Intervju: Jurica Jurašković – kuhar i slastičar

Od televizijske kuhinje MasterChefa Hrvatska do profesionalnih kuhinja i rada kao private chef – njegov kulinarski put obilježili su predanost, kreativnost i stalna želja za učenjem. Kao Chef de Partie, uz iskustvo u pastry segmentu, danas svoje znanje i vještine gradi kroz različite gastronomske projekte i iskustva.

U razgovoru za HUBiH otkriva kako je izgledalo iskustvo u MasterChefu, šta ga najviše inspiriše u kuhinji, koliko su obrazovanje i praksa važni za razvoj jednog chefa te kako izgleda raditi direktno za goste kroz private chef koncept.

Kako je započeo Vaš put prema profesionalnom kuhanju i kada ste shvatili da je gastronomija ono čime se želite baviti?

Moj put prema profesionalnom kuhanju bio je, rekao bih, sve samo ne običan. Kao netko tko dolazi iz obitelji sa šarolikim zanimanjima, izabrao sam sasvim jednu neobičnu i unikatnu profesiju te sam htio postati glazbenik. Devet sam godina svirao klavir, završio srednju glazbenu školu i krenuo na studij klavira u Manchester, na Kraljevsku glazbenu akademiju. Kako sam bio slabog financijskog stanja, shvatio sam da ću za vrijeme studija morati zarađivati te sam se zaposlio na prvom mjestu koje sam pronašao – a to je bila kantina na mom faksu. Godinu dana prao sam suđe te gledao chefove kako kuhaju, kako se nose sa stresom i gužvom te bih im povremeno pomagao u poslovima pripreme za veće događaje i evente. Iako sam od malih nogu u sebi nosio želju da postanem kuharom, kroz godine sam ju potisnuo no ona je isplivala na površinu tada te sam shvatio da me to zanima i da bi bilo zanimljivo naučiti kuhati, tako da sam upisao i kulinarsku školu paralelno uz studij klavira. Na drugoj godini studija, završetkom kulinarske škole i radom u fine dining restoranu kod poznatog britanskog masterchefa Simona Wooda, shvatio sam da je odluka pala i da se želim baviti gastronomijom.

Bili ste dio MasterChefa Hrvatska 2025. godine. Koliko je to iskustvo utjecalo na Vaš profesionalni razvoj i pogled na kuhanje?

Prijaviti se za sudjelovanje u MasterChefu Hrvatska 2025. bila je jedna jako velika životna odluka te sam, gledajući na to sada, zaista sretan što sam odlučio sudjelovati. Bilo je to jedno prelijepo iskustvo koje mi je, prije svega, otvorilo mnoga vrata u profesionalnom svijetu bavljenja gastronomijom. Kao netko tko izgara za znanjem, napredovanjem i usavršavanjem, naučio sam mnogo korisnih stvari, prvenstveno u pogledu modernijih tehnika i načina obrade namirnica te do tad neviđenih okusnih kombinacija. MasterChef me naučio kreativnosti te razmišljanju izvan okvira, najviše kod sastavljanja tanjura u vidu komponenti na tanjuru te kasnije kreiranja menija. Isto tako, naučio sam kako voditi računa o vremenskim ograničenjima te sam naučio raditi pod pritiskom.

Radite kao Chef de Partie, bavite se pastryjem, ali i radite kao private chef. Kako biste opisali svoj kulinarski stil i što Vas najviše inspirira pri kreiranju jela?

Kako svaki dan istražujem i učim nove stvari, svoj kulinarski stil još uvijek gradim i mislim da je upravo moj put ono što ga najviše oblikuje. Prije dolaska u MasterChef praktički nisam imao nikakav doticaj sa slasticama, niti mi je ikada bilo na kraj pameti da bih se jednog dana mogao baviti slastičarstvom. Naravno, u meni je uvijek tinjala ta neka ideja da bi bilo lijepo naučiti raditi slatko pošto sam veliki ljubitelj slatkog. Isto tako, nisam zamišljao da ću raditi kao privatni kuhar, međutim, upravo su mi ta iskustva otvorila neke potpuno nove smjerove u kuhinji. Kroz rad i učenje počeo sam sve više cijeniti preciznost, tehniku i detalje koje slastičarstvo zahtijeva. S druge strane, rad kao privatnom chefu dao mi je slobodu da upoznam različite ljude, njihove ukuse i očekivanja te da kuhanje prilagodim kokretnoj osobi ili prigodi.  Iz tog bih razloga rekao kako moj stil nije nešto što sam unaprijed definirao, nego nešto što se razvijalo zajedno sa mnom. Volim kombinirati klasične tehnike s modernijim pristupom, no mislim da me i dalje najviše pokreće ta znatiželja i želja da naučim nešto što jučer nisam znao.

Koliko su obrazovanje i kontinuirano usavršavanje važni za uspjeh u gastronomiji i koliko su Vam iskustva s Manchester Collegea i Aspire pomogla u karijeri?

Kao netko tko se zapravo od malih nogu želio baviti poučavanjem, smatram da su obrazovanje i kontinuirano usavršavanje jako važni, posebice u gastronomiji, iz razloga što je to industrija u kojoj nikada ne možeš reći da si završio s učenjem. Kuhinja je područje u kojem čovjek nikada ne prestaje učiti – uvijek postoji nova tehnika, nova namirnica, drugačiji pristup ili iskustvo iz kojeg možeš nešto naučiti. Moje iskustvo na The Manchester Collegeu i prijediplomskom studiju gastronomije na Veleučilištu Aspira puno mi je pomoglo u razvoju kulinarske karijere jer mi je, osim znanja i praktičnih vještina, pokazalo i menadžment stranu restoranskog poslovanja te koliko zapravo volim učiti i raditi u obrazovnom okruženju. Oduvijek sam imao afinitet prema radu u školi i poučavanju, a s vremenom sam shvatio da me jednako ispunjava kada nešto što sam naučio mogu prenijeti drugoj osobi. Mislim da, upravo kroz poučavanje, čovjek i sâm dodatno uči. Kada nekome pokušavaš objasniti određenu tehniku ili razlog zašto se nešto radi na određeni način, moraš i sâm još bolje razumjeti ono što radiš. Zato bih rekao da su obrazovanje i gastronomija kod mene nekako povezani – obožavam biti učenik i ne mogu zamisliti svoj život bez učenja i otkrivanja novih znanja, no isto tako i volim biti onaj koji svoje znanje prenosi dalje. Danas smatram da je jedan od najvažnijih dijelova profesionalnog razvoja upravo spremnost da ostaneš znatiželjan, da prihvaćaš kritiku i da svoje znanje ne zadržavaš samo za sebe.

Što za Vas predstavlja vrhunsko gastronomsko iskustvo – je li najvažniji okus, prezentacija, kvalitetne namirnice ili način na koji gost doživi cijelu priču?

Smatram kako je za mene okus uvijek na prvom mjestu. Naravno da su kvalitetne namirnice važne, kao i prezentacija i cijelo iskustvo koje gost dobije, ali mislim da dobra namirnica sama po sebi ne čini jelo dobrim. Tu najviše smatram kako dolazi do izražaja kreativnost kuhara, njegovo poznavanje namirnice, tehnike i sposobnost da pravilno poveže okuse i teksture. Pogotovo u današnje vrijeme, kada je restoransko poslovanje sve zahtjevnije i kada je potrebno pažljivo upravljati operativnim troškovima, nije uvijek moguće oslanjati se na premium namirnice. Mislim da upravo tada kreativnost kuhara dolazi još više do izražaja – od kvalitetne, ali cjenovno prihvatljivije namirnice može se napraviti izuzetno ukusno i zanimljivo jelo ako znaš kako s njome baratati. Na kraju, gost možda i neće pamtiti koliko je neka namirnica bila skupa, ali će pamtiti kako se osjećao dok je jeo i kakav mu je okus ostao u sjećanju.

Kao private chef, koliko je važno prilagoditi jelovnik svakom gostu i koliko kreativnosti takav način rada zahtijeva?

Kao private chef, rekao bih da je prilagodba gostu zapravo jedna od najvažnijih stvari. Za razliku od restorana gdje jelovnik uglavnom određuje koncept kuhinje, ovdje kao kuhar imam priliku upoznati osobu za koju kuham te jelovnik prilagoditi njezinim ukusima, navikama, željama, ali i samoj prigodi za koju kuham. Za razliku od restoranskog rada, to zahtijeva dosta kreativnosti jer često ne možeš samo ponoviti nešto što si već radio, nego moraš razmišljati kako određenu namirnicu ili tehniku prilagoditi konkretnom gostu, a pritom zadržati svoj potpis. Upravo mi je taj dio bavljenja privatnim kuhanjem jako zanimljiv – dobiješ određene smjernice od gosta, a onda je na tebi da ih pretvoriš u cjelovito gastronomsko iskustvo. Mislim da je najveći izazov, ali i najveća nagrada, kada gost dobije nešto što je potpuno prilagođeno njemu, a istovremeno osjeti kreativnost i osobnost chefa koji stoji iza tog jela.

Koji su Vaši planovi za budućnost i postoji li neki gastronomski cilj ili projekt koji posebno želite ostvariti?

Moji planovi za budućnost su dosta povezani s učenjem i daljnim profesionalnim razvojem. Prije svega, želim završiti fakultet i predagoške predmete kako bih se u jednom trenutku mogao okušati i u predavanju. To me oduvijek privlači jer volim raditi s ljudima, prenositi znanje, ali i sâm učiti kroz taj proces. Paralelno s tim želim se nastaviti usavršavati kroz različite programe, radionice, edukacije i stipendije, ali i kroz rad u vrhunskim restoranima gdje mogu učiti od ljudi koji su na visokoj gastronomskoj razini. Mislim da je upravo kombinacija formalnog obrazovanja i praktičnog iskustva ono što me može dalje izgraditi kao chefa. Dugoročno, volio bih otvoriti vlastiti restoran po uzoru na restorane u kojima sam radio u inozemstvu kao tadašnji student glazbe. Volio bih da moj restoran bude mjesto u kojem se vidi moja osobnost, moj način razmišljanja i moderan pristup gastronomiji, ali i mjesto u kojem ću moći stvoriti zdravo i korektno radno okruženje. Mislim da je iznimno važno da se gastronomija razvija ne samo kroz kvalitetu hrane, već i kroz odnos prema ljudima koji u njoj rade. Ako se nastavi pristup u kojem se od zaposlenika puno očekuje, a njihov rad i znanje ne prate odgovarajući uvjeti i vrednovanje, dugoročno teško možemo očekivati napredak. Zato bih jednog dana volio stvoriti priču u kojoj će i gost i ljudi koji rade sa mnom imati razlog vratiti se.