Kriza je najviše pogodila ugostiteljstvo i hotelijerstvo, ali jedna pozitivna priča krije se iza Hotela Pino Nature koji se nalazi na Trebeviću. Uprkos krizi cijeli tim je ostao na “nogama” zahvaljujući dobroj organizaciji i vjeri da će sve ovo jednom biti sutra. Pročitajte šta kaže Aida Terzić – menadžer hotela.
HuBiH: S obzirom na dosadašnje uspješno poslovanje Vašeg hotela, recite nam kako je pandemija korona virusa utjecala na Vas, te kako ste se ”snašli” u toj situaciji?
Terzić: Iako smo u nekoliko navrata tokom godine bili zatvoreni, imali otežano poslovanje, imali enormne troškove, a pojedine mjesec sa 0 KM prihoda, svojih 40 uposlenika nismo otpuštali. U Pino Nature Hotelu su svi uposleni ostali, te smatramo da smo nakon što smo zajedno prebrodili krizu mnogo jači i privrženiji jedni drugima, kako uposlenici nama tako i mi njima. U našoj kompaniji nismo imali previše vremena za razmišljanje, granice su bile zatvorene, hotel i restorani zatvoreni i kompletan izvor svih naših prihoda je preko noći stao. U Relax Tours-u i Pino Nature Hotelu smo se bez previše razmišljanja odmah okrenuli kriznom menadžmentu, napravili malu reorganizaciju, tokom lockdowna, renovirali i sproveli neke aktivnosti koje od svakodnevnih obaveza nismo do tada stizali, sagradili luksuznu VIP PANORAMA KONGRESNU SALU sa najljepšim pogledom na kompletan Trebević, obogatili sadržaje za porodice i djecu, poput novih igrališta, sjedećih mjesta u prirodi, te smo kvalitetno iskoristili vrijeme da unaprijedimo i poboljšamo naše poslovanje.
Nova kongresna sala na krovu samog hotela sa fantastičnim pogledom na prirodu, je već postala omiljeno mjesto za sve vrste poslovnih seminara, teambuildinga i konferencija koji imaju potpuno drugačiju dimenziju, uz zdravu hranu, prirodne napitke, svježi planinski zrak i panoramski pogled na zelenilo koje nas okružuje, inspirativno, produktivno, drugačij. I velika, svjetska kriza koja je nastupila 2008. godine iznenadila je većinu menadžera u cijelom svijetu, nisu se snašli i uglavnom su problem rješavali masovnim otpuštanjem radnika. U krizi se ne trebamo samo boriti kako bi kompanija preživjela, već treba krizu iskoristiti kao priliku da napravimo pravo ozdravljenje i restrukturiranje kompanije, što smo mi i primjenili. Nakon krize kompanija mora ostati „živa“, ali mora biti i bolja, ako je rukovodstvo uspjelo na pravi način upravljati kriznim menadžmentom.
HuBiH: Vi ste primjer profesionalnog menadžera koji uspješno vodi posao. Recite nam prema Vašem mišljenju, koje su odlike dobrog menadžera?
Terzić: Moram priznati da je protekla godina bila jedna od najtežih u mom radnom stažu od 18 godina. Važno je napomenuti da nisu sve djelatnosti pogođene pandemijom, te da su neke čak i ostvarivale ektra profit. Jedna od najsnažnije pogođenih grana je grana turizma, pa samim tim i hotelijerstva. Prva je pogođena još u januaru mjesecu prošle godine, kada su se počele otkazivati rezervacije turista, a posljednja će se oporaviti, jer potpuni oporavak na predpandemijsko stanje ne očekujemo prije druge 2023. godine. Mnogo je bilo izazova pred nama posebno u samom početku pandemije kada je bila velika neizvjesnost a kada su sa druge strane morale biti donesene važne poslovne odluke u kratkom vremenskom periodu. Uz sve to bilo je potrebno ostati optimističan kako bi kako bi menadžmet prenio pozitivnu atmosferu na svoje uposlene koji su bili u strahu za životnu egzistenciju u najpogođenijoj branši.
Kao menadžer nikada nisam bila od onih koji kažu: „uradi ovako“ nego bih uvijek svojim primjerom pokazala način rada i rekla: „uradimo ovako“, učinak je uvijek mnogo veći. Nisam tip menadžera koji će se pojaviti samo 2,3 sata na poslu i narediti uposlenicima šta da rade. To su moje kolege, na posao dolazim među prvima i radim sa njima puno radno vrijeme. Moguće da je i to tajna mog uspjeha, budući da sam na taj način involvirana u sve dijelove i odjele kompanije.
HuBiH: Koliko je važna edukacija cjelokupnog osoblja za uspješnost poslovanja objekta?
Terzić: Edukacija je jedna od krucijalnih stvari u uslužnoj djelatnosti. Nažalost u sektoru turizma i hotelijerstva susrećemo se sa manjkom educirane radne snage, te smo stoga primorani educirati osoblje unutar same kompanije. Visoke obrazovne ustanove na polju turizma i ugostiteljstva u našoj državi ne postoje tako da se nerijetko susrećemo sa školarcima i studentima koje doslovno obučavamo o najosnovnijim stvarima iz oblasti turizma i ugostiteljstva.
U korak sa vremenom moramo ići, te konstantno ulagati u edukaciju i usavršavanje osoblja. Pandemija ne smije biti prepreka tome, baš kao što smo za razliku od ostalih kolega u pandemiji dodatno investirali u proširenje kongresnih kapaciteta, na isti način je potrebno dodatno ulaganje za edukaciju osoblja.