Danira Šabić, certifikovana Montessori učiteljica i učiteljica engleskog jezika, osnivač radionice Danni's Little Kitchen i Zdravolucije, u intervjuu s HuBiH timom otkriva više o svojim radionicama kuhanja za mališane, te na kojem se konceptu zasnivaju projekti i koliko zanemarujemo svoje zdravlje.

Za HuBiH – Danira Šabić 

Za početak recite nam više o projektu ‘Danni's Little Kitchen’?

Danni's Little Kitchen je projekat nastao iz potrebe za kvalitetnim i edukativnim sadržajem za djecu ali i mojom željom da spojim svoje dvije ljubavi u jednu – rad sa djecom kroz prizmu Montessori pedagogije i ljubav prema hrani. Obuhvata radionice kuhanja za djecu, radionice kuhanja za djecu i roditelje, rođendanske proslave na kojima djeca kuhaju, radionice kuhanja u školama i vrtićima te online edukaciju o pripremi zdravih recepata i recepata prilagođenih djeci sa određenim alergijama. 

Kako ste došli do ideje ostvarivanja ovog projekta/radionice, šta Vas je potaklo na ovaj poduhvat?

Rad u Londonu nakon srednje škole otvorio mi je vidike kada je u pitanju pristup radu sa djecom, te koliko ustvari možemo i trebamo da budemo kreativni kada je edukacija u pitanju. Tokom Montessori studija spoznala sam važnost učenja kroz proces i moja filozofija zasniva se baš na tome – dijeljenje i usvajanje znanja kroz proces kuhanja, proces pripreme recepata i namirnica. 

Za koga su radionice namijenjene, postoji li ograničenje godina i na kojem području djeluje?

Radionice su namijenjene za djecu od 3 godine i više. Gornja ograničenja ne postoje, s tim da radionicama uglavnom prisustvuju djeca dobi od 3 do 10 godina. 

Koji je cilj radionice, koliko traje jedan susret i kako on izgleda – da li nam možete opisati?

Kao što sam već spomenula, radionice su bazirane na Montessori pedagogiji, tokom kojih djeca kroz pripremu hrane razvijaju ne samo svijest o zdravoj prehrani već unapređuju i finu motoriku, koordinaciju, samostalnost, timski rad i osjećaj zadovoljstva kada shvate da su sami nešto skuhali/napravili.

Jedan čas broji između 8 i 10 polaznika i traje 90 minuta. Za to vrijeme djeca se upoznavaju sa namirnicama koje ćemo taj dan koristiti – dodiruju ih, mirišu i pričaju o tome odakle dolaze, gdje rastu, kako dođu do naših stolova, zašto su bitne za naš razvoj i slično.

Zatim prelazimo na praktični dio pripremanja namirnica tokom kojih djeca režu, gule, melju ili miješaju određene namirnice, zavisno od toga šta je taj dan na meniju. Nakon završetka praktičnog dijela, dok se hrana kuha/peče ili hladi u frižideru, prelazimo na kreativni dio radionice i crtamo ili bojimo, većinom one namirnice koje smo taj dan koristili.

Da li nam možete opisati jedan zanimljiv događaj koji ste imali s djecom na jednoj od radionica?

Bilo ih je toliko da mi je stvarno žao što ih nisam zapisivala, mogla bih knjigu anegdota da objavim. Jedna koja mi je ostala urezana u sjećanje desila se tokom snimanja jedne emisije, djeca i ja smo pripremali desert. Cimet je jedan od sastojaka i kada su pitali jednog od malenih kuhara šta je cimet on je, vrlo uzbuđeno rekao „To je ono od čega se pravi beton“.

Koliko smatrate da je važno da djeca uče kuhati, ali ono što je još važnije – kuhati zdravo?

Smatram da je od ogromne važnosti početi učiti o prehrani od što ranije dobi. Kuhanje kao vještina je vrlo bitno i trebalo bih da bude dio kurikuluma svake odgojne ustanove. Također i cjelokupan učinak hrane na naše zdravlje – kako intuitivno da jedemo, kako da stvorimo zdrav odnos prema prehrani. Mnogi ljudi danas se bore sa raznim bolestima i mentalnim stanjima baš zbog toga što kao djeca nisu naučena da osluškuju svoje tijelo i obraćaju pažnju na to kakav učinak određene namirnice imaju na njih – na njihovo raspoloženje, nivo energije tokom dana, kvalitet sna, i slično. I sama se borim sa time danas jer su me u djetinjstvu učili da moram da pojedem sve što je na tanjiru, da se hrana ne baca i da je bolje pojesti više nego što možemo nego da bacimo hranu ili ostavimo za kasnije. Ili recimo, ukoliko imamo nekih zdravstvenih problema, hrana je uglavnom zadnji faktor koji se uzima u obzir a trebala bih da bude među prvima. Naravno, ne možemo da krivimo ljude zbog ovoga, jer čak ni stručni doktori nemaju dovoljno znanja niti iskustva u ovom polju pa će velika većina uglavnom preporučiti razne lijekove kako bi sanirali simptome umjesto obratiti pažnju na sam uzrok određenog stanja. 

Da li nam možete reći više i o vašem projektu ‘Zdravolucija’ i koji je njegov koncept?

Zdravolucija je nastala početkom ove godine, nakon što je profil Danni's Little Kitchen suspendovan. Shvatila sam koliko smo kao društvo zakazali i koliko nam je ustvari potrebna zdrava revolucija, ne samo fizička nego i psihička. Koncept se zasniva na istim sistemima vrijednosti poput Danni's Little Kitchen, s tim da je više fokusiran na edukaciju i aktivizam povodom izmjene jelovnika u školama, restoranima i generalnog poboljšanja zdravlja djece. 

Za kraj da li imate neku poruku za naše čitaoce?

Voljela bih da poručim svim roditeljima da posjete naše profile na društvenim mrežama ukoliko su u potrazi za zanimljivim i zdravim receptima te savjetima kako poboljšati prehranu kod djece. Također da odvoje vremena za djecu i uključe ih u pripremu i planiranje obroka jer je dokazano da će djeca biti više otvorena za isprobavanje raznih namirnica ,koje inače odbijaju da jedu, ukoliko im je pružena prilika da budu dio organizacije i pripreme. A da ne spominjem da su uspomene iz kuhinje i trpezarijskog stola neke kojih će se rado sjećati kada porastu.