Intervju: Jozefina Birindžić,gastronomska entuzijastica, autorica projekta Moj Gastro i prvostupnica ekonomije, smjer menadžment

Gastronomija je mnogo više od hrane na tanjiru – ona je spoj tradicije, kreativnosti, kulture i emocija koje povezujemo s okusima i mirisima. U vremenu kada se gastronomska scena neprestano razvija, digitalne platforme postaju važan prostor za otkrivanje novih ideja, razmjenu iskustava i predstavljanje autentičnih gastro priča.

Kroz projekat Moj Gastro, Jozefina približava publici svijet gastronomije, otvarajući prostor za inspiraciju, nove trendove i priče koje stoje iza hrane koju volimo. Razgovarali smo o njenom putu, razvoju gastro scene, važnosti očuvanja tradicije i potencijalu gastronomije da povezuje ljude, lokalne proizvođače i turističke destinacije.

Za početak, možete li nam predstaviti sebe i priču koja stoji iza projekta Moj Gastro? Kako je nastala ideja i šta Vas je motivisalo da pokrenete ovaj gastro projekat?

Kuham rado i time se bavim posljednjih pet do šest godina intenzivno, iako mi to nije struka. Po zanimanju sam prvostupnica ekonomije, smjer menadžment. No, u vrijeme korone sam se s prijateljicom Ksenijom prijavila u show „Tri, dva, jedan – kuhaj!“ i desilo se što se desilo. Vjerujem da znate, tamo sam pobijedila u osmoj sezoni, 2021. godine.

To je dovelo do toga da krenem nekim novim putem u životu. Od različitih ideja s kojima sam krenula, najuspješnije su radionice kuhanja. O njima najbolji dojam možete dobiti ako pogledate moj Instagram profil @mojgastro.

Tako se zove i moja kuharica na internetu, www.mojgastro.com, a RTL mi je dodijelio blog. Na YouTubeu sam imala i video recepte pod nazivom „Hrana fina by Jozefina“, što je trajalo dok je trajao i ugovor. Nažalost, ta priča se možda mogla još razviti, ali oni imaju svoju uređivačku politiku i to je tako.

Na YouTubeu imam kanal Moj Gastro koji možete pratiti i na koji se možete pretplatiti. Pišem i kolumnu na lokalnom portalu SBPeriskop.

U životu se kuhanje pokaže kao nasušna potreba koju neki zavole, neki zamrze, a neki prihvate kao rutinu. Ja volim reći da, ako već nešto moram kuhati, neka to onda bude fino! Inače sam od onih koji, kada nešto rade, rade kako treba ili nikako.

Pokušala sam s radionicama i prije 13 ili više godina. U Brodu sam održala dvije, uglavnom radi promocije, ali tada je bilo teško doći do polaznika zbog oglašavanja, koje je na Facebooku tek počinjalo, kao i zbog nezainteresiranosti za kuhanje u to vrijeme. Sada radim dobro, u Brodu, u svom, odnosno maminom prostoru, i baš mi je drago što su Brođanke i Brođani toliko zainteresirani, kao i Slavonci i ljudi iz drugih krajeva. Putujem i po Hrvatskoj, bila sam od Iloka do Istre. Kada me pozovu i uspijemo se dogovoriti, eto mene!

Gastronomija je mnogo više od samog pripremanja hrane. Šta za Vas predstavlja dobra hrana i koliko su važni emocija, tradicija i lična priča koja stoji iza svakog jela?

To je možda najvažnije – emocija i priča. Uvijek se osjeti kada vam neko kroz tanjure priča priču ili kada osjetite emociju. To nisu emocije koje inače vidimo, ali na jelima primijetite kada je sve „potaman“, kada se vidi da je neko uložio trud da taj tanjir bude savršen u tom trenutku, u tom restoranu. Vidi se i kada se nešto samo „odrađuje“, kada je sve korektno i ništa više od toga.

To gledam i cijenim. Ne moramo ići u skupe restorane da bismo osjetili emociju i predanost. Ne mora to biti ništa egzotično. Ali kada je pripremljeno s ljubavlju, to se vidi. I to je ono što je bitno. Naravno, nismo svaki dan na sto posto i može se desiti greška, ali ako je sve postavljeno na pravim temeljima, to se i ne primijeti.

Edukacija konobara čini mi se izuzetno važnom i neophodnom. Tu se često vide ogromne razlike, a jedna od odlučujućih stvari su upravo oni. Htjeli mi to priznati ili ne.

Koliko su se gastronomske navike i očekivanja gostiju promijenili posljednjih godina? Šta danas čini razliku između dobrog gastronomskog iskustva i onog koje se dugo pamti?

Kažu da oko prvo jede. Kada hrana lijepo izgleda, naravno da je odmah veći interes kod onoga ko je kuša. Međutim, to nije dovoljno. Mora biti i ukusna. Kada je sve savršeno, to se pamti i preporučuje.

Trudim se da sve što radim prvenstveno bude ukusno, a serviranje je samo tačka na i. U današnjem vizualnom svijetu to je jedna od važnih stvari, ali ipak opstaje samo ono što ima kvalitetan sadržaj. Lažnjaci se brzo prepoznaju.

Koliko je važno očuvati tradicionalnu kuhinju i lokalne namirnice u vremenu kada su svjetski gastronomski trendovi sve dostupniji? Možemo li tradiciju predstaviti na moderan i kreativan način?

Naravno da možemo! Sve ide naprijed, pa tako i hrana. Možemo povući paralelu s gradnjom. Nekada se gradilo lijepo i bogato, pazilo se na svaki detalj – od uličnih lampi, klupa, ograda, kuća i zgrada, a sada su sve češće prisutne jednostavne i obične forme, samo horizontalne i vertikalne linije.

Hrana se nekada ukrašavala, kao i sve drugo, ali uglavnom u ogromnim količinama, kako bi se pokazalo bogatstvo. Danas se pazi na svaki detalj. Možda se ponekad i pretjeruje, jer je dio gastronomije krenuo u smjeru futurističkog minimalizma, ali raduje me to što se napokon radi na modernizaciji starih recepata i tradicionalne kuhinje, tako da jela izgledaju lijepo i drugačije, kao u restoranima, a da pritom ne izgube svoj izvorni okus.

Kao što je to u svijetu već duže trend, i u Hrvatskoj se radi na zaštiti i modernizaciji regionalnih kuhinja, poput dalmatinske, istarske i slavonske, te na isticanju nekoliko jela koja predstavljaju određenu regiju i koja se mogu predstaviti na više načina.

Društvene mreže danas imaju veliki utjecaj na način na koji otkrivamo restorane, jela i nove gastronomske trendove. Koliko su digitalne platforme promijenile promociju gastronomije i šta je potrebno da se jedan gastro brend izdvoji?

Po meni, samo kvalitetom. Nije lako, ali brzo se sazna gdje je dobra hrana ili gdje se promijenio kuhar pa hrana više nije na istom nivou. To je dobro, s jedne strane, iako se može desiti da zbog nekoliko loših recenzija, iz bilo kojeg razloga, neko bude oštećen. Ipak, mislim da se na osnovu velikog broja recenzija može procijeniti kakav je restoran koji posjećujete.

Ljudi su postali kritičniji, što nije loše ako je kritika dobronamjerna.

Na društvenim mrežama ima svega. Ne postoji jedan ključ prema kojem se sadržaj prati, niti to nužno govori o njegovom kvalitetu. Ipak, dobar sadržaj opstane i prepozna se s vremenom. Ko ga ima.

Koji gastronomski trendovi trenutno najviše privlače Vašu pažnju? Primjećujete li veći interes za autentične okuse, lokalne proizvode, održivost ili drugačije pristupe pripremi i prezentaciji hrane?

Volim pratiti nove trendove, isprobavati sve novo i često kažem da mi je godina prekratka da sve isprobam. Stalno kuham, ali mnoga jela koja volim pripremim samo jednom godišnje ili čak jednom u dvije godine jer ne stignu na red. Volim kuhati i tradicionalna jela. Danas sam, naprimjer, kuhala kalju, nešto slično bosanskom loncu.

Uglavnom pratim sezonu i trudim se kupovati domaće i lokalno. Zimi je to teže, ali zato imamo i drugačija jela. Prava zimska jela pripremam zimi, a ljetne specijalitete ne pravim u tom periodu, iako su namirnice dostupne, jer to jednostavno nije isto. Nedostaju pravi okusi.

Interes za hranu i sve što je povezano s njom postoji, ali su posljednja kriza i poskupljenja ljudima ponovo donijeli brige i smanjili količinu novca koju mogu izdvojiti za izlaske i uživanje. Šteta, jer je ponuda sve bolja, ali svi živimo od balansa između ponude i potražnje.

Koliko je važna saradnja između restorana, kuhara, lokalnih proizvođača i turističkog sektora u razvoju kvalitetne gastronomske ponude? Na koji način gastronomija može doprinijeti promociji destinacije i razvoju turizma?

Mislim da turizam, osim možda u Istri, još nije svjestan važnosti kvalitetne gastronomske ponude. Pogledajte San Sebastián i taj dio Baskije! Iako imaju predivne plaže, gradove i prirodu, a vjerujem i brojne događaje, najpoznatiji su po gastronomiji. Imaju veliki broj Michelinovih zvjezdica u odnosu na broj stanovnika, ali to nije toliko važno koliko činjenica da se ugostitelji tamo zaista trude. Zamislite koliko treba biti dobar i u običnom restoranu da biste privukli i zadržali goste. Kažu da tamo ne možete pogriješiti i ući u loš restoran ili negdje pojesti nešto loše.

Novi restoran u gradu ne treba gledati kao konkurenciju, nego kao nešto što će privući ljude, zbog čega će češće izlaziti, mijenjati lokale i pričati o svojim iskustvima. To je slično kao s kafićima ili noćnim klubovima koji se često nalaze jedni blizu drugih, a svi rade.

Sigurno je da dobra gastronomija značajno doprinosi turizmu, a ljudi već sada putuju u određene destinacije upravo zbog gastronomske ponude.

Evo i primjera iz našeg grada. Pečenkijada okuplja više od 110 prijavljenih timova, od Makedonaca do Slovenaca, a prethodnih godina dolazili su i Nijemci. Ako uzmemo da svaki tim ima najmanje deset osoba, a tome dodamo i hiljade drugih posjetilaca, jasno je koliki je značaj ovog događaja. Hrana je poveznica.

Tokom tri dana Pečenkijade u Brodu ne može se pronaći slobodan krevet, svi kafići su puni, kao i ugostiteljski objekti. Troši se gorivo, kupuje se i konzumira. To je turizam. Nije riječ o visokoj gastronomiji, ali jeste o turizmu.

Kada pogledate dosadašnji razvoj projekta Moj Gastro, koji su Vaši planovi za budućnost? Postoje li nove ideje, saradnje ili gastronomske priče koje posebno želite predstaviti publici u narednom periodu?

Ideja je bezbroj, odnosno nekoliko. Imam i neke planove, ali ne želim ih ureći, hahahah… Izdala sam e-kuharice, ljetnu i jesenju, a uskoro izlazi zimska, pa božićna. Webshop je nova stavka na blogu, kao i raspored radionica.

Sarađujem s brendovima KitchenAid i Touch Wine i prezadovoljna sam tim saradnjama. Spremam još nekoliko novih stvari. Moramo završiti tehnički dio, pa se nadam da ću uskoro moći govoriti i o tome.

Uglavnom, stalno radim. Otvorena sam za nove saradnje i gostovanja. Trenutno završavamo ovogodišnji dio projekta LAG-a Posavina u okviru zajedničkog međunarodnog projekta „Lokalni okusi“, u kojem sam moderatorica našeg LAG-a.

Volim putovati i povezivati putovanja s hranom, pa se nadam i nekom takvom angažmanu.

Uglavnom, hvala vam na prilici da se predstavim i zahvaljujem svima koji će me zapratiti nakon ovog upoznavanja.