Preseljenje u Dubrovnik i pokretanje biznisa ovdje bila je prekretnica koja mi je omogućila da rastem, ne samo kao profesionalac, već i kao osoba.

Intervju: Armin Hadžić, chef

Biografija: Armin Hadžic ,rođen 16.08.1984 u Sarajevu. Profesionalno se bavio nogometom do svoje 24 godine dok ga povreda nije spriječila da nastavi do tada svoju uspješnu karijeru. Strast prema kuhanju je oduvijek postojala odnosno još od malih nogu. Accademia dello chef u Italiji je taj hobi odnosno ljubav prema kuhanju okrenula ka profesiji kuhara pa onda i Chefa. Pored EZZA je vlasnik i mini lanca Street wok bara, ” Snogu” koje uspješno posluju u Sarajevu, Dubrovniku i Zagrebu.

Armin Hadžić je jedan od onih kuhara čiji put inspiriše. Rođen i odrastao u Sarajevu, iz skromnih početaka u mahali, izgradio je uspješnu kulinarsku karijeru koja se proteže kroz razne lokale u zemlji i inostranstvu. Sa strastvenom posvećenošću gastronomiji, Armin je stvorio prepoznatljivo ime u kulinarskom svijetu. Njegov restoran u Dubrovniku, nastao u saradnji s poznatim fudbalerom Edinom Džekom, postao je sinonim za vrhunska kulinarska iskustva. Iako je već ostvario mnogo, Hadžić nastavlja inspirisati mlade kuhare i dijeliti svoje znanje, dok sa istom strašću pristupa svakom novom izazovu u kuhinji.

Recite nam malo više o tome ko je Armin Hadžić?
Armin Hadžić je kuhar i vlasnik restorana koji je svojim trudom i posvećenošću izgradio rekao bih uspješnu kulinarsku karijeru. Rođen i odrastao u Sarajevu, iz mahale, kako bi naš narod volio reći. Nakon što sam završio kulinarsku školu, usavršavao sam svoje vještine radeći u raznim lokalima, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Tokom godina, sav taj trud i napor u kuhinji donijeli su brojne pohvale i priznanja. Vizija i strast prema gastronomiji stvorili su jedinstveno mjesto gdje gosti mogu uživati u raznim kulinarskim iskustvima. Pored vođenja restorana, aktivno sudjelujem u edukaciji mladih kuhara, dijeleći svoje znanje i iskustvo te inspirišući ih da slijede svoje snove. Armin Hadžić je, u suštini, spoj upornosti i ljubavi prema kuhinji i nadam se da će tako i ostati.

Kada ste se prvi put zainteresovali za kuhanje i šta Vas je inspirisalo da postanete kuhar?
Moja ljubav prema kuhinji datira još iz djetinjstva. Od malih nogu sam bio fasciniran mirisima i okusima koji su dolazili iz naše kuhinje. Još kao dijete, volio sam učestvovati u spremanju jela, bilo da se radilo o svakodnevnim obrocima ili o posebnim okupljanjima na roštilju. Uvijek sam bio prvi koji je htio da pripremi nešto i preuzme organizaciju, jednostavno to me oduvijek ispunjavalo. Te rane uspomene i iskustva oblikovali su moj put i inspirisali me da postanem kuhar. Kuhinja je za mene uvijek bila mjesto kreativnosti i zajedništva, i ta strast me prati do danas.

Koji trenutak u Vašoj karijeri smatrate prekretnicom?
Preseljenje u Dubrovnik i pokretanje biznisa ovdje bila je prekretnica koja mi je omogućila da rastem, ne samo kao profesionalac, već i kao osoba. Ovdje sam pronašao novo nadahnuće i strast za svoj posao, a povratne informacije i podrška koje dobivam od svojih gostiju su neprocjenjive. Ova odluka je bila ključna za moj daljnji uspjeh i zadovoljstvo u karijeri.

Kada se rodila ideja da otvorite vlastiti restoran u Dubrovniku zajedno sa fudbalerom Edinom Džekom, te da li je uključen u svakodnevno poslovanje restorana?
Ideja se rodila tokom pandemije Corona virusa, pružila nam se prilika i savršena lokacija. Bilo je i u prošlosti tema o nekome zajedničkom biznisu ali evo mjesto i vrijeme je bio Dubrovnik, tu se rodila EZZA i mogu reci da smo obojica jako ponosni na ovaj nas zajednički projekat.

Da li Edin ima neki omiljeni specijalitet iz Vašeg menija?
Dessert koji se zove ‘Tokyo 9’ je zapravo rezultat jedinstvene i spontane kolaboracije između mog dragog kolege Edina Džemata i mene. Edin i ja smo se našli zajedno u kuhinji jednog dana, dijeleći ideje i eksperimentišući s raznim sastojcima. Bio je to trenutak inspiracije i kreativnosti. Mislim da je za njega naš signature desert Tokyo 9. Ispričati ću priču kako je Tokyo 9 uopće nastao. Edin je tada igrao u Romi, a tada u to vrijeme je imao malog psa koji se zvao Tokyo. Jednoga jutra ga je pronašao u bazenu kako se utopio a znao sam koliko mu je Tokyo prirastao srcu. Mi smo baš tada sklapali meni za EZZA i odlučili da posvetimo desert Tokyu a i Edinu. Tokyo se zvao pas, a Edin nosi uvijek broj 9. Nekako smo sve te situacije proživjeli kroz taj desert, nastao kada smo počeli kombinovati elemente ljuto, slano, kiselo i slatko. Mogu reći da smo nekako tu situaciju u kojoj se Edin nalazio ubacili u taj desert.

Željeli smo stvoriti nešto inovativno, ali u isto vrijeme zadržati autentičnost i dubinu okusa. Nakon nekoliko pokušaja, pronašli smo savršenu kombinaciju okusa i tekstura koja je oduševila i nas same. Također, Tokyo 9 je postao vrlo popularan među našim gostima, što nam je dodatna potvrda da je naša spontana ideja bila pun pogodak. S ponosom ga predstavljamo kao rezultat naše zajedničke strasti i prijateljstva.

Postoji li neko jelo koje je posebno popularno među gostima?
Ljudi vole različite stvari, i to je ono što čini naš posao zanimljivim i izazovnim. Naš meni uključuje širok spektar jela, kako bismo osigurali da svako može pronaći nešto po svom ukusu. Međutim, jedno jelo koje se posebno izdvaja i često je među najpopularnijima je naš steak.

Naš steak je pažljivo biran, i pripremljen s najvećom pažnjom kako bismo postigli savršenu ravnotežu okusa i teksture. Mnogim našim gostima upravo je steak omiljeni izbor zbog svoje sočnosti, kvaliteta mesa i načina na koji je pripremljen.

Kako se nosite sa kritikama i pohvalama gostiju?
Kao kuhar, smatram da su kritike i pohvale neizostavan dio mog posla. Kritike mi pomažu da uočim gdje mogu napredovati i poboljšati svoje vještine. Uvijek ih shvatam konstruktivno i trudim se iz njih izvući najbolje. Na kraju krajeva, cilj mi je zadovoljiti svakog gosta, pa mi njihove povratne informacije pomažu da budem bolji u tome. S druge strane, pohvale su za mene velika motivacija. Kada gosti uživaju u onome što sam pripremio i kad vidim osmijehe na njihovim licima, to mi daje dodatni podsticaj i potvrdu da radim dobar posao. Oba aspekta, i kritike i pohvale, smatram ključnim za lični i profesionalni razvoj.

Imate li omiljeno jelo koje volite da pripremate za sebe i svoje drage ljude?
Iskreno rečeno, kada nisam na poslu, rijetko ćete me naći u kuhinji. Volim kuhati za svoje goste u restoranu, ali kod kuće radije prepuštam kuhanje drugima. Kad dođem kući, uživam u jednostavnim stvarima, recimo nešto što se može napraviti kroz 2 minute. Šalu na stranu, volim kada neko drugi preuzme kuhaču kod kuće, jer mi to omogućava da se opustim i uživam u jelima bez pritiska da sve mora biti savršeno. Ponekad je lijepo biti onaj koji sjedi za stolom i uživa u hrani pripremljenoj od strane drugih.

Kako održavate balans između profesionalnog i privatnog života?
Prvo, važno je imati dobru organizaciju i efikasan tim. Kada se zadaci u kuhinji dobro rasporede i svi rade kao tim, to omogućava da se posao obavi na vrijeme i smanji stres. Također, trudim se da vrijeme van posla maksimalno posvetim svojoj porodici i prijateljima, jer su oni moja najveća podrška i motivacija. Na kraju, komunikacija je ključna, otvoreno razgovaram sa svojim kolegama o potrebi za balansiranjem obaveza kako bismo svi zajedno stvorili podržavajuće radno okruženje.

Za kraj, koji savjet biste dali mladim kuharima koji žele da otvore svoj restoran?
Mladim kolegama koji žele pokrenuti svoj biznis bih poručio nekoliko ključnih stvari. Prvo, budite strpljivi i uporni. Ugostiteljski posao zahtijeva mnogo rada, truda i vremena. U početku će biti izazova, ali s vremenom i upornošću, rezultati će doći. Drugo, neprestano učite i usavršavajte svoje vještine. Kuharstvo je umjetnost koja se stalno razvija, pa je važno biti u toku s novim trendovima, tehnikama i sastojcima.

Pohađajte radionice, seminare i pratite rad iskusnijih kolega. Treće, slušajte svoje goste. Njihove povratne informacije su dragocjene za poboljšanje vaših usluga i jela. Budite otvoreni za kritike i spremni da prilagodite svoje poslovanje potrebama i željama gostiju. Četvrto, gradite dobar tim.

Uspješan restoran ne čini samo kuhar, već i cijeli tim koji zajedno radi na ostvarenju ciljeva. Odaberite ljude koji dijele vašu strast i viziju te ulažite u njihov razvoj. Na kraju, vjerujte u sebe i svoju viziju. Ako imate strast prema onome što radite i jasnu viziju svog biznisa, uspjeh neće izostati. Radite s ljubavlju i posvećenošću, i vaši gosti će to prepoznati i cijeniti.