U kuhinji kao Chef moraš imati povjerenje u vođe smijena, koje to povjerenje moraju da zasluže svojim radom, požrtvovanošću, interesovanjem i brigom o kuhinji.

Intervju: Adnan Bahor, chef

Adnan Bahor, rođen 10.9.1981 godine u Sarajevu, gdje i sada živi. Školovao se u rodnom gradu i stekao zvanje kuhara. Pri završetku Srednje škole, davne 1999 godine, počinje da radi u jedom od sarajevskih restorana  kao pomoćni kuhar svog prvog šefa Zaima Merdana, kojeg se i danas rado sjeti. Tu, uz njega, ostaje i naredne četiri godine, a zatim se vrlo uspješno upušta u nove izazove u mnogobrojnim sarajevskim restoranima i hotelima, ambasadama… sa zvanjem Glavnog kuhara. U međuvremenu pojavljuje se u televizijskim emisijama, kulinarskog sadržaja kuhajući, a u takmičarskoj emisiji, 2011-e godine, osvaja prvo mjesto, što mu dodatno otvara vrata uspjeha. Svoje znanje nastavlja upotpunjavati i širiti i izvan granica Bosne i Hercegovine, gdje 2022. godine donosi zlatnu i srebrenu medalju s’ međunarodnog takmičenja u kulinarstvu, a godinu poslije biva jedan od organizatora međunarodnog takmičenja ”Biser Konjica”.

Adnan Bahor, poznat kao jedan od najistaknutijih kuhara u Bosni i Hercegovini, ne doživljava kuhanje kao skup recepata, već kao filozofiju življenja. S dugogodišnjim iskustvom u kulinarstvu, Bahor je oblikovao svoj put od pomoćnog kuhara do glavnog chefa, postavši uzor mnogima. Njegova strast prema kuhinji, isprepletena s modernim tehnikama, vodi ga ka stalnom usavršavanju i stvaranju neobičnih jela koja oduševljavaju goste. U ovom intervjuu otkriva šta ga motiviše, kako vidi budućnost svoje kuhinje, te kako kombinuje tradicionalno i moderno u svojim kulinarskim kreacijama.

Šta za Vas predstavlja kuhanje?

Kuhanje za mene nisu recepti, nego filozofija življenja i trenutak inspiracije.

Kako su izgledali Vaši prvi koraci u profesionalnoj kuhinji?

Sjećam se tog prvog dana ulaska u kuhinju i da sam na kraju smjene rekao sam sebi:
Ok, izdržati ću do kraja sedmice i to je to, međutim, 21-u godinu poslije, od tog od čega sam mislio odustati, pobjeći i što mi se činilo nedostižnim, pretvorilo se u ljubav i nešto bez čega ne bih mogao zamisliti svoj dan.

Da li postoji neko jelo koje smatrate svojom potpisom?

Danas je to veliki izazov i teret, jer kuhinja svakog dana napreduje, teško je reći za sebe da si nešto sam osmislio, prije bih rekao doradio, iskonstruisao, unaprijedio… ima tu nekoliko jela od kojih bih izdvojio; Suvi (Sous vide tehnika kuhanja) janjetinu sa sosom od lješnjaka i šumskih gljiva.

Kako ste ga kreirali?

Obzirom da smo mi Bosanci i Hercegovci poznati po tome da volimo janjetinu sa ražnja, želio sam da spojim tradicionalno sa modernim, koristeći nove ideje i tehnike,
da pokažemo da janjetina može biti ukusna i privlačna, al’ malo na drugačiji način.

Koji su najveći izazovi sa kojim se suočavate kao Chef i kako ih prevazilazite?

Jedan od najvećih izazova današnjice je definitivno odlazak, odnosno, odliv školovanih kuhara van granica naše države, gdje smo primorani da uložimo mnogo više truda, znanja i energije u kadar koji zadržimo, gdje se moramo maksimalno posvetiti sa znanjem, a i finansijski.

Kako se nosite sa vođenjem kuhinjskog tima i održavanja visokog standarda?

Prvenstveno morate biti autoritet i u kuhinji mora da bude samo jedan lider, a lider se ne postaje tim što ćete, hajde da kazem, galamiti i vršiti presiju na svoj tim ili pojedinca, nego isključivo vlastitim primjerom, jer autoritet stičeš znanjem i na kraju stvaras tim i taj tim mora da bude kao jedno, da bi kuhinja i posao funkcionisao. U kuhinji kao Chef moraš imati povjerenje u vođe smijena, koje to povjerenje moraju da zasluže svojim radom, požrtvovanošću, interesovanjem i brigom o kuhinji, namirnicama, itd. Gdje na kraju dana, kad se povuče crta, svi mi koji radimo u kuhinji smo, žargonski rečeno- šljakeri.

Kako se prilagođavate modernim kulinarskim trendovima i tehnologijama u kuhinji?

I tu dolazimo do onog ljepšeg dijela kulinarstva, jer kad si inficiran kuhinjom na većem nivou i posjeduješ ljubav prema istoj, neminovno je da te sve novo interesuje, privlači pažnju, svakodnevno, kao i u svim drugim poslovima moraš biti u toku šta rade ljudi koji su već dosegli vrhunac svog znanja, kao npr. Micheline star Chef i gdje pokušavaš, kad vidiš ”novu igračku” ili neku novu kreaciju, prvo interno, za svoju dušu da istestiraš, ako imaš mogućnost nabavke namirnica (još i bolje), što je i donekle problem u našoj državi, onda jednostavno prilagodiš uslovima koji su ti dostupni. I iz tog uvijek nastane neka nova čarolija na tanjiru u kojoj gosti uživaju.

Gdje vidite sebe i svoju kuhinju u narednih nekoliko godina?

Ono što bi se u našem narodu reklo; ”Bože zdravlja”, al’ moje ambicije su u ovom poslu vrlo velike. Trenutno sam Chef kuhinje u Hotelu Monti i sav moj fokus je usmjeren ka unaprijeđenju kuhinje pomenutog hotela. Na svu sreću, uprava i menadžmet je sastavljen od ambicioznih ljudi što je jako bitna stavka za moj, a i zajednički uspjeh i u mnogome olakšava pomicanje granica za naše zajedničke ciljeve.
U narednom periodu vidim se u pomijeranju novih granica u kuhanji, kreaciji novih jela i novih izazova.