Ante Jonjić: Kuhinja je srce i mozak restorana

Postavljanje normativa i standarda u kuhinji je najbitnija stavka. Kad se postave standardi, kolege koje Ante obučava i jelo koje napravi, moraju ga jednako dobro i tačno replicirati. Namjernice od dobavljača moraju biti konstantne kvalitete kako bi proizvod bio uvijek isti. 

Intervju: Ante Jonjić, chef

Chef Ante Jonjić rođen je u Imotskom 1990 godine. Mnoga priznanja niže već godinama. Ssš Imotski 2008, Škola za šefa kuhinje Beč 2014 god, Kuharska Akademija SKEMR Split 2015 god, Član SKMERA, Član Hrvatskog Kuharskog Saveza, Executiv Chef Medora Podgora, Executiv Chef Milenijum hotel Opatija, Executiv Chef Royal Resort Dubrovnik i Chef kuhinje Bura Dubrovnik.

Kuhinja je srce i mozak restorana, kroz razgovor ističe Ante. Kvaliteta i dobar standard se konstantno moraju održavati, u to spada mnogo stavki, a između ostalog jedan od važnijih su kuhinja i ukusna hrana. Ante je chef koji godinama niže samo uspjehe i aktivan je u mnogim saveznima i član je priznatih organizacija. A ukoliko i vi želite unaprijediti svoje znanje, pročitati kako je tekao put ka chef-u poznatih, pročitajte tekst u nastavku. 

Kako ste razvili svoju strast prema kuhanju i odlučili se za karijeru u kulinarstvu? Koje su bile ključne tačke?

Svoju strast prema kuhanji sam razvio već od osnovne škole gdje sam svojim prijateljima počeo praviti neka jednostavnija jela poput pizze, palačinaka, roštilja, a nakon nekog vremena ta se ljubav prema kuhanju sve više razvila. Naravno na to je utjecalo i odrastanje na selu sa velikom obitelji.

Kako opisujete svoj kulinarski stil i na koje vrste kuhinje se najviše fokusirate?

Moj kulinarski stil bi opisao kao mediteransku kuhinju sa svježim namjernicama i dodirom moderne kuhinje. Prezentacija tradicionalnih starih mediteranskih jela na neki novi način sa puno kulinarskih tehnika. Moj najveći uzor je Chef Hrvoje Zirojević od kojeg sam i puno toga naučio na akademiji. 

Kako pronalazite inspiraciju za nove recepte i kreacije? Koje su Vaše omiljene metode istraživanja i eksperimentisanja sa jelima?

Inspiraciju za nova jela tražim u starim kuharicama i jelovnicima. Tražim nešto što mogu lijepo prezentirati sa puno tehnika boja i okusa. Ali uvijek mi je baza tradicija i svježe namjernice.

Kako se nosite sa izazovima i pritiscima koji dolaze sa radom u profesionalnoj kuhinji? Kako održavate visoku kvalitetu hrane i usluge?

Rad u kuhinji je stresan i jako težak, ali kad se vidi onaj krajnji rezultat kako izgleda to jelo puno okusa boja na tanjuru onda se i stres i umor zaboravljaju. Nešto najljepše što se može dogoditi kad dođe gost i pohvali ono što je dobio na tanjuru. Tad znate da se to sve što radite isplatilo. Postavljanje normativa i standarda u kuhinji je najbitnija stavka. Kad se to napravi kolege koje ja obučavam i jelo koje napravim moraju jednako dobro i točno replicirati. Namjernice od dobavljača moraju biti konstantne kvalitete kako bi naš proizvod bio uvijek isti. 

Koje su najveće lekcije koje ste naučili kroz svoje iskustvo u kuhinji? Kako se neprestano usavršavate i učite novim tehnikama i vještinama?

Najveća lekcija u kuhinji je da imaš 100 posto vjeru u ono što napraviš. Da ono što stvoriš na tanjuru bude tvoje ogledalo i ako ti vjeruješ u to velika vjerojatnost da ćeš uspjeti. Tim je isto bitan. Kuhinja je jaka i brza onoliko koliko je najslabija karika u kuhinji. Kuhinja je srce i mozak restorana. Ja neprestano gledam da naučim i napravim nešto novo i jedinstveno. Istražujem stare kuharice i jelovnike, te tražim stare recepte sa nekim autentičnim namjernicama da ih nekako repliciram i obradim u svoj jelovnik. Idem na kuharska natjecanja gdje uvijek imam nešto naučiti i vidjeti od drugih Chefova ali i oni od mene te tako razmjenjujemo iskustva i ideje te se međusobno pomažemo. 

Koja je najvažnija poruka koju želite prenijeti drugim kuharima ili osobama koje žele ući u svijet kulinarstva?

Bitno je imat i dobrog direktora i firmu koja cijeni vaš trud i ideje, te vam pruža slobodu da to što bolje izražavate kroz jelovnik u restoranu. Isto tako podršku obitelji  a to je najvažnija podrška. Meni je najdraže kad mi dođe netko mlad i samo kaže ja želim učiti od vas. I onda kroz tu osobu vidim sebe kad sam bio mlad i željan znanja te sa radošću to znanje prenosim dalje na nove generacije. Nekoliko mojih učenika su sad već na vodećim pozicijama u dobrim restoranima. Tako da mlade, željne neke nove strasti i ideja pozivam da se bave ovim poslom jer je jako zanimljiv i jako lijep.