Stalno učenje i usavršavanje kuharskih vještina ključni su za postizanje uspjeha u kuhinji.

Intervju: Amer Ejubović, kuhar

Amer Ejubović, rođen 1994.godine, živi i radi na periferiji grada Sarajeva – općina Hadžići. Završio je Srednju Ugostiteljsko – turističku školu u Sarajevu. Oženjen i otac jednog sina. Trenutno zaposlen u „Tarčin Forest Resort and Spa“, kao šef kuhinje.

Kuhinja se često smatra kao jednim od oblika umjetnosti. Od prezentacije do izbora sastojaka, kuhari koriste kreativnost, inovaciju i estetiku kako bi stvorili jela koja su jednako zadovoljstvo okusu i očima. Kako postati dobar kuhar i napredovati u karijeri reći će nam Amer Ejubović, Chef restorana Tarčin Forest Resort and Spa.

Kada i kako se rodila ljubav prema kuhanju?

Ljubav prema kuhanju se rodila sa prvom praktičnom nastavom u objektu. Do tada sam imao samo teorijsko znanje, te nisam osjećao neku posebnu privlačnost prema kuhanju, možda zbog mladih godina, možda zbog obaveze učenja, međutim to se sve promjenilo kada sam počeo praktično učiti. Sjećam se da me je fasciniralo to, kako spajanje više različitih sastojaka daje potpuno novi okus, kako se stapa u cjelinu, te to kako je teško pogoditi koji su sve sastojci sadržani u jelu. I dan danas smatram umjetnošću napraviti jelo u kojem niti jedan sastojak „ne odskače“, možda bih to nazvao nekom „simfonijom okusa“. 

Šta je bila Vaša odskočna daska u karijeri? Možete li  nam reći nešto više o svojim počecima. 

Rekao bih da je moja odskočna daska u karijeri bio dobar učitelj. Radio sam u tadašnjem hotelu „Bristol“ sa legendarnim Kenanom Zlatarom, čovjekom koji od ničega uspije napraviti nešto fenomenalno, čovjekom koji me je odgojio u kuhara, „milom i silom“, Adnanom Rustempašićem i dr. Početak je bio kao i kod svakog kuhara, guljenje krompira, čišćenje, sjeckanje i slično. Tada sam bio željan znanja, nisam shvatao zašto mi daju tako dosadne poslove, oni sklapaju jela, a ja rendam, gulim, ribam. Dok sam radio te „dosadne poslove“ jednim sam okom uvijek bio u njihovim tavama, daskama, loncima. Pratio sam sve što rade, dok nisu procjenili da sam spreman za pravi rad. Poslije sam konačno shvatio, pogotovo sada sa funkcijom koju nosim, da sam se time  učio disciplini, sticao brzinu koja je neophodna u ovom poslu i vježbao vještine potrebne jednom kuharu. Moram ovim putem spomenuti da nažalost danas rijetko ko želi ići po redu, stepenicu po stepenicu, svi bi odmah u „profesionalce“. 

Gdje ste stekli najviše iskustva?

Najviše iskustva sam stekao u hotelu „Bristol“ koji je tada uvijek radio punim kapacitetom,. Kako kažu čovjek se najbolje snađe kada ga se „baci u vatru“. U Bristolu sam na toj „vatri pekao zanat“. Međutim, moram spomenuti da sam i u Tarčin Forest Resort and Spa, funkcijom šefa kuhinje, te raznoraznim edukacijama kojima nas firma želi usavršiti, uvidio da se ovaj zanat nikada do kraja ne može ispeći, da se uvijek može napredovati, učiti itd, bez obzira na kojoj si poziciji. 

Možete li nam reći više o svom stilu kuhanja, te kakva jela spremate?

Što se tiče mog stila kuhanja, rekao bih da se trudim da ne ostajem uvijek na istom. Obzirom na današnjicu i brzom mjenjaju trendova u svemu, teško je održati jedan stil u bilo čemu. 

Da li često mijenjate svoj meni, šta novo možemo vidjeti na Vašem meniju i zašto?

Meni mijenjam dva puta godišnje, ljetnji i zimski. Po meni, to je neka zlatna sredina. Zimi su na meniju većinom okrijepljujuća jela, dok su ljeti naravno neka laganija. 

Koja jela nikada ne napuštaju svoje mjesto na Vašem meniju i zašto?

Obzirom da je naš hotel „Tarčin Forest Resort and Spa“ orijentisan ka promovisanju tradicije BiH-a, naša tradicionalna jela su uvijek na meniju, kao i orijentalne poslastice. To je neizostavni dio naše kuhinje, ne samo zbog orijentisanosti našeg hotela, već i lične želje za promovisanjem naše kuhinje. Svaki turista se u svoj dom vraća sa utiskom o tradicionalnoj hrani države koju je posjetio. Stoga posebnu pažnju pridajem našim jelima u želji da doprinesem ljepšem utisku o našoj državi. 

Za kraj, poruka za naše čitaoce?

Kuharima koji su na početku svoje karijere bih kazao da nijedan početak nije lahak. Ukoliko preskačete stepenice i želite odmah visoke pozicije, kad – tad će vas stići ono što ste propustili i poturiti vam nogu. Kradite znanje i ne odustajte lahko! Disciplinom, redom i poštovanjem učitelja se postižu rezultati.