Jedne od najbitnijih osobina su komunikativnost i upornost. S tim da tu treba i talenat naravno za prezentaciju svega onoga što radim kako bi ljudima što više približili ono čime se mi bavimo.

Intervju: Hamza Crnica, barista

Biografija: Hamza Crnica je rodom iz Bugojna, malog gradića u srednjoj Bosni, a već šest godina živi u Sarajevu sa suprugom Lejlom. Njihova zajednička ljubav prema kafi odvela ga je u svijet barista. Trenutno radi u Fabrica Coffee shop-u u Sarajevu, gdje svakodnevno priprema šoljice kafe pretvarajući ih u prava mala remek-djela. Njegov prvi susret s kvalitetnom kafom dogodio se zahvaljujući Lejli, koja ga je naučila cijeniti različite okuse i arome kafe. Njihova zajednička strast prema kafi ga je inspirisala da postane barista. Hamza je učestvovao na Međunarodnom takmičenju „GRAND GOURMET 2023.“ u Splitu, gdje je osvojio dvije srebrne i jednu bronzanu medalju. Ovo iskustvo, uz podršku supruge i mentorke Lejle, dodatno ga je motivisalo za buduće izazove. U svom radu, Hamza je posvećen detaljima i kvaliteti, a poznat je po svojoj komunikativnosti i upornosti. Njegov cilj je da podigne kulturu kafe u Bosni i Hercegovini na viši nivo i jednog dana postane prepoznatljiv u svijetu kafe.

Zadovoljstvo nam je razgovarati sa Hamzom Crnicom, talentovanim baristom iz Sarajeva, koji je svojim vještinama i ljubavlju prema kafi osvojio srca mnogih ljubitelja ovog napitka. Hamza, rodom iz malog gradića Bugojna u srednjoj Bosni, već šest godina živi u Sarajevu sa svojom suprugom Lejlom, s kojom dijeli strast prema kafi. Njihova zajednička ljubav prema ovom napitku vodi Hamzu kroz svijet barista, gdje svaki gutljaj postaje čaroban užitak. Sa osmijehom na licu i vještim pokretima, Hamza svaki napitak pretvara u pravo malo remek-djelo.

Za početak, recite nam nešto više o sebi.

Ja sam Hamza Crnica, rodom iz jednog malog gradića u srednjoj Bosni, Bugojna. U Sarajevu živim već 6 godina u jednoj sretnoj maloj bračnoj zajednici sa svojom ljepšom polovinom. Upravo s njom sam uplovio kroz bračne vode i u svijet kafe gdje sam shvatio da moja ljepša polovina i ja imamo istu ljubav prema tom napitku. Trenutno sam spreman da ti priredim šolju čarobnog užitka uz svaki gutljaj. Uz osmijeh na licu i vješte pokrete, svaki napitak pretvaram u pravo malo remek-djelo.

Kako ste se prvi put zaljubili u svijet kafe i šta Vas je inspirisalo da postanete barista?

Moj prvi, hajmo reći, pravi dodir s kafom bio je kada mi je moja Lejla prvi put dala da probam Columbiu. Taj trenutak je bio užasan. Ne samo da mi se nije svidjelo, već me je natjerala da je popijem bez šećera. Kad sam probao, krenuo sam govoriti da ne izmišlja toplu vodu te da je ovaj espresso sve, samo ne kafa, jer je bila prekisela i jako čudnog okusa i naravno da je bila užasna. Ali naravno, ne bi moja Lejla bila Lejla da me nije natjerala još 3-4 puta da probam istu tu kafu, gdje sam nakon toga krenuo osjećati neke druge elemente svakim sljedećim ispijanjem šoljice. Krenuo sam osjećati neke voćkaste note, pomiješane sa mliječnom čokoladom, a aftertaste je ostajao jako dugo u ustima. Onda sam krenuo isprobavati kafu iz drugih država kao što su El Salvador, Etiopija, Kenija, Brazil… Upravo su to bili trenuci gdje sam razmišljao o tome šta je i kako je biti barista.

Možete li nam ispričati kako izgleda jedan tipičan dan kao barista u Fabrica coffee shop-u u Sarajevu?

Svaki dan u Fabrika Coffee shop-u u Sarajevu kreće s jutarnjom kaficom, koja je postala i neki ritual jutarnji sa kolegama, naravno ako dođem na vrijeme i prije toga pripremim svoju radnu stanicu za početak radnog dana, ali zna se desiti i da ne dođem na vrijeme i onda ta jutarnja kafica bude nekad u podne, jer krene gužva. Naravno, to ništa ne bih uspio bez svog mladog i najboljeg tima koji je tu uvijek da jedni drugima uzajamno pomažemo, što je po meni i glavna bit.

Volio bih jednog dana kad bi kod nas ljudi u Bosni napokon krenuli cijeniti ovaj dnevni napitak bez kojeg malo ko može i da se napokon malo kafe kultura podigne na neki veći nivo. I da napokon ljudi krenu razlikovat da barista, šanker i neko ko zna srce nacrtat nije isto. Barista je neko ko poznaje samo zrno kafe, šanker zna napraviti kafu, a onaj ko zna nacrtat srce je neko ko se naziva latte artistom, a ne baristom.

Koji je Vaši najveći izazovi tokom pripreme za takmičenje i kako ste ih prevazišli?

Po meni, najveći izazov je sama priprema i ideja za sami nastup te razmišljanje o najsitnijim detaljima koji mogu da zapnu za oko, a koji mogu mnogo značiti nekom ko to ocjenjuje. Jer na natjecanju nije bitno samo šta ćete napraviti, nego kako to i prezentovati, a trudim se da budem jako opušten. Izazove sam prevazišao naravno tako što sam išao na više takmičenja i gdje sam svaki sljedeći put tu tremu sputavao tim iskustvom.

Kako biste opisali svoju strategiju i pristup pripremi za svaku od kategorija u kojima ste se takmičili?

Jednostavno, jednom kad se upoznaš sa pravilima natjecanja, ono što čini, hajmo reći, neki osnov i temelj tih pravila, počneš se maksimalno truditi u detaljima, barem te osnove, da što profesionalnije pristupiš tome. Jer svaka kategorija ima neki svoj osnov na koji moraš u trenutku takmičenja te kategorije da se posvetiš baš tom nekom detalju. A naravno da sve kategorije imaju i te neke zajedničke detalje gdje samo sklopiš na kraju u jednu cjelinu kako bi ispalo najbolje.

Učestvovali ste i na Međunarodnom takmičenju „GRAND GOURMET 2023“. Kako se osjećate nakon osvojenog drugog i trećeg mjesta? Šta za Vas predstavlja ovo iskustvo takmičenja i osvajanje nagrada?

GRAND GOURMET 2023. koje se održalo u Splitu je moje drugo takmičenje od kako sam počeo baviti se ovim zanimanjem. Moram reći da sam se pripremao skoro 3 mjeseca sa svojim mentorom Lejlom. Tada kad sam osvojio te nagrade, nisam bio ni svjestan u tom trenutku da sam ja to osvojio. Ali kasnije sam shvatio da velikim trudom i naravno uz pomoć svog mentora koji zna da te usmjeri, ne preostaje ništa drugo do vidjeti neku nagradu, u ovom slučaju dvije srebrne medalje i jedna bronzana. Najveća nagrada mi je ipak bila ta što je moja mentorica bila ponosna na mene. Meni je to bio veliki vjetar u leđa za sljedeća takmičenja i za nizanje sljedećih, ako Bog da, uspjeha.

Koliko Vam je važna podrška supruge Lejle? Kako međusobna podrška utiče na uspjeh i motivaciju?

Iskreno, dok se nisam počeo baviti istim poslom kao i moja supruga, nisam ni znao da je podrška na poslu toliko bitna. Naravno, od nje učim, pa ona meni definitivno bude veća podrška, jer je uz to čini ponosnom kao učenik koji usvaja znanje. A definitivno da sam i ja njoj podrška bio i prije nego sam počeo baviti se ovim poslom, a tek sada…

S obzirom da većinu vremena provodite iza šanka praveći kafe za goste, koliko šoljica kafe obično popijete tokom dana, i koja je Vaša omiljena vrsta kafe koju najčešće pijete?

Moja dnevna doza kofeina je negdje oko 8 espressa i bar jedna filter kafa kao što je chemex ili V60. A sad koja mi je najdraža… Ovisno o tome za šta je pripremam. Ako je espresso u pitanju, onda gledam da ipak to bude sa prostora Južne Amerike, kao što je Columbia, El Salvador, Brazil, Costa Rica itd., jer imaju te čokoladne i kakao note, dok za filter kafu su mi draže Afričke kao što su Kenya, Uganda, Ethiopia, Rwanda i mnoge druge. One imaju pretežno vočkaste i citrusne note, opet u oba slučaja ovisi o procesu kafe to jeste sta se radilo s njom nakon ubiranja ploda, i na koji način se sušio plod sami. A o tome bi više mogli možda neki idući put da pričamo…

Koje osobine smatrate ključnim za uspjeh u ovom poslu?

Jedne od najbitnijih osobina su komunikativnost i upornost. S tim da tu treba i talenat naravno za prezentaciju svega onoga što radim kako bi ljudima što više približili ono čime se mi bavimo. A tako da im toliko približimo ukus kafe, kako bi i oni na neki način osjetili upravo to što im prezentujemo.

Koje su Vaše ambicije i ciljevi u budućnosti kao bariste?

Moje ambicije su da jednog dana budem prepoznatljiv u svijetu kafe i da izmislim neki tools da li za prženje kafe ili nešto kao sastavni dio barista opreme.

Po meni, najveći izazov je sama priprema i ideja za sami nastup te razmišljanje o najsitnijim detaljima koji mogu da zapnu za oko, a koji mogu mnogo značiti nekom ko to ocjenjuje. Jer na natjecanju nije bitno samo šta ćete napraviti, nego kako to i prezentovati, a trudim se da budem jako opušten. Izazove sam prevazišao naravno tako što sam išao na više takmičenja i gdje sam svaki sljedeći put tu tremu sputavao tim iskustvom.

Za kraj, poruka za naše čitaoce?

Volio bih jednog dana kad bi kod nas ljudi u Bosni napokon krenuli cijeniti ovaj dnevni napitak bez kojeg malo ko može i da se napokon malo kafe kultura podigne na neki veći nivo. I da napokon ljudi krenu razlikovat da barista, šanker i neko ko zna srce nacrtat nije isto. Barista je neko ko poznaje samo zrno kafe, šanker zna napraviti kafu, a onaj ko zna nacrtat srce je neko ko se naziva latte artistom, a ne baristom.