Danas vrlo često spomenem, da ne znam da li bih se usudila da bilo šta započnemo, kada znam kako je bilo teško, neizvjesno pa mogu reći i stresno.

Intervju: Emina Amin, slastičarka

Emina Amin, rođena je 1975.g., profesor arapskog jezika i književnosti i diplomirani iranista. 11 godina je radila u struci u osnovnoj školi u Sarajevu. 2018.g. na nagovor kćerke, koja je tada bila srednjoškolac, pokreću novu priču, Slastice by Amin. Glavna je i odgovorna za registrovani obrt “Slastice by Amin”. U međuvremenu je završila kurs fotografije kao i Akademiju za žensko poduzetništvo, kao i srednju poslastičarsku školu u Sarajevu, vandredno.

Kako ste se odlučili početi praviti i prodavati slastice od kuće?

Nakon završene srednje škole i neodlučnosti za upis fakulteta, odabir je bio Arapski i perzijski jezik i književnost, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pri odabiru je presudila ljubav prema vjeri i jeziku. Novi jezici, nova pisma, novi izazovi… Neprospavane studentske, dočekane zore iznad onih starih rječnika, upornost i istajnost, marljivost, sabur i trud sam krunisala diplomom prof. Arapskog jezika i književnosti. Završavši studentske dane, započinjem svoju profesorsku karijeru u jednoj od osnovnih škola u KS. Jedanaest godina posvećenosti odgojno-obrazovnom radu, posvećenosti djeci, moja misija je bila učiniti i raditi na tome da ti mladi ljudi sutra budu oni koji znaju, razumiju i vole jezik koji predajem. Voljela sam posao koji radim i ljubav je onaj poseban element koji svakom poslu daje onu posebnu moć uspješnosti, tako sam i ja u svom bila uspješna, vodeći različite vannastavne aktivnost, organizovala i realizirala uz pomoć i saradnju svojih kolega mnogobrojne priredbe, od čega sam najponosnija i dalje na opismenjavanje generacija djece u arapskom pismu. Očekivala i nadala se da ću tu i ostati i penziju zaraditi, ali ne, ljudi planiraju, a On određuje! Promjenom Uprave škole dođe i do potpune promjene radne klime. Ono što sam očekivala i čemu sam se nadala nestalo je, ostavih te ljude u njihovim nadanjima, a ja krenuh u novi svijet. Kada ostanete bez posla, sticajem različitih okolnosti, tražite način kako zaraditi jer želim, hoću i znam da radim! Ali, šta i kuda dalje? Najveća podrška u odabiru onog što ću i kuda dalje imala je moja kćer, tada tinejdžerka… Slastice… Slatkoća koja život znači… I tako, srednjovječna žena krenu u nove avanture i izazove, vođena željom, voljom, radnim navikama i istrajnošću započe sa svojim djetetom uz podršku mnogih pričati priču Slastica… Početak kao i svaki početak, pun padova, posrtanja, ustajanja, podizanja i učenja…

Prva godina Slastica je bila teška, neizvjesna, više na našu štetu nego na korist. Radili smo da se vidi da želimo raditi, šta sve možemo uraditi, koliko želimo napredovati i šta nam je cilj. Mnogo puta, na niti od odustajanja, jer su nam u to vrijeme papir i proračuni bili najveći neprijatelji. I ustrajnost i napredak je bio naš ključ održavanja. Toliko smo se radovali svakom novom napretku, ali i toliko strahovali od svakog novog izazova. I izdržalo se. Ima izazova i danas, možda i većih, ali je iza nas i mnogo iskustva, vjerovanja i nade. Ostalo je sve historija, tu smo danas gdje jesmo, nikada sa više motivacije, želje za nastavkom i želje za radom, svakoj novoj ideji se iznova radujemo. I tako knjige, rječnike, tablu i kredu, je zamijenio mikser, mutilica, špahtla i kist. Ne, nije bilo lahko, ni danas nije lahko, ali volja i želja je ono što “gura” naprijed, naravno, iskrene namjere i Gospodareva milost. A sada sa druge strane, kako je to izgledalo iz ugla jedne srednjoškolke, a sada već i diplomiranog inžinjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Kao odličan učenik u osnovnoj školi, znala sam da ću upisati neku od “zahtjevnijih” srednjih škola u Sarajevu. I tako izbor je bila Prva bošnjačka gimnazija. Početak je svakako zahtjevan, prvenstveno zbog promjene sredine, novih prostorija, novog gradiva, novih lica. S jedne strane se suočavam s novim okruženjem i izazovima koje to nosi sa sobom, a s druge strane sa stresovima, isčekivanjima koje nosi mamin posao. Ubjeđena u razmišljanje s kojim sam rasla, da je za život potrebno samo dobro obrazovanje, da je jedino to važno u životu i onda se suočavam sa potpuno novom situacijom, na najbližem primjeru u porodici. Izgubljena u novoj situaciji, malo je reći zatečena, pa i pogubljena u svemu tome, kao neko ko se dugo vremena nije odvajao od knjige, kao osoba koja je voljela sve što ima veze sa naukom, dolazim u sukob sama sa sobom. Oduvijek sam bila kreativna, lahko davala ideje, pa i voljela se naći u novim izazovima. I tako, u tom periodu nastade i ideja o Slasticama. Da, nekada je lahko imati ideja, ali onda je potrebno sve uraditi da se i ta ideja “rodi”. I tako sam od početka vjerovala u ideju koju sam zamislila. Od tog momenta je bilo vrijeme da se pokrene, vrijeme za knjigom se smanjilo i počelo je pretraživanje o kreiranju loga, formiranju stranice, samoj fotografiji, komunikaciji i učenju novih znanja i vještina. Kao neko kome je do tada knjiga bila osnovna zanimacija, svijet se okreće, na početku sam nečega potpuno nepoznatog. Vrlo sam konkretna osoba, sa tačno zamišljenim vizijama i idejama, često puta, na samom početku, kada nešto nije bilo onako kako sam zamislila sam bila ljuta, razoračana. Ali to nikako nije značilo odustajanje, naprotiv to je samo značilo upornost i ustrajnost. Danas, sve su to često stvari o kojima i ne razmišljamo, sjećanja već blijede, ali s ponosom se prisjećam svih početaka. Da, danas vrlo često spomenem, da ne znam da li bih se usudila da bilo šta započnemo, kada znam kako je bilo teško, neizvjesno pa mogu reći i stresno. Ali jesmo i to je ono što je najvažnije. I danas, potpuno novih shvatanja, potpuno novih razmišljanja, potpuno novih pogleda na život i na svemu tome zahvalna samoj ideji Slastica. I tako, promijenilo se i mnogo toga u životu tada jedne srednjoškolke. Pa sam ove godine završila i Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu i stekla zvanje diplomiranog inžinjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike.

Da li imate neko formalno obrazovanje u slastičarstvu ili ste samouki?

Prvenstveno smo počeli bez ikakvog prethodnog znanja, odnosno samouki, vremenom smo napredovali i pomjerali svoje granice, što činimo i dan danas. Ja sam od djetinjstva voljela kuhinju, sakupljati i pisati recepte, te sa svim eksperimentisati. Svi koji su stariji, znaju kako je nekada bilo teško doći do nekog recepta, te kako su se oni čuvali kao blago. 2020.godine sam završila i razliku predmeta za poslastičarsku školu, pa sam i poslastičar. Kćerka je također samouka, odnosno obje smo počele bez ikakvog formalnog obrazovanja iz poslastičarstva.

Koji je bio Vaš prvi proizvod koji ste ponudili na prodaju?

Kada smo oformili stranice na društvenim mrežama već smo imali formiranu ponudu, vremenom se ta ponuda mijenjala i korigovala, s obzirom da smo “osluškivali” potrebe tržišta. Među prvim proizvodima smo svakako počeli raditi našu čokoladnu tortu, koja je ostala istog sastava od prvog dana pravljenja, pored toga, od kolača smo počeli raditi i princess krofne, koje su vrlo prepoznatljive i vrlo često ih povezuju sa nama, iako ih trenutno uopće ne nastojimo popularizovati, a nadamo se da ćemo to vrlo brzo promijeniti.

Koje vrste slastica pravite i koja je najpopularnija među Vašim kupcima?

Svakako naša priča je usmjerena na torte, koje radimo samo po narudžbi, prema želji kupca. Sve torte su halal, ručno pravljene, unikatne. Ne koristimo nikakve primjese poput gotovih krema i slično. Formirali smo dvije kategorije okusa, premium i standardne. Svakako naša najprodavanija torta i najomiljenija torta među kupcima je čokoladna torta, sa milkom i nutellom. Jedna zanimljivost je da je torta i na tri sprata i za veliki broj osoba istog sastava kao i manje torte. Odnosno, ne radimo na uštrb kvalitete. Pored torti, radimo i princess krofne, kao i slatkiše za slatke stolove, poput cupcakesa, cake popsa, sladoleda. Također, za velike doogađaje i promocije radimo i sitne kolačiće. Naravno, sve proizvode radimo po tradicionalnim recepturama, ukrašene po posljednim trendovima u poslastičarstvu..

Koliko Vam vremena treba za pripremu, dekoraciju i dostavu slastica?

Vrlo je teško dati precizan odgovor na ovo pitanje. Sam proces, od izrade preko transporta zavisi od mnogo faktora. Desi se i situacija da se cjelokupni proces često uspori,  a da mi na to nemamo uticaj, poput saobraćajnih gužvi, nabavke repromaterijala i slično. Također, mnogo toga ovisi od dekoracije, s obzirom da u većini iziskuje najviše vremena.

Kako ste izgradili bazu svojih kupaca? Da li su Vam društvene mreže pomogle u tome?

Baza kupaca se, slobodno mogu reći, izgradila sama. Mi smo osluškivali i osluškujemo potrebe naših kupaca i vrlo često se prilagođavamo njima. Svakako da su nam društvene mreže mnogo pomogle, ali je ključan sam proizvod, jer je naš proizvod naša najbolja reklama.

Za kraj, da li razmišljate o otvaranju vlastite slastičarnice?

Naravno, razmišljamo o proširivanju posla, o otvaranju klasične slastičarne ne razmišljamo, ali radujemo se svemu što dolazi, kao i pomjeranju naših granica te planiramo neki novi koncept u poslastičarstvu. Ostalo ćemo zadržati za sebe, a nadamo se da ćemo uskoro o tome govoriti u Vašem časopisu.