Dvadeset četiri sata u danu premalo mi je za sve što bih željela napraviti. Voljela bih prenositi znanje i iskustvo koje imam, kulinarsko i ono iz „prošlog“ života, te povezati svoje dvije ljubavi u jedno.

 

Intervju: Iva Novosel – kuharica i takmičarka MasterChefa Hrvatska 2024., autorica slikovnica i gastro sadržaja

Kuhanje je mnogo više od pripreme hrane – ono je spoj emocija, kreativnosti, uspomena i neprestane želje za otkrivanjem novih okusa. To najbolje opisuje Iva Novosel, poznata po svom duhu bonkulovićke, koja je svojim kulinarskim umijećem stigla među osam najboljih takmičara MasterChefa Hrvatska 2024. godine. Kao majka, zaljubljenica u gastronomiju i osoba koja kuha, piše i živi u Zagrebu, Iva svakodnevno pronalazi inspiraciju u malim stvarima koje život čine posebnim. S njom razgovaramo o iskustvu koje joj je donio MasterChef, ljubavi prema hrani, porodičnim trenucima za stolom i novim kulinarskim pričama koje tek želi ispričati.

Od bonkulovićke do Top 8 takmičara MasterChefa Hrvatska 2024. godine – kako je izgledao Vaš put do ovog velikog kulinarskog iskustva i šta Vas je motivisalo da se prijavite na takmičenje?

Čitav život sam željela raditi dvije stvari – pisati i stvarati priče te kuhati. Prvi dio života posvetila sam pisanju, kroz rad u marketingu i PR-u, pisanje za gastroportale, copywriting, pisanje slikovnica i raznih tekstova. Paralelno s tim, u meni se kuhala ova druga strast – strast prema kuhanju. U MasterChef sam se prijavila posljednjeg mogućeg dana prijava 2024. godine, nakon što mi je nekoliko dana zaredom na internetu iskakao link za prijavu. U tom trenutku moj posao počeo je gubiti svrhu. Željela sam nešto promijeniti i zapitala sam se: „Kad, ako ne sad?“ Mislila sam da me možda neće ni pozvati, da niko ne treba ni znati da sam se prijavila, a ako se dogodi suprotno, bit će to dobar lični test da vidim želim li se zaista baviti kuhanjem i koliko sam dobra u tome. Šta je najgore što se može dogoditi ako se prijavim? Zbog toga sam kliknula na link i tako je sve krenulo…

MasterChef je mnogo više od samog kuhanja – tu su pritisak, ograničeno vrijeme, kreativni izazovi i strogi kriteriji žirija. Koji Vam je trenutak tokom takmičenja bio najizazovniji i šta ste iz njega naučili?

Prvo mi je bilo teško izaći iz zone komfora i stati pred kamere, ali sam ih brzo prestala primjećivati. Imala sam, kroz svoj dotadašnji posao, dosta iskustva u kreiranju raznog sadržaja i produkciji, odnosno u onom dijelu iza kamera, pa sam znala kako to funkcioniše i da zapravo stvaramo TV sadržaj, kao i da ništa što se događa na setu nije lično. Najizazovnije je bilo živjeti, raditi, kuhati i disati u istom prostoru s ljudima koje do tada nikad u životu nisam srela, a svi su snažni karakteri. Kuhanje samo po sebi bilo mi je lagano i nisam ga doživljavala kao neki poseban stres. Prošla sam kroz mnogo teže stresove u životu (sad bi se čuo smijeh, op. a.).

Osim toga, najizazovnije mi je bilo ne povoditi se za drugima, odnosno ne pokušavati kuhati kao oni, kopirati tehnike ili elemente koje su koristili kako bih zadivila žiri. To je potpuno pogrešno. Kada sam radila najjednostavnije stvari i fokusirala se na okuse i ono što zaista želim napraviti, odnosno kada sam kuhala neopterećeno, tada sam dala najbolje od sebe. I tada sam ih oduševila.

Za sebe kažete da ste bonkulovićka, odnosno osoba koja istinski uživa u dobroj hrani. Kada se rodila Vaša ljubav prema gastronomiji i koliko su na nju uticali porodica i odrastanje?

Odrasla sam u porodici u kojoj su hrana i okupljanje oko stola veoma važni. Uvijek se kuhalo. Moja nana (tako na Pagu zovemo bake) imala je predivan i ogroman vrt u kojem je uvijek bilo voća i povrća. Moja mama oduvijek je skupljala recepte i kuhala, a obožava i praviti kolače. Moja starija sestra i ja dijelimo ogromnu strast prema kuhanju, dok mlađa sestra ima neke druge interese. Prvi kolač napravila sam u prvom razredu osnovne škole. Čitav život istražujem, čitam i pišem o gastronomiji, skupljam kuharice, izrezujem recepte iz svih mogućih časopisa i pratim sve TV formate o kuhanju. Uglavnom, sve je to neizostavan dio mog života otkad pamtim.

Nakon MasterChefa, na koji način se promijenio Vaš odnos prema kuhanju? Da li danas više eksperimentišete s namirnicama, tehnikama i okusima ili se ipak najradije vraćate tradicionalnim jelima?

Recimo da, a to je nešto s čime sam se igrala i u MasterChefu, eksperimentišem s tradicionalnim receptima i okusima. Nema namirnice ili kuhinje koju ne volim, ali najbolje se osjećam kada starim jelima i receptima dam kreativan i moderan zaokret.

Kažete da ste u vječnoj potrazi za inspiracijom. Gdje je najčešće pronalazite – na putovanjima, pijacama, u sezonskim namirnicama, restoranima ili svakodnevnim životnim situacijama?

U svemu što ste naveli. Uz to bih dodala i literaturu (jako puno čitam), kuharice, svoje prijatelje, ljude koje upoznajem putem, muziku i naizgled obične dane. Samo je treba znati uhvatiti. Zasad mi sasvim dobro ide.

Kao majka, kako pronalazite ravnotežu između porodičnih obaveza, ličnih interesa i ljubavi prema gastronomiji? Koliko Vam je važno prenijeti ljubav prema hrani i kulturu zajedničkog objedovanja na djecu?

Izuzetno sam ponosna što sam odgojila prave male bonkuloviće. Od najranije dobi moja djeca jedu sve, od variva do puževa. Možda zato što nije bilo opcije da ne probaju jelo prije nego što kažu sviđa li im se nešto ili ne. Ako bih čula „fuj“, objašnjavala sam im da je to skraćenica za „fino ukusno jelo“. Na kraju je to postao i naziv jednog projekta na kojem sam radila s djecom. Svoju djecu uključivala sam u kuhanje odmalena. Sada su u tinejdžerskoj dobi i svi znaju baratati tavama i loncima. I njima je sve to veoma važno i uživaju u hrani. A trenuci okupljanja oko stola s djecom, porodicom i prijateljima za mene su neprocjenjivi.

Kuhate, pišete i živite u Zagrebu, a iza Vas je iskustvo koje Vam je otvorilo vrata novim mogućnostima. Kako danas zamišljate svoj daljnji put u svijetu gastronomije i postoji li kulinarski projekt o kojem posebno maštate?

Uživam u onome što trenutno radim, a to uključuje rad u bistrou Ođe, ođe, kuhanje na raznim događajima, radim uz to i kao privatna kuharica, snimam kulinarske priloge za Novu TV i razne klijente, pišem… I da tu stanemo, iako to nije kraj. Dvadeset četiri sata u danu premalo mi je za sve što bih željela napraviti. Voljela bih prenositi znanje i iskustvo koje imam, kulinarsko i ono iz „prošlog“ života, te povezati svoje dvije ljubavi u jedno. Možda kroz kuharice? Najiskrenije, ne znam kamo idem, ali sigurna sam da neće biti dosadno i jedva čekam otkriti šta mi svemir sljedeće sprema.