuhinji, promjenama u odnosu prema hrani, ali i o tome kako tradicionalnu gastronomiju približiti novim generacijama.

Kako danas gledate na gastronomsku scenu u Bosni i Hercegovini – šta imamo, a šta nam još uvijek nedostaje?

Imamo vrhunske sastojke, nemamo EU limitacije koje nekada mogu limitirati i kvalitet domaće kuhinje, tako da imamo podneblje za jednu od najboljih kuhinja u Europi.
Domaća hrana je fenomenalna, naslijeđena je većinski od Turske, ali po meni je dosta unaprijeđena tako da, ako će je neko nazvati Turskom kuhinjom, može biti samo Turska 2.0 po meni. Ono što nam fali jeste ozbiljnija restoranska priča ali obzirom da joj popularnost i opada jer većina ljudi smatraju fine dining scenu precijenjenom na ovim prostorima, a nije ni isplativ biznis, teško da će i zaživjeti na ovom području.

Koliko se, prema Vašem iskustvu, promijenio odnos ljudi prema hrani u posljednjih nekoliko godina?

Jako mnogo, kvalitet dirigiraju ljudi i njihove potrebe i želje. Da ljudi i dalje najviše žele da jedu hambaš sa ćevap pljeskavicom, kupusom, kečapom i majonezom, u Sarajevu bi i dalje harali trovači. Gastro scena u Sarajevu i kvalitet hrane, a i u drugim većim gradovima je porastao za 300% baš zato jer su ljudi više počeli da cijene kvalitet u zadnjih 10 godina. Čak je i sushi uspio doći u Zenicu. Sve je jasno.

Domaća kuhinja ima veliki potencijal. Koja tradicionalna jela, po Vašem mišljenju, zaslužuju mnogo veću promociju?

Hadžijski ćevab. Moje omiljeno BiH jelo i autohtono sarajevsko jelo. Općenito, aščinice i hrana koju služe su naše najveće blago. Ćevap za koji se uvijek najviše vežemo je možda 7. ili 8. jelo na mojoj listi BiH hrane.

Jedini potencijalni problem je što ta jela veoma brzo rastu na cijeni pa su na granici da budu precijenjena. Služe se u bukvalno fast-food uslovima i troškovi tih objekata su mnogo manji, a nadmaše cijene nekih jela u restoranima koji imaju mnogo veće troškove jer služe hranu u ljepšem ambijentu. Velika potražnja je dovela do te situacije.

Koliko je važno poznavati kvalitet namirnica i kako prepoznati dobar proizvod prije nego što uopće počnemo kuhati?

Jedini način da prepoznaš dobru namirnicu je da iskoristiš svoja osjetila da ju procijeniš. Ne stoji više to da ćeš dobiti vrhunski domaći kvalitet ako odeš na pijacu.

Najprecjenjenije mjesto za namirnice iz mog iskustva je bilo na pijaci Markale gdje sam platio oko 30 maraka za jednu kesu povrća kvaliteta istog kakvog sam mogao naći u Bingu pored.
Dug je proces pronalaska ljudi u koje imate povjerenje i koji će vam uvijek dati vrhunski proizvod.

Može li se od gastronomije u Bosni i Hercegovini napraviti ozbiljna turistička priča i šta bi trebalo promijeniti da bismo taj potencijal bolje iskoristili?

Hrana je i naše najprimamljivije blago i mislim da ljudi ovdje najviše dolaze zbog hrane. Ako ne dolaze, sigurno se zbog nje vrate. Problem je što naša hrana nije dovoljno promovisana kroz najpopularnije medije kao što je trenutno internet.

Ako odete na internet, italijansku kuhinju vidite na svakom koraku. Iako su Italijani jaki kuhari i hrana je odlična, ko god je u zadnjih par godina bio u Italiji, jeo njihove specijalitete, shvatio je da to nije toliki spektakl kakvim ga predstavljaju. Ako si u Italiji, ne znači da ćeš lako naći mjesto sa spektakularnom hranom.

Danas se mnogo pažnje posvećuje izgledu hrane. Smatrate li da ponekad prezentacija potisne ono najvažnije – okus?

Naravno, svako lickanje i dodatno žrtvovanje vremena na tanjir zbog izgleda potencijalno degradira kvalitet. Prvo što je teško tajmirati da se povede računa o prezentaciji, učiniti to da hrana dođe na stol svima u isto vrijeme, a ujedno izvesti da hrana ostane topla odnosno hladna ako je desert u pitanju.
Zato je to poseban skill set koji imaju samo najbolji šefovi kuhinje. Koliko god neko odličan kuhar bio, vođenje kuhinje je nauka za sebe.

Koje su, prema Vašem mišljenju, najčešće greške koje ljudi prave kada kuhaju kod kuće?

Svi čine istu grešku, ne očiste kuhinju kako treba, ne oslobode si prostor i ne ulože vrijeme u „mise en place“ odnosno pripremu sastojaka za obroke koji to zahtijevaju prije nego pođu da kuhaju. I ja sam činim tu grešku kada sam u žurbi i mislim da to ljudima malo ubije volju za kuhanjem u budućnosti jer ispada da kuhaju u žurbi i neredu. Kod nas svako kuhanje započinje paljenjem ringle sa tavom na njoj i to je najveća greška.

Koliko je kreativnost važna u kuhinji i može li se ona naučiti ili dolazi prvenstveno kroz iskustvo?

Ona dolazi kada probaš dovoljno neobičnih kombinacija i stekneš dovoljno samopouzdanja da se igraš sa svojim. Kuhati po pravilima je ok ali može postati smor nakon nekog vremena. Meni je na primjer najdraži dio kuhanja kada dodam neki svoj faktor koji, bar po mom ukusu unaprijedi jelo. To tjera ljude da ponavljaju te eksperimente i da kuhaju opet.

Kada biste imali priliku osmisliti jelovnik koji bi predstavljao Bosnu i Hercegovinu stranim gostima, koja biste jela stavili na njega?

Recimo da bi dnevni meni išao ovako:
Begova čorba, zvrk bureka, hadžijski ćevab, hurmašica ili smokvara.
Žao mi je ali u mom kraćem jelovniku ćevap ne bi imao svoje mjesto.

Šta za Vas danas znači uspjeh – dobar recept, zadovoljna publika, priznanje struke ili nešto potpuno drugo?

Definitivno zadovoljna publika. Bar za mene. Kada sam ja kuhao, cilj je uvijek bio da zabavim, dobro nahranim i učinim sretnim što više ljudi. Ja definitivno ne bih imao volje da život posvetim tome da dođem do najvećeg priznanja u kuhinji koji određuje tvornica guma, ali ljudima koji se toliko žrtvuju i ostanu istrajani u tome, svaka čast.