„Htio sam pokazati da i jednostavna jela iz naše tradicije mogu stajati rame uz rame s najsofisticiranijim svjetskim specijalitetima.“

Piše: Saša Zoranović, chef

Na prestižnom svjetskom takmičenju Chef of the World 2025 u Kini, bosanski chef Saša Zoranović iz Istočnog Sarajeva ušao je u Top 100 najboljih kuhara svijeta. Umjesto da se osloni na egzotične trendove, odlučio je svjetskoj publici predstaviti – kvrgušu. U modernoj interpretaciji ovog tradicionalnog bosanskog jela, Zoranović je spojio jednostavnost domaće kuhinje i hrabrost inovacije, ostavljajući snažan utisak na međunarodni žiri. Njegova priča je istovremeno priča o Bosni, tradiciji i vjeri da i skromna jela mogu osvojiti svjetsku kulinarsku scenu.

Moja priča: od Pala do svjetskog kulinarskog vrha

Kada sam stao na binu u Langfangu u Kini, na takmičenju Chef of the World 2025, i kada su proglasili da sam ušao među deset najboljih kuhara svijeta, osjetio sam ponos koji je teško opisati. Nisam tamo došao sa složenim tehnikama ili egzotičnim namirnicama, već sa kvrgušom, jelom koje sam gledao kako se pravi u mojoj porodici.

Tema je bila street food, a ja sam odlučio da odgovorim našim klasikom. Uzeo sam krompir, piletinu i jogurt-tijesto, dodao miris mente i malo čilija, oblikovao sve u male kalupe i tako napravio nešto što je izgledalo moderno, ali je u suštini nosilo duh Bosne. Htio sam pokazati da i jednostavna jela iz naše tradicije mogu stajati rame uz rame s najsofisticiranijim svjetskim specijalitetima. Ispostavilo se da je upravo ta iskrenost bila moj adut.

Putovanje kroz kuhinje

Moje kulinarsko putovanje počelo je na Palama, gdje sam završio srednju školu. Kasnije sam radio u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Njemačkoj… Svaka kuhinja me naučila nečemu novom. Shvatio sam da kuhanje nije samo zanat, već disciplina, istraživanje i stalno učenje.

Danas, kao šef restorana Toplik u Istočnom Sarajevu, pokušavam prenijeti tu ljubav i znanje mlađim kolegama. Vjerujem da je kuhanje priča, svako jelo ima svoju, a zadatak kuhara je da je ispriča na najbolji mogući način.

Tradicija i inovacija

Granica između tradicije i inovacije za mene ne postoji. Postoji samo hrabrost da se igraš s receptima i da im daš novi oblik, a da pritom zadržiš njihovu suštinu. Tako sam radio i s kvrgušom. Ona u svom izvornom obliku izgleda sasvim drugačije, ali ja sam je želio osvježiti, uljepšati i predstaviti na način koji će privući pažnju svjetskog žirija.

Pogled naprijed

Znam da Michelinova zvjezdica još nije stigla u Bosnu i Hercegovinu, ali vjerujem da će i to doći. Moj kolega Nihad i ja već radimo na okupljanju tima za Svjetsku kulinarsku olimpijadu. Želimo da pokažemo da Bosna i Hercegovina ima talentovane kuhare, bogatu tradiciju i hrabrost da izađe na veliku scenu.

Naši mladi kuhari su mi posebna inspiracija. Vidim sebe u njima i znam koliko im znači podrška. Potrebno je da i škole i država stanu iza njih, da im otvore put. Mi imamo priču, imamo talenat – samo treba vjerovati u sebe.

Moj recept

Planiram nastaviti istraživati i modernizovati zaboravljene recepte naše kuhinje. To je moja misija – da pokažem svijetu Bosnu kroz hranu. Svako naše jelo, bilo cicvara, tarhana ili kvrguša, nosi priču o ljudima, o vremenu i o mjestu iz kojeg dolazimo.

Kada to prenesemo na pravi način, svi nas razumiju. Jer kuhinja je univerzalni jezik.