Vladimir Janić – od domaćeg gulaša do kuhinje najvećeg konferencijskog hotela u Evropi

Kuhar s 20 godina iskustva, koji je radio širom svijeta, danas u Norveškoj spaja ljubav prema tradicionalnoj kuhinji, vrhunsku gastronomiju i želju da svoje znanje prenese drugima kroz profil Kuvarlija.

Intervju: Vladimir Janić, sous chef

Sa 20 godina iskustva u kuhinjama širom svijeta, od Balkana do Norveške, Vladimir Janić danas spaja profesionalno kulinarsko znanje s ljubavlju prema tradicionalnim jelima. Kroz profil Kuvarlija na jednostavan i autentičan način dijeli recepte, tehnike i iskustva, čuvajući okuse domaće kuhinje i podsjećajući da su kvalitetne namirnice, dobra osnova i ljubav prema kuhanju najvažniji sastojci svakog jela.

Možete li nam se predstaviti i otkriti kako je nastao Vaš profil Kuvarlija?

Ja sam Vladimir Janić, kuvar sa 20 godina iskustva. Radio na hrvatskom i crnogorskom primorju, u Kazahstanu i sada već desetu godinu živim i radim u Norveškoj.

Spremao sam privatne večere u SAD, gde sam predstavljao našu tradicionalnu kuhinju.

Trenutno sam radim na poziciji sous chef u najvećem konferencijskom hotelu u Evropi, kapaciteta 14 000 ljudi. Vodim centralnu kuhinju, gde gostima možemo da ponudio sve. Do sada sam aktivno učestvovao u organizaciji i izvršenju projekata kao što su banket 3 kursa, 7000 gostiju, švedski sto 3500 gostiju, gril na plaži 4000 gostiju kao i spremanje velikog broja obroka na dnevnom nivou (20-25 000 obroka).

Profil na YouTube je nastao pre 15ak godina kada me je bivša devojka pitala da joj ispričam kako se sprema gulaš. Znajući da je baš početnik u kuhinji rešio sam sam da snimim svaki korak i to sam objavio na YouTube. Taj recept mi je ujedno i lična karta, ima najviše pregleda i 0 negativnih komentara. Posle su došli i drugi recepti.

Nedavno sam krenuo na kurs za kreiranje video sadržaja, gde učim na koji način da pripovedam, montiram i kreiram. Kroz priču sa mentorom smo došli do pitanja zašto snimam. On mi je tada rekao da voli da radi sa mnom jer ja snimam iz želje za stvaranjem tj. želim da kreiram i nemam drugi razlog. Mislim da je ubo suštinu i da je toliko jednostavno.

Kada se rodila Vaša ljubav prema kuhanju?

Bukvalno od malih nogu. Čim bih video da majka negde odlazi i da zamiče za krivinu ja bih krenuo da vadim šerpe i tiganje. Ne baš uspešno, ali korak po korak naučio sam do osnovne škole da spremim palačinke, knedle sa šljivama, proju…

Šta Vas najviše inspiriše prilikom pripreme novih jela?

Zadovoljstvo gosta i mogućnost da jelu dam novu dimenziju.

Kako biste opisali svoj stil kuhanja?

Otvoren za predloge, stilove, tehnike i namirnice.

Ne bojim se da pitam iskusnije od sebe. Imao sam sreću da radim sa više od 100 kuvara iz celog sveta tako da sam pored sebe imao veliki izvor iskustva i znanja. Pitam Grka kako se pravi caciki, Portugalce za Kaldo verde, Francuze za soseve itd. Moj stil je uvek u razvoju i nikada ne stavljam tačku na onoj što znam.

Koliko Vam je važna tradicionalna kuhinja i koliko volite eksperimentisati s novim okusima?

Tradicionalna kuhinja je sve, početak i osnova. Ako kuvar ne ume da skuva pasulj za svog dedu, gibanicu za babu i kokošju supu za bolesnu majku onda džaba mu to što ume da spremi Velington, gaspaćo i jaja Benedikt.

Trenutno radim na kreiranju novih jela po zahtevima i željama naših stalnih klijenata, za buduće evente. Otvoren sam za nove ukuse i kombinacije, rado i eksperimentišem, ali se uvek vraćam na osnovu i jednostavnost. Ono što sam naučio na praksi i dan danas mi je od koristi.

Koje namirnice najradije koristite i koliko pažnje posvećujete njihovom kvalitetu?

Sveže voće i povrće, sveže meso, od malih proizvođača i sa malih farmi. Bez kvalitetne namirnice teško je doći do kvalitetnog proizvoda.

Od namirnica volim puter npr. i koristim ga svuda.

Radio sam i spremao hranu svuda i mogu reći da smo mi na Balkanu blagoslovljeni sa proizvodima i namirnicama. Naše voće i povrće još uvek mirišu.

Koliko su društvene mreže promijenile način na koji predstavljate hranu i komunicirate s publikom?

Ovo mi je bolna tema. Danas svako može da kreira video i objavi recept, a da iz tog videa ništa ne naučimo. Klikovi i lajkovi su motiv i potreba, pa čestitka sadržaj pojede svoje stvaraoce i kuvari odu u neku krajnost koja nema veze sa našom profesijom. Došlo je je do estradizacije i sve se svodi na formu, a ne na sadržaj.

Problem su i gledaoci tj. svi mi, jer su nas društvene mreže promenile na način da možemo da držimo pažnju kraće od jednog minuta.

Naravno, ne smem biti isključiv. Postoje kolege koje rade svoj posao na dobar način, gde nesebično šire svoje znanje i koje sam rado zapratio i čiji sadržaj je vredan svake sekunde mog vremena.

Koje jelo je do sada izazvalo najviše reakcija i interesovanja Vaših pratilaca?

Gulaš i jako je sam ponosan na reakcije i odziv. Totalni sam amaterski su spremali po mom receptu i kako sami kažu – postali su majstori.

Na mom kanalu su stara jela i spremam ih na isti način kao sam video od majke, baba, tetaka i starih majstora na praksi.

Većina mojih pratilaca au studenti koji su sada u prilici da prvi put kuvaju, naši iseljenici na zapad, željni kašike i domaće hrane kao i mlade domaćice. Malo sam ja kreirao svoju publiku, a malo su oni uticali na sadržaj i jela koja snimam.

Šta biste savjetovali osobama koje žele unaprijediti svoje kulinarske vještine?

Da se ne stide ni jednog posla, te da stave ego po strani. Naučio sam sam mnoge stvari od perača sudova, početnička, pomoćnih radnika…

Radio sam sam u pečenjari, u brzoj hrani, kuvao na svadbama pod šatrom… i sve me je to doveo ovde gde sam sada i sve mi je to bilo od koristi.

Koji su Vaši planovi za budućnost i postoje li neki novi gastronomski projekti koje možemo očekivati?

Trenutno radim na važnim projektima kada je u pitanju organizacija kuhinje i poslovanja i uvodimo ISO standarde u našoj kuhinji. To je nešto čemu se radujem na poslovnom planu.

Što se tiče mog kanala biće novih recepata, kratkih saveta i trikova iz naše profesije kao i brzi časovnik o tehnikama i osnovama kuvanja.