Anđela Bašić: Voljela bih da napomenem da najprodavanija vina, ona dopadljiva, komercijalna vina ne znači i da su kvalitetna vina.

Srbija u poređenju sa vinskim liderima Francuskom, Italijom, Španijom kasni mnogo decenija. Mi se bavimo vinima temeljnije posljednjih 20 godina, dok vodeće zemlje vijekovima.

Intervju: Anđela Bašić, sommelier

Biografija: Anđela je rođena 26.04.1990. Posle završene gimnazije i početka rada u ugostiteljstvu javila se strast prema hrani i vinima koja ju je profilisala i usmjerila. Poslije uspjeṣ̌no završene obuke za Sommelier nivo III srpske asicijacije Sommeliera SERSA kao najbolja u klasi postaje i glavni Sommelier restorana Osteria Mozzarella jednog od najboljih i najuspesnijih italijanskih restorana u Beogradu gdje je već radila kao šef bara. 2018. godine postaje dio konsalting hospitality tima restorana Osteria Mozzarella koji se bavi transferom znanja i obukom kadrova u ugostiteljstvu u restoranima u Srbiji i regionu. Anđela je također i jedan od Koordinatora sajma Wine vision by Open Balkan u Beogradu . Od 2021. godine je i jedan od stalnih asistenata na obukama mladih  Sommeliera u okviru SERSA organizacije. Od 2023. angažovana je na projektu revitalizacje nekadašnje čuvene venčačke vinogradarske zadruge, sada  vinarije Legat 1903. Jedna je od najprepoznatljivih vinskih  profesionalaca u Srbiji, plijeni svojim znanjem i strašću prema vinima, hrani, zdravim namirnicama i očuvanju zdrave životne sredine.

Anđela Bašić, sommelijerka, otkriva nam svoj inspirativni put u svijet vina i ugostiteljstva. Njena fascinacija različitim segmentima ugostiteljstva brzo ju je dovela do spoznaje da je vino tema kojoj se može posvetiti cijeli život. Razgovarat ćemo o njenom obrazovanju i obuci, gdje je značajan dio njenog razvoja bio rad u srpskom nacionalnom udruženju Sommeliera (SERSI), kao i mentorski rad sa Predragom Gavrilovićem, jednim od najobrazovanijih sommelijera na našim prostorima. Anđela će također podijeliti sa nama šta je privuklo svetu vina, njene omiljene tipove i regije vina, kao i ključne karakteristike koje traži kada ocjenjuje kvalitet vina. Uz to, saznat ćemo kako industrija vina u Srbiji stoji u poređenju s drugim zemljama i koji su njeni savjeti za one koji tek počinju istraživati svijet vina. Anđela će nas uputiti u pravila koja smatra zastarijelim kada je riječ o parenju vina sa hranom i podijeliti inspirativne priče o svojim uzorima u industriji. Na kraju, dati će savjete mladima koji žele da se bave ovom profesijom i objasniti kako se odlučila da radi za trenutnu vinariju, Venčačku vinogradarsku zadrugu.

Možete li nam reći nešto o svom putu ka tome da postanete sommelijerka? Kako ste se odlučili za ovu profesiju?

Radeći u ugostiteljstvu zanimali su me svi segmenti i napredak kroz iste. Izučavajući ostale segmente kroz koje sam relativno brzo prolazila shvatila sam da je vino fenomenalna ali jako zahtevna tema kojoj je potrebno posvetiti se maksimalno i tema o kojoj ću moći da učim ceo život a povrh svega toga živimo u vremenu gde je poznavanje vina važna stavka ne samo stila života već i opšte kulture. Vremenom učeći o vinima shvatila sam da to prelazi u strast i samim tim u moj životni poziv.

Gdje ste stekli svoje obrazovanje i obuku kao sommelijerka?

Kroz svakodnevni rad sa hranom i vinima u restoranu javila se želja za detaljnijom obukom kroz neki vinski obrazovni program i tako sam došla do obuke u SERSI, srpskom nacionalnom udruženju Sommeliera. Potom se usavršavanje nastavilo kroz specijalizovane radionice ali i svakodnevni rad gde imam dodir sa vinima i gde je vino i hrana deo svakog radnog dana.
Takođe poslednjih godinu dana u ogromnoj meri mi je pomoglo i to što sarađujem sa Predragom Gavrilovićem, Sommelierom i jednom od vinski najobrazovanijih osoba na našim prostorima. Kroz rad i mentorsvo sa Peđom sam najviše napredovala i naučila.

Šta Vas je privuklo svijetu vina? Da li imate omiljeni tip vina ili region iz koga dolazi?

Ja sam neko ko prvenstveno voli hranu, restorane, druženja, vina, destilate, kafu, cigare sve te rituale i oduvek sam pristupala profesionalno i sa velikom strašću svemu tome.
Ono sto bih pila svaki dan i u svakom trenutku je definitivno šampanjac, od crvenih vina uvek se oduševim elegantnom Pinot noiru iz Burgundije.

Koje su glavne karakteristike koje tražite kada ocjenjujete kvalitet vina?

Da bi za neko vino rekli da je kvalitetno mora da ima sve parametre a to znači aromatiku i na nosu i na ukusu, mora da ima trajanje, telo, koncentraciju, intenzitet i kompleksnost.
Ovde bih volela i da napomenem da najprodavanija vina, ona dopadljiva, komercijalna vina ne znači i da su kvalitetna vina.

Kako industrija vina u Srbiji stoji u poređenju sa drugim zemljama?

U poređenju sa vinskim liderima Francuskom, Italijom, Španijom kasnimo mnogo decenija. Za pravljenje vina je potrebno iskustvo i nasleđe koje je kod nas bilo prekidano ratovima i komunizmom. Mi se bavimo vinima temeljnije poslednjih 20 godina, dok vodeće zemlje vekovima. To se vidi po vinima koje proizvodimo i koja se traže, recimo crvena vina kod nas su preteška,  džemasta, sa zaostalim šećerom, mirišljiva, sa prevelikim uticajem drveta, strukturalno prazna, dok u Francuskoj najcenjenija vina su izrazito suva, elegantna, vina sa razvijenim tercijalnim aromama, sa belim je situacija da se kod nas cene lagana bela, mirišljava, lepršava dok u Francuskoj najskuplja bela vina su kompleksna, ekstraktivna  vina punog tela. Ono što raduje je rapidan napredak čiji smo svedoci poslednjih petnaestak godina.

Koji su Vaši savjeti za ljude koji tek počinju da istražuju svijet vina?

Prva stvar da ne krenu odmah od skupih i delikatnijih vina jer ih neće razumeti , da krenu od laganijih, razumljivijih, druga stvar je da se ne zadrže na prvom vinu koje im se mnogo dopadne, nego da istražuju i da budu otvorenog uma.

Kako bi neko trebalo da pristupi degustaciji vina da bi zaista uživao i razumio sve njegove slojeve?

Prethodno sam napomenula, telo, kompleksnost, intenzitet, trajanje, to je ono na sta obraćamo pažnju da bi uživali u vinu ali i da bi prepoznali kvalitet. Dodala bih i da ne budu brzopleti kad je u pitanju zaključak vina i da imaju više koncentracije dok analiziraju vina, to je ono što je meni bio veliki izazov jer sam u početku bila brzopleta i pretrčavala sam preko vina.

Da li postoje neka pravila koja smatrate zastarjelim kada je riječ o parenju vina sa hranom?

Ono sto naglašavam i na edukacijama a gde se najviše greši je to da se hrana uparuje sa stilom vina a ne sa bojom i sortom kao što većina radi. Recimo Souvignon moze biti svež, lagan ali isto tako i barikiran, odležao, punog tela, što znači da nam treba i različita hrana. Imate primer teletine uz koju će bolje ići belo vino ali punijeg tela a ne crveno laganije tela.

Da li imate uzore u industriji vina ili nekoga ko Vas je posebno inspirisao?

Početni uticaj imao je Željko Pavlović, menadžer restorana Mozzarella u kom sa radila 7 godina, kada je kod mene probudio prvo ozbiljnije interesovanje za vina ohrabrivši me da krenem tim putem dajući mi veću ulogu vezanu za vina u restoranu. Tokom početne edukacije na Sersi, pamtim Predavača Đurđu Katić koja je predavala senzoriku i analizu, inspiracija mi je bila da mi nežniji pol imamo istančaniji osećaj za neke detalje u vinu. I na kraju bih posebno izdvojila uticaj Predraga Gavrilovića koji je prepoznao moju strast kad su u pitanju vina i pozvao me da se uključim u novi vinski projekat obnove Venčačke vinogradarske zadruge-vinarija Legat 1903. Rad sa njim otvorio je jednu posebnu vinsku dimenziju u mojoj karijeri omogućivši mi da budem bliža vinogradarstvu i proizvodnji vina, kao i veliko degustaciono iskustvo najboljih svetskih vina.

Koji je Vaš savjet za mlade koji žele da se bave ovim poslom?

Ključni savet bi bio da imaju vise strpljenja i da ne odustaju jer iz ličnog iskustva sam doživela više puta da poželim da odustanem jer je vino kao tema jako obimna i ne tako lako shvatljiva a mi želimo da brzo napredujemo i da za par godina umemo sve da prepoznamo a to nije moguće, vino je takva tema da o njoj učite dok ste živi ali u tome je i lepota.
Tako da ono što je najbitnije je da se bave vinom svaki dan, što teorijom što racionalnim analitičkim pristupom i da razmišljaju o svakom gutljaju prilikom konzumiranja.

Kako ste se odlučili da radite za vinariju u kojoj ste trenutno?

Sećam se kad me je Peđa pozvao na prvi sastanak, jako sam se obradovala prvo tome što bih radila sa njim, bila sam svesna šta bi to značilo za moj dalji napredak. Posebno bih izdvojila momenat kada sam prvi put probala vina i prosto se zaljubila u njih jer su zaista drugačija, video se iskorak, videlo se da je ovo vinarija koja izlazi iz okvira, vinarija koja želi nešto novo da donese na našu vinsku scenu, vina nisu bila komercijalna i nisu ličila ni na jedna druga. Znala sam da jako želim da budem deo toga, jer se radilo o Venčačkoj vinogradarskoj zadruzi koja postoji 120 godina. O najznačajnijoj i prvoj modernoj vinariji u Srbiji u 20.veku. Želela sam da budem deo tima koji će vina sa ove istorijski najbitnije vinogradarske lokacije vratiti na vinsku scenu modernog doba u Srbiji.