Za mene je najbolja kafa ako znam sve o njoj, odakle je, kad je pržena, koja je sorta, koja je podsorta, i koja je metoda obrade.

 Upoznajte Eldina Menzilovića, čija strast prema kafi i umjetnosti latte arta oživljava svaku šoljicu. Kroz priču o svom odrastanju, otkriva kako je miris kafe oblikovao njegovo djetinjstvo, a kasnije ga vodio kroz svijet ugostiteljstva sve do njegove trenutne uloge bariste u Ljubljani. Svaka šoljica koju priprema postaje platno za njegovu umjetnost latte arta, izražavajući njegovu kreativnost i strast. Pratite Eldina dok dijeli svoje iskustvo, savjete i povezanost s kafom koja će vas sigurno inspirisati da uživate u čaroliji koju nosi svaka šoljica. 

Za početak nam recite nešto više o sebi. 

Ja sam Eldin Menzilović iz Sarajeva i imam 30 godina. Za sebe volim reći da sam pozitivan, vedar, nasmijan i komunikativan. Volim rizik, volim ljude, druženje i samim tim mi nije nikad bilo teško raditi ovaj posao. U poslu ugostiteljstva sam 10 godina i počeo sam kao konobar, iako u početku nisam bio pretjerano lud za tim poslom. Kafa, ljubav i svakodnevni dodir sa raznim ljudima me zadržao u toj struci i danas svoj život ne mogu zamisliti bez ovog posla. Ima izreka „ako radite to što volite, ne morate raditi nijedan dan u životu”, i ja zaista živim baš tu izreku. Uživam svaki dan u novim izazovima, u kafi, razgovoru sa ljudima i kreacijama. Radio sam po raznim ugostiteljskim objektima u Sarajevu, razne cateringe i iako vremenski nije ogromno iskustvo, ono pravo istinsko iskustvo je veliko. Trenutno radim u Ljubljani kao barista u jednoj pržionici kafe.

Kada i kako je krenula Vaša priča kada je u pitanju zanimanje bariste?

Kafu sam oduvijek volio, još dok sam kao dijete gledao roditelje kako u šišu prže kafu, pa meni uvale mlin u ruke da meljem kafu, jer to su tada radili najmlađi, a ja sam uvijek bio taj najmlađi. Opijao me miris kafe, iako nisam toliko volio da je meljem na onom starom mlinu, a svi se sigurno sjećamo tog mlina, ali sam uživao još tad u cijelom tom procesu prženja, pa mljevenje, pa kuhanje kafe i na kraju ispijanje. Uživanje i zadovoljstvo koje je pružao taj fildžan kafe na mojim roditeljima je bilo toliko vidljivo, da sam jako rano iz znatiželje morao da je probam, da i ja vidim u čemu je „štos”. Poslije nekoliko godina, po završetku srednje škole sam počeo raditi kao u konobar u lokalnom objektu u kvartu. Poslije sam brzo promijenio posao i „otišao” iz ugostiteljstva, ali sam se brzo i vratio. I dalje kao konobar, uz starije kolege sam se učio finesama u poslu i tad sam shvatio da se sa trudom i zalaganjem može puno postići. 2017. ili 2018. godine sam na internetu slučajno vidio klip kako neko radi latte art, što mi je bilo jako zanimljivo i odmah sam počeo da radim na tome. Od tada kreće cijela priča oko mene kao bariste i mog daljeg usavršavanja.

Na koji način ste stekli svoje obrazovanje i vještine?

Volim reći da sam dosta toga naučio sam, jer tad nije bilo puno ljudi koji su uopšte znali šta je latte art, a pogotovo da su to i radili. Puno odricanja je bilo i postao sam opsjednut time da sam razne knjige kupovao o kafi, gdje se spominje i latte art. Slobodno vrijeme sam koristio da vježbam i učim. Počelo je sa srcem na kafi, poslije sam shvatio da mogu i olovku da koristim pa da crtam razne motive poput medvjeda, mačke, zeca itd. Mislio sam tada da mi za ozbiljniji latte art treba i ozbiljniji lončić ili latteira. Nije bilo dostupno tada da se kupi, ali sam ga ipak našao i kupio. Brzo sam shvatio da uz dobru opremu crtež ipak ne dolazi „sam od sebe”. Trebalo mi je dosta vremena da se naučim raditi sa takvom opremom, prilagoditi položaj pri grijanju mlijeka, položaj ruke, sitnice neke koje puno znače, ali ja sam to morao sam da shvatim i samim tim je trebalo i neko vrijeme za to. Sjećam se i nikad neću zaboraviti kad sam uspio nacrtati prvog labuda, toliko sam vrisnuo od sreće da je bukvalno cijeli lokal ušutio i gledao u mene. Dalje je sve nekako išlo svojim tokom, upoznao sam dosta kolega barista kako kod nas tako u cijelom regionu. Tadašnji kolega, a danas veliki prijatelj Timur Kahrović mi je dosta pomogao i savjetovao. On je bio kao neki „lovac na talente”, brzo smo se upoznali. Kafa nas je spojila kao kolege, a danas smo veliki prijatelji.

Koje izazove ste imali u početku učenja latte arta i kako ste ih prevazišli?

Ja sam malo pogrešno u početku učio. Učio sam crtati po kafi, a nisam baš najbolje razumio mlijeko, kafu, aparat, mlin i svu ostalu opremu. Kad sam se pojavio na prvom takmičenju prvi put sam vidio neke stvari, tehničke ispravne stvari u samoj pripremi kafe. Tu sam shvatio da ustvari još puno imam da učim. Na takmičenju sam naravno podbacio totalno, ali mi je to bila jedna velika škola, gdje sam samo još više počeo da učim i više se posvetio. Želja, volja, trud, konstantan rad na sebi i priznanje samom sebi da sam pogriješio mi je pomoglo da prevaziđem poteškoće i krenem ispočetka.

S obzirom na Vaše iskustvo, da li smatrate da gosti cijene više estetiku latte arta ili kvalitet samog okusa kafe?

Latte art je definitvno prva stvar koju će gost primjetiti, ali ukoliko lijep izgled ne prati kvalitet mislim da će gostu ostati u memoriji da to nije bio baš najukusniji napitak. Mislim da se kvalitet ipak cijeni više, ali savršeno je ako kvalitet prati latte art, jer sigurno dobijate stalnog gosta i nekoga ko će baš vas tražiti da mu pripremite omiljeni napitak. Većina gostiju svakako cijeni trud koji napravite izradom latte arta, ali za vas je sigurno bolje da budete potpuni.

Kako se nosite s situacijama kada vam latte art ne ispadne onako kako ste planirali? 

Danas mi dosta gostiju traži neki poseban crtež na kafi, ako mi ne uspije iz prve napravim ponovo. Ako nemam posebnih zahtjeva za latte art, a ne uspije mi ono što sam ja zamislio, improvizujem nešto drugo nacrtam iz toga što sam dobio. Prije nije bilo opcija da se prave nove kafe pa sam često tako improvizirao sa olovkom za crtanje, danas imam slobodu pa imam prostora da se igram.

S obzirom na Vašu profesiju, kakvu kafu Vi najviše preferirate i koliko ih popijete tokom dana? 

Kako sam sad više posvećen samoj sirovini kafe, prženju, vrstama kafe itd., mogu reći da ih možda malo previše popijem u toku dana. Zadnjih godina radim u specialty coffee shopovima gdje uvijek imate najmanje 2 mlina sa različitim kafana, a nekad i više pa samim tim dok naštimate mlinove i bude sve savršeno i prije početka smjene popijem već 3-4 kafe. Popijem otprilike izmedju 7-10 kafa svaki dan. Za mene je najbolja kafa ako znam sve o njoj, odakle je, kad je pržena, koja je sorta, koja je podsorta, i koja je metoda obrade. Trenutno uživam u kafi iz Kolumbije koju smo kolega i ja pržili prije 7 dana. Imam veliku privelegiju sa radom u pržionici da uvijek pijem svježu kafu i da raspolažem svim informacijama o kafi iz prve ruke.

Možete li sa nama podijeliti nekoliko jednostavnih savjeta za izradu latte arta? 

Za izradu latte arta je stvarno potrebno jako puno vježbanja, ali najbitnije je to da je mlijeko pravilno ugrijano, na pravilnoj temperaturi. Najbolje je da dok grijete mlijeko, latteriu držite rukom i grijete sve do momenta dokle možete držati, to je neka optimalna temperatura izmedju 60 i 70 stepeni. Na internetu možete lahko danas pogledati u kojem položaju lončić treba da bude, u kojem položaju ruka dok pravite latte art, pod kojim uglom da držite šoljicu itd. Dosta naizgled nebitnih stvari ali ustvari jako bitnih za izradu latte arta. Dakle da vodite računa o temperaturi mlijeka, o teksturi mlijeka, da nema balončića, o položaju ruke i šoljice, a dalje je samo trud i vježba.