Svaka edukacija, obuka, igra važnu ulogu u životu svakog radnika i to je jedini način da se ljudi usavršavaju u ovom poslu.

Intervju: Edin Krivalić, chef u restoranu „Kibe Mahala“ u Sarajevu

Kada se javila ljubav prema kulinarstvu?

Još kao dječak, volio sam da se motam po kuhinji dok je mama pravila ručak, kolače, pa sam uz nju i zavolio kuhinju i napravio neke prve korake. Moj prvi profesionalni angažman, desio se prije 8 godina odakle je sve krenulo. Tad sam shvatio da kuhanje kući i kuhanje u restoranu, nisu ista stvar. Zbog toga sam u početku morao da radim na tome da zavolim ovaj posao i da se naviknem na sve te stvari s kojima se jedan chef mora nositi.

Posjetili ste HUBIH Masterclass događaj u Sarajevu, možete li nam reći više o tome, kakvi su Vaši utisci i zaključak vezano za ugostiteljstvo u Bosni i Hercegovini?

Masterclass u Sarajevu je definitivno nešto što je nedostajalo ovom gradu, državi i što je trebalo davno da se desi. Nadam se da je ovo jedan, jako dobar početak, uvertira u mnoštvo drugih istih i sličnih događaja u budućnosti. Susret sa svim tim ljudima iz iste branše, susret sa vrhunskim kuharima, predavačima, je zaista nešto što vrijedi iskusiti i doživjeti. Mi vazda kaskamo za ostatkom svijeta u svemu pa evo i u ovome. Mislim da se do skoro nije pridavao ovoliki značaj ugostiteljstvu. Definitivno ne onoliko koliko je trebalo, posebno kada govorimo o radnicima. Sada je to malo drugačije, na svu sreću, ali svakako ima prostora za napredak. Pohvalio bih organizatore, učesnike kao i predavače, naravno. Bila mi je čast upoznati sve te ljude i vidjeti ih na jednom mjestu i slušati njihova predavanja. Naravno, nadam se da ću opet uskoro, biti dio još jednog ovakvog projekta.

Da li je potrebno više edukacija i obuka ugostiteljskih radnika u Bosni i Hercegovini?

Svaka edukacija, obuka, igra važnu ulogu u životu svakog radnika i to je jedini način da se ljudi usavršavaju u ovom poslu. Mislim da bi se ugostitelji trebali više uključiti u organizaciju sličnih događaja, da se posvete radnicima i da već postojeće kadrove šalju da dodatne edukacije jer su tako svi na dobitku. 

Gdje ste trenutno zaposleni, kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Trenutno sam na poziciji chefa u restoranu “Kibe Mahala” u Sarajevu. Usudio bih se da kažem, bez lažne skromnosti, najboljem restoranu u BiH. Atmosfera, tradicija koje krase ovaj restoran, gdje od samog ulaza pa sve do restorana, imate toliko detalja, da zaboravite da ste uopće došli na ručak ili večeru. Svaka stvar, priča svoju priču. A onda dolazimo do kuhinje u kojoj provodim, slobodno ću reći, pola svog dana. Tu je moj mir a i nemir. To je posao koji moraš mnogo da voliš da bi mogao da radiš. Koristeći ljubav kao glavni začin, pravim svako svoje jelo. Unesem dio sebe u svaki detalj na tanjiru. Jednostavno, tako mora da bude, jer kuhanje je umjetnost koja aktivira sva čula. U kuhinji je najbitniji tim koji radi, da svi rade kao jedno, jer drugačije ne može da funkcioniše. Moramo biti fokusirani i disciplinovani sve vrijeme. To zahtijeva ovaj posao. Ja uživam u svakom pokretu, mirisu, zvuku. Volim taj stres, napetost, buku. To je sve sastavni dio ovog posla. Kada sve prođe u najboljem redu, gosti pohvale jela, odu zadovoljni, za mene nema boljeg osjećaja. To zadovoljstvo se ne može opisati.

Koja Vam je kuhinja najdraža i zašto?

Slagao bih kad bih rekao da mi naša tradicionalna kuhinja, nije najdraža. Odrastao sam uz naša jela i mislim da svako ko kaže drugačije, nije baš iskren. Ja kao chef, volim da upoznajem nove kuhinje, da probam nova jela i to je nešto što svako od nas radi i treba da radi, ali naša kuhinja je za mene na prvom mjestu. Mislim da mi kao društvo, to ne cijenimo dovoljno i da smo, živeći u svijetu brze hrane, gurnuli u drugi plan ono što je naše i što je kvalitetno. Sam proces pripreme svih tih jela, zahtijeva dosta truda i vremena. Preko namirnica koje koristimo, sjedinjavanja okusa istih, do finalnog proizvoda, proces je dug. To je upravo ono što naš restoran njeguje i krasi. Na kraju dobijemo vrhunska jela, punoću okusa i mirisa u svakom od njih. Upravo zbog toga, trebalo bi više pažnje posvetiti čuvanju tradicije i svega što je naše, jer za mene, kao nekoga ko se profesionalno bavi ovim pozivom, ne postoji bolja kuhinja od naše.

Planovi za budućnost?

Kao i svaki chef, planiram jednoga dana da otvorim svoj restoran. Da u njega usadim i srce i dušu, da prenesem sve svoje znanje i iskustvo i da od toga napravim nešto unikatno, ono najbolje od sebe. Da stavim svoj pečat na svoju karijeru, da stavim svoj potpis na svako svoje jelo. A sve sa ciljem da gosti budu zadovoljni.

Poruka za čitaoce?

Za kraj bih volio poručiti par stvari svim ljudima, ne samo ljudima iz ugostiteljstva. Neku univerzalnu poruku. Uvijek volim reći za sebe da ja imam ciljeve a ne snove i volio bih da svako od nas razmišlja na takav način. Da postavimo sebi konkretan cilj i da svaki dan radimo na tome da to ostvarimo. Oni koji poznaju moju cijelu priču, znaju da se cijeli život vodim tom rečenicom i da nije bitno odakle ste krenuli, nego dokle ste došli. Nije bitno koliko se sporo krećete, dokle god se krećete naprijed.