“Ne držimo se jednog stila – stvaramo bezvremenski ambijent u kojem se korisnici osjećaju prijatno“

Intervju: Tamara Subotić Kovačević i Aleksandar Granolić, Dvougao arhitektura

Kada arhitektura postane ne samo estetski, već i emotivni doživljaj, iza toga stoji promišljeni koncept, pažnja prema detaljima i predanost svakom segmentu prostora. Upravo takav pristup njeguje studio Dvougao Arhitektura, iza kojeg stoje Tamara Subotić Kovačević i Aleksandar Granolić — prijatelji, saradnici i arhitekti koji stoje iza brojnih prepoznatljivih enterijerskih rješenja. Njihov najnoviji projekat, enterijer restorana Milunka u Banjoj Luci, govori o arhitekturi koja ne podilazi prolaznim trendovima, već teži bezvremenosti, funkcionalnosti i atmosferi u kojoj se gosti osjećaju – baš kao kod kuće. Dvougao Arhitektura predstavlja tim arhitekata, prijatelja i poslovnih saradnika Tamare Subotić Kovačević i Aleksandra Granolića, koji iza sebe imaju već poprilično iskustvo u projektovanju enterijra individualnih i poslovnih objekata. Naš studio postoji od 2017. godine kada smo započeli našu zajedničku Dvougao priču, priču dva različita karaktera i pristupa poslu koji se zajedno savršeno uvezuju i funkcionišu kako bismo došli do željenih rezultata.

Prije nego što uđemo u priču o Milunki – kako biste Vi opisali misiju i pristup studija Dvougao Arhitektura u projektovanju ugostiteljskih prostora?
Projektovanje ugostiteljskih prostora predstavlja poseban izazov ali i zadovoljstvo, jer za razliku od projektovanja individualnih objekata, stvarate prostor za mnogo različitih korisnika koji treba da se osjećaju ugodno u tom prostoru. To je jedan od osnovnih polaznih motiva i pristupa, što dodatno znači da je potrebno voditi brigu o svakom detalju kako bi krajnji rezulat bio zadovoljavajući za sve strane, klijenta, projektanta i krajnjeg korisnika. Takođe kod projektovanja ugostiteljskih objekata, u ovom konkretnom slučaju restorana, vrlo bitna stvar je da mi kao projektanti vršimo i koordinaciju i nadzor nad izvođenjem radova. Neplanirani problemi i njihovo rješavanje ”u hodu” je nešto što se ne može izbjeći ni uz tehnički najdetaljnije odrađene projekte, i baš zato je bitno biti prisutan i na usluzi konstantno u toku izvođenja radova do samog završetka.

Kako je započela Vaša saradnja s timom Gastro Ateljea Milunka? Koji su bili prvi koraci u definisanju koncepta prostora?
Sa timom koji stoji iza Milunke smo već prethodno imali saradnju na projektu Stepa bara u Banjoj Luci. To nam je svakako dosta toga olakšalo, jer smo već poznavali poslovnu filozofiju i želje vlasnika, a i on je poznavao naš rad. Dogovore oko Milunke smo počeli već u ranoj fazi izgradnje objekta u kojem se nalazi poslovni prostor već kroz konsultacije oko samog izbora poslovnog prostora, njegovog oblika, pozicije i površine. To je takođe vrlo bitna stvar kako bismo od samog početka prilagodili sve što je potrebno za optimalno funkcionisanje restorana. Već u startu smo odlučili da proširimo prvobitno zamišljeni poslovni prostor na još jednu prostoriju koja će naposljetku biti kamin sala koja je sada već jedan od omiljenih kutaka u restoranu. Osnovni definisani koncept je bio da se isprojektuje prostor koji neće biti prenapadan, koji može da ispuni potrebe i prilagodi se i za ”fine dine” i za bilo koju drugu vrstu kuhinje. Na samom startu se malo lutalo sa konceptom same kuhinje, dok nije došao šef kuhinje Saša, kada smo dobili jasan pravac u kojem treba da idemo što nam je olakšalo dalji posao.

Koje su bile ključne ideje i inspiracije koje su oblikovale dizajn enterijera Milunke?
Ključna ideja nas kao projektanata je bila ta da ne treba da se držimo konkretno jednog stila i da pratimo trenutne, uglavnom prolazne trendove, prostor treba da bude moderan i prepoznatljiv, ali i aktuelan i za 10 godina. Sam oblik prostora definiše dosta toga, tako da se funkcionalna organizacija sama nametnula, tu prije svega mislimo na kuhinju, šank i sanitarne čvorove. Osim toga, oblik poslovnog prostora nam je dao mogućnost da stvorimo nekoliko različitih ambijentalnih cjelina što je svakako velika prednost, jer jednolični prostori u velikim otvorenim površinama lako mogu biti monotoni i manje kreativni. Tako smo prostor koji je u osnovi najbliži obliku ćiriličnog slova ”П” podijelili na dio u kojem se nalazi kuhinja, na koju se nastavlja prostor velikog šanka, a prekoputa kojeg se nalazi prva vrsta sjedenja, ovalne sećije. Sa te strane poslovnog prostora imamo dodatni ulaz koji može služiti i kao sporedni i kao ekonomski, jer kuhinja već posjeduje svoj odvojen ulaz sa zadnje strane. Na tu zonu nam se naslanja ”vinska zona” sa velikom vitrinom i frižiderima za vino ispred kojih se nalaze polubarski stolovi koji se mogu koristiti i za pojedinačno sjedenje ali i kao tzv. ”community” stolovi za više ljudi koji tu nisu došli zajedno.

Desno od glavnog ulaza u lokal nam se nalazi VIP zona sa dva velika stola i udobnim stolicama za sve goste koji žele da uživaju maksimalan komfor, a od sledeće zone je podijljen betonskim platnom. Na kraju prostora nam se nalazi već pomenuta kamin sala, koja je od ostatka restorana odvojena dvokrilnim vratima koja se naravno mogu zatvoriti i otvoriti u zavisnosti od potrebe. Dakle uz ovakvo oblikovanje prostora i dizajnersko oblikovanje se samo nametnulo i odredilo dalji put u projektovanju.

Kako ste uskladili želju za modernim dizajnom s potrebom da prostor odiše toplinom i autentičnošću?
Upravo to što smo već napomenuli, naša filozofija je da se ne držimo jednog konkretnog stila u projektovanju, tipa japandija, bohoa, minimalizma i slično, nego da imamo svoj pravac koji će biti prepoznatljiv i bezvremenski, i moramo reći da već imamo komentara da su ljudi prepoznali naš rad bez da su unaprijed znali ko je projektovao enterijer.

Možete li opisati proces od ideje do realizacije – koliko je trajao i s kojim izazovima ste se suočili?
Vrlo je bitno znati da je proces od ideje do realizacije poprilično dug i iscrpljujući, pogotovo kada se kreće praktično od nule. Već smo napomenuli da je bitno ispratiti izvođenje projekta i prilagoditi dosta stvari realnom stanju na terenu i prevazići prepreke do kojih dolazi koliko god planirali sve unaprijed. Instalacije su vrlo bitna stavka kod ovakvih projekata, a posebno mašinske kako bi se u prostoru obezbijedio ugodan boravak, tako da je saradnja i sa inženjerima drugih tehničkih struka vrlo bitna.

Ovo napominjem jer je u odnosu na početnu ideju došlo do sitnih izmijena u izgledu ali i visini spuštenog plafona, pa smo morali da tražimo kompromise i čak mijenjamo neke pozicije rasvjete. Bitno je istrajati u projektantsko-dizajnerskoj ideji i ne tražiti kompromis koji bi narušio krajnji rezultat, i projektant kao koordinator je taj koji je tu da se pobrine za to. Još jedna zanimljiva stvar koja se dogodila u toku izvođenja je da smo u startu zamislili da sva betnoska platna i zidovi ostanu djelimično vidljivi i čak naglašeni rasvjetom, međutim sama izrada tih betonskih elemenata, ali i kasnije i njhovo čuvanje i održavanje nije bilo na zadovoljavajućem nivou (npr. izvođači su čistili četke od beton) tako da smo sve te zidove obložili gips-kartonskim pločama na koje smo onda radili beton zidnu tehniku kako bismo dobili željeni rezultat. Tako da čitav taj proces od ideje do realizacije u našem slučaju je trajao 9-10 mjeseci, s tim da smo imali i dosta praznog hoda jer nismo mogli uticati na dinamiku radova na objektu u kojem se lokal nalazi.

Koji su materijali i teksture korišteni u enterijeru, i kako su doprinijeli atmosferi prostora?
Teksture i materijali su nešto što smatramo vrlo bitnom stavkom i što smo željeli da naglasimo u prostoru. Praktično ni jedan zid, sem par crnih dijelova, nije obojen običnom disperzivnom bojom nego smo ga ”oblačili” zidnim oblogama od iverala ili zidnom tehnikom. Kako smo željeli koristiti što više prirodnih zemljanih tonova, većina zidova i plafona je rađena zidnom tehnikom u boji najsličnijoj terakoti sa vrlo istaknutom teksturom, dok je dio rađen u već pomenutoj beton tehnici, a sve teksture smo posebno istakli ambijentalnom rasvjetom. Osim zidnih tehnika, zidove smo oblagali i zidnim oblogama od iverala u boji svijetlog hrasta kako bismo dobili jače kontraste, a oblikovno smo ih riješili kao obloge sa ramovima, što je bio poprilično zahtijevan zadatak za stolara, s obzirom na spajanja gerovanjem. Terakota, natur beton, drvo i crno željezo su teksture koje uz pomoć rasvjete odlično korespondiraju zajedno i stvaraju jedinstven nenametljiv ambijent i prijatnu atmosferu u prostoru.

Kako je izgledala saradnja s lokalnim umjetnicima, poput slikara Renata Rakića, u kreiranju jedinstvenih prostora unutar restorana?
Kao što smo već sarađivali sa vlasnikom prostora, tako smo sarađivali i sa Renatom i na Stepa baru, tako da se njegovo učešće u projektu praktično samo nametnulo, jer u njega imamo apsolutno povjerenje nakon višegodišnje saradnje i na drugim projektima. Rakić je imao zadatak da nam oslika čitav zid u kamin sali čime smo još više dobili na jedinstvenosti, ali i vrlo zanimljiv dio restorana koji svakako služi i promociji umjetnosti i lokalnih umjetnika.

Na koji način ste osmislili različite zone unutar restorana, poput Kamin sale, kako bi se postigla funkcionalnost i intimnost?
Kako smo već napomenuli, i ako se radi o ”open space” prostoru, u restoranu postoji nekoliko zona koje su međusobno povezane, a kamin sala i kuhinja su jedine dvije zone koje su fizički odvojene od ostatka.

S obzirom na svjetske i evropske trendove zabrane pušenja, kamin sala nam je poslužila i kao zona za pušače, koja se po potrebi može i zatvoriti i služiti za privatna druženja. Zamišljena je kao hedonistička zona u kojoj uz pogled na vina i kamin možete da se opustite i uživate u hrani, piću i cigaretama po želji.

Naravno, da bi sve ovo bilo ostvarivo i funkcionalno, kamin sala posjeduje odvojen sistem ventilacije i klimatizacije. Intimi i atmosferi posebno doprinosi i tekstilni pod koji je u boji i sličnoj teksturi plafona u ostatku restorana kako bi se priča nastavila, a tu je opet i beton zidna tehnika.

Za maksimalnu intimu i toplinu u prostoru uvijek preporučujemo tamne plafone, što smo uradili i ovde tako da je plafon u crnoj boji, a to dodatno naglašava i sve ostale elemente u prostoriji. Druga prostorija koja je fizički odvojena je kuhinja, a zid koji odvaja restoran od kuhinje je obložen već pomenutim zidnim oblogama od iverala sa otvorom za izdavanje gotovih jela kako bi posjetioci mogli da dožive i radnu atmosferu dok se jela pripremaju.

Koliko je važna uloga rasvjete u stvaranju ambijenta restorana, i kako ste je implementirali u dizajn?
Rasvjeta ima krucijelnu ulogu u stvaranju ambijenta ne samo restorana već bilo kog prostora i to je nešto što uvijek radimo sa posebnom pažnjom i sa čim nema puno improvizacije. Vrlo bitna stvar je da imate i funkcionalnu i ambijentalnu rasvjetu. Funkcionalnu rasvjetu u restoranu čine stone lampe, visilice i reflektori i bitno je da usmjeravaju svjetlost na stolove, što pospješuje i prezentaciju hrane, ali i da ne smeta korisniku koji sjedi za istim, tako da smo visine i pozicije lično testirali i podešavali sa električarima.

Osim funkionalnosti naravno da je bitno da ta rasvjeta bude estetski prihvatljiva, a mi smo se odlučili za minimalistički pristup, rasvjeta u crnoj boji koja je decentna ali dizajnerski vrlo zanimljiva.
Za razliku od funkcionalne, ambijentalna rasvjeta ima osnovi zadatak stvaranja atmosfere i naglašavanja dizajnerskih elemenata u prostoru.

Za to su se pobrinule led trake, koje naravno radimo sa toplom temperaturom svijetlosti, ali i zidne lampe koje su usklađene sa ostatkom crnih elemenata i rasvjetnih tijela. Dakle rasvjeta nam je više poslužila kako bismo postigli atmosferu i naglasili neke elemente, teksture i slično, nego kao estetski element koji bi dominirao u prostoru, što svakako nije slučaj u svakom projektu.

Kako ste se pobrinuli za akustiku i zvučnu udobnost u prostoru, s obzirom na različite funkcionalne zone?
Problem sa zvukom je vrlo čest kada se radi o javnim prostorima gdje boravi mngo ljudi, tako da smo i na to posebno obratili pažnju. S obzirom da su podne obloge keramičke pločice koje odbijaju i šire zvuk po prostoru, bitno je bilo postaviti što više elementa koji će te zvukove i jeku da upiju i priguše. Tapacirani namještaj i paravani su svakako elementi koji pospješuju akustiku u prostou, međutim s obzirom da se radi o prostoru velike zapremine odlučili smo se za dodatno poboljšanje akustičkih svojstava tako što smo centralni dio plafona odradili akustičnim gips pločama kako bismo smo dobili željene rezultate.

S obzirom da su ove ploče perforirane i nisu estetski naprivlačnije, prefarbali smo ih u crnu boju kako bi se sjedinilo sa ostatkom prostora. Element koji stvara odličnu akustiku je pomenuti tekstilni pod, tako da osim estetskog on ima i vrlo bitan i funkcionalni značaj u kamin sali.

Koji su Vaši utisci nakon otvaranja restorana i reakcija gostiju na dizajn i atmosferu koju ste kreirali?
Ono što je vjerovatno najbitnije svakom projektantu, pogotovo javnih prostora je svakako reakcija korisnika istih. S obzirom da restoran posluje već neko vrijeme možemo reći da su reakcije više nego zadovoljavajuće, a nešto što svakako posebno znači su reakcije kolega iz struke koji su takođe imali samo riječi hvale.

Osim reakcija ostalih, i mi kao projektanti smo prezadovoljni konačnim rezultatom i moramo iskoristii priliku i zahvaliti se i pohvaliti sve saradnike, od vlasnika, šefa kuhinje, izvođača, dobavljača, i svih ostalih koji su učestvovali u realizaciji, koji su bili susretljivi, spremni za saradnju i ispunajvanje ponekad i vrlo teških zahtijeva koje smo stavljali pred njih.

Banja Luka je dobila jedinstveno mjesto koje rijetko koga ostvalja ravnodšnim i to je cilj koji smo imali od početka.