Kuhinja je mjesto gdje se stvaraju čarolije, a kuhar je osoba koja ima ključ za otkrivanje tajnih okusa.
Intervju: Armin Muratović, kuhar
Armin Muratović završio je ugostiteljsko – tustičku školu u Sarajevu. Većinu radnog staža stekao je u inostranstvu i na kruzerima. Voli da putuje, tako da je spojio ugodno sa korisnim. Prošle godine sa ekipom Chef.hr osvojio je bronzanu medalju na svjetskom kuharskim prvenstvu u Luxemburg-u. Sekretar je Udruženja Kuhara B&H. U BiH je radio projekte kao što su The Basement, Vapiano, Malak Regency, Resort Una Park i drugi.
Hrana je univerzalni jezik koji povezuje ljude širom svijeta. U današnjem intervjuu saznajte kako je kuhar sa dugogodišnjim iskustvom pronašao svoju strast za kulinarstvom i kako svoju kreativnost koristi u kreiranju jedinstvenih okusa i jela inspirisanih različitim kuhinjama širom svijeta.
Kada i kako se rodila ljubav prema kuhanju?
Ljubav prema kuhanju se rodila od malih nogu. Još kao dijete sam se igrao sa loncima i oklagijom. U osnovnoj školi sam gledao Jamie Oliver – a i tada sam shvatio da želim da budem kuhar.
Šta je bila Vaša odskočna daska u karijeri? Možete li nam reći nešto više o svojim počecima?
Svaki početak je težak, a ja sam imao sreću na samom početku poslovnog angažmana da sam bio dio veoma iskusne internacionalne ekipe koja je otvorila The Basement u Bosmal City Center, gdje sam radio sa šefom iz Singapura koji mi je bio mentor i velika odskočna daska. Uz moj entuzijazam i ambicije, sve se nekako posložilo. Početak je najbitniji, jer ako su dobri temelji, poslije se radi upgrade, i to konstano u ovoj branši.
Poslije sam radio sa raznim šefovima širom svijeta tako da sam naučio razne kuhinje i probao razna jela. Iznenadili biste se kakav ukus imaju prženi skakavci ili recimo krokodil.
Gdje ste stekli najviše iskustva?
Najviše iskustva sam stekao na kruzerima gdje sam najviše i radio, ali i u inostranatvu. Takodjer, koliko mi vrijeme dozvoljava, učestvujem na takmičenjima, pratim seminare, masterclass-ove itd. Učestvovao sam na IKA Culinary World Cup, kao i na najvećem Villeroy&Boch Culinary World Cup.
Možete li nam reći više o svom ‘stilu’ kuhanja te kakva jela spremate?
Volim da eksperimetišem sa povezivanjem raznih kuhinja i modernizovanjem tradicionalnih kuhinja. Možemo to nazvati fusion cusine. Također volim da gostima približim, prilagodim, neke kuhinje koje nisu probali. Uvijek gostima prezentujem i nudim posebno bosansku kuhinju, koja je kod nas, nažalost, zapostavljena. Šteta je što u svijetu vlada slika da je naša kuhinja samo ćevapi i pita. U Udruženju kuhara BiH trudimo se da tu sliku promijenimo. Svakako da treba neke stvari modernizovati i eventualno prilagoditi ali mislim da nismo svjesni bogatstva koje imamo!
Da li često mijenjate svoj meni, šta novo možemo vidjeti u vašoj ličnoj ponudi?
Trudim se da pratim trendove, ali i da dam svoj neki potpis. Najbitnije je da se prati lokalno i sezonsko. Da se namirnica maksimalno iskoristi i to dok je u ponuom potencijalu. Naravno da namirnica koja nije u sezoni nema isti okus i teksturu i sva ostala svojstva.
Koja jela nikada ne napuštaju svoje mjesto na vašem meniju, i zašto?
Jela koja su comfort classics i koja su popularna kod gostiju ostaju, naravno, ako su profitabilna. Jelovnike radim ovisno o više faktora. Sezona, lokacija, ciljana grupa gostiju, profil, porijeklo gostiju i slično. Kreiranje jelovnika je jako kompleksan posao i zahtijeva planiranje i znanje iz više polja, a ne samo kuharstva.
Za kraj, poruka za naše čitaoce?
U ovoj struci se treba stalno usavršavati i učiti svakodnevno. Treba što više putovati i širiti vidike. Kao kuhar, treba apsolutno sve da proba, da bi se razvila paleta okusa. I da bi mogao da izgradi svoj stil. Ko želi da nauči, od svakog može naučiti nešto.