Jakov Harambašić, rođen 20.08.1997. u Zagrebu. Srednju Ekonomsku, trgovačku i ugostiteljsku završio u Samoboru. Nakon završene škole odlazim u Dubrovnik gdje započinjem svoju karijeru i prvi put vodim kuhinju. Nakon Dubrovnika svoj put kroz gastronomiju nastavljam u Splitu i Trogiru kao šef kuhinje. Potom se vraćam u Zagreb, radim u Zagorju, godinu nakon dolazim na poziciju prvog Big Green Egg Hrvatska chefa u firmi službenih generalnih zastupnika za Big Green Egg. Trenutno zaposlen u Sloveniji, naravno ponovno kao kuhar. 

Kada i kako se rodila ljubav prema kuhanju?

Još kao dijete pokazivao sam elan prema kuhanju, naravno ne znajući da će se jednoga dana to pretvoriti u poziv. Profesionalno kuharstvo se nije naziralo kroz osnovnu školu, ali interes za kuhanjem je rastao, što su u konačnici prepoznali ukućani i ukazali mi na navedeno.  Time mi dolazi ideja o upisu ugostiteljske škole, naravno zanimanje kuhar. mVeć u samom početku školovanja sam shvatio da je “to to” te intenzivno nastojao rasti u području gastronomije, samim time rasla je ljubav. 

Šta je bila Vaša odskočna daska u karijeri? Možete li nam reći nešto više o svojim počecima?

Najbolja odluka i ujedno odskočna daska u karijeri dogodila se već na samom početku. Nakon završene škole krenuo sam na sezonu na Jadran. Svi znamo da su sezone na Jadranu obujmom posla i zahtjevima nadrealne. Uz takav ritam rada i adrenalina naučio sam funkcionirati u timu, dobro organizirati vrijeme i posložiti pripremu za veće grupe. Uz to, na sezoni me za šefa kuhinje dočekao vrhunski chef, mentor koji me i uveo u ozbiljnu gastronomiju, bio mi podrška i u konačnici naučio svim bitnim tehnikama.

Gdje ste stekli najviše iskustva? 

Rekao bih da se ovaj odgovor nastavlja na prethodni. Na Jadranu sam stekao najviše znanja i iskustva. Par mjeseci nakon dolaska na Jadran, već s 18 godina sam preuzeo prvu kuhinju gdje sam savladao i tehnike vođenja tima i cijele kuhinje. Slaganje ponuda, menia, normativa i svega što prati jednoga chefa. Planirana sezona pretvorila se u stalno zaposlenje i konstantno učenje, nadograđovanje znanja. Radio sam u više restorana na Jadranu od kojih me svaki naučio nešto, ali generalno većinu iskustva stekao sam baš na Jadranu.  Poslje sam se vratio u svoje rodno mjesto nedaleko od Zagreba i nastavio istim ritmom graditi iskustvo, znanje…i mislim da to radim i danas. Gastronomija je takva, iskistvo stječeš svugdje i svaki dan. Svaki dan se “rađa” nešto novo, inovativno  i zahtjeva konstantno učenje. 

Možete li nam reći više o stilu kuhanja i kakva jela spremate? 

Volim prvenstveno održati konstantnu kvalitetu jela. To mi je prvi i najvažniji kriterij. Potom dolazi prezentacija, taj vizualni dojam za koji također uvijek nastojim da bude na vrhuncu. I treća stavka, ne manje važna je da koristim namirnice u skladu s podnebljem.  Ako radim na Jadranu nastojim da centar pažnke budu riba, morski plodovi i sve namirnice toga podneblja, dok na kontinentu nastojim maksimalno iskoristiti divljač, slatkovodnu ribi, razna mesa…Smatram da svako podneblje ima opsežnu paletu namirnica karakterističnih njemu i da je šteta ne iskoristiti ih. 

Da li često mijenjate svoj meni, što novo možemo vidjeti u vašoj ponudi? 

Volim! Volim istraživati, eksperimentirati i stvarati svoja jela, koja kada maksomalno usavršim volim predstaviti i gostu. Također ovisno o godišnjem dobu volim iskoristiti namirnice koje to doba godine nudi, domaće i friške, pa često prema tome i mijenjam svoje karte, jela…Trenutno se ne mogu pohvaliti nekim novim jelima. Imao sam jednu kratku pauzu od kuhinje. Par dana inatrag sam se vratio u kuhinju pa se nadam uskoro i novim jelima. 

Koja jela nikada ne napuštaju Vašu kuhinju i zašto?

Jela s domaćim (lokalnim)  namirnicama nikada ne napištaju moju kuhinju. Možda se mijenja koncept pripreme, ali domaća namirnica definitivno uvijek dolazi do izražaja. Isključivo jer smatram da smo bogata zemlja s nebrojeno domaćih namirnica koje možemo jako dobro iskoristiti a često su zapostavljene, bez razloga. Uz to, mislim da gost koji dolazi u restoran očekiva jelo u skladu s podnebljem, mjestom i namirnicama karakterističnim za to podneblje. Zahtjeva nešto novo, drugačije, a nažalost ponuda se danas svela, više manje na iste karte (menie) na Kadranu i na kontinentu. Većinom se pripremaju slična jela koja nemaju svoji priču. Odnosno priča je potražnja. A potražnja je takva jer se u ponudi ne nudi ništa drugo. Gosta sami učimo i navikavamo na naša jela, ako mu nismo spremi ponuditi nešto inovativno i posebno jednostavno će prihvatiti to što mu se nudi. Naravni, ovo je samo moj osobni stav i mišljenje. 

Za kraj poruka za naše čitaoce? 

Moja poruka bi bila prvenstveno svim mladim kolegama kuharima da na svome početku izaberu restoran s najvećim obujmom posla koji im se nudi, idealno Jadran, odnosno najidealnije Dubrovnik. Smatram da se tu “kuje” zanat. A potom svim čitaocima je: kada idete u restoran jesti probajte nešto novo, drugačije. Fast food postoji na svakom uglu, u restoranu pokušajte uvijek pronaći nešto van fast food ponude i dopustite si uživati u nešto kvalitetnijim jelima i namirnicama, pa čak i ako su Vam nepoznati.