Marko Tot: Hercegovina je dragulj, i to još uvijek samo djelomično otkriven

Lijepo je vidjeti da Hercegovina svojom Ijepotom i imanjima može konkurirati svijetu. Ovakva priroda, ovakva hrana i ovakvi ljudi neprocjenjiva su vrijednost i tako ih valja i promovirati.

Marko Tot, student međunarodnog poslovanja na prestižnom američkom fakultetu- Rochester Institute of Technology.

Rođenjem Metkovac, porijeklom Hercegovac, a danas student međunarodnog poslovanja na američkom sveučilištu Rochester Institute of Technology u Zagrebu. Od samog početka sam zainteresiran za implementiranje spoznaja s fakulteta u praksi te se time i rodila ideja da budem nositelj obiteljskog poslovanja u Zvirićima. Inače sam širokih interesa, od košarke kojom se bavim cijeli život, preko saksofona s kojim sam uspješno sudjelovao na raznim međunarodnim natjecanjima(a nije nemoguće i da goste obradujem nekom dobrom melodijom). Svijet je za mene domaće mjesto jer sam se po njemu dosta gibao te sam tako dosta vremena proveo u Kini zahvaljujući trenerskom poslu moga oca, a iz tog vremena ostala mi je neka govorna razina kineskog jezika, a kako mi je majka profesorica talijanskog i engleskog, i tu sam, što bi se reklo, doma. Svojevremno mi je i velika strast bila trčanje, gdje sam poosvajao razne nagrade, od čega bih izdvojio onu za prvo mjesto na jednoj od najzahtjevnijih trasa Stone Wall Marathon.Kako puno detalja čini veliku sliku, tako sam ja svoje različite interese odlučio sublimirati u rad s gostima želeći da se svatko od njih osjeća kao omanji kralj, jer to ja stvarno želim.

Imanje u kršu i kamenu predstavlja jedinstveno i autentično mjesto koje oduzima dah svojom prirodnom ljepotom i suptilnom integracijom s okolnim pejzažem. Smješteno u netaknutoj prirodi, ovo imanje odiše šarmom i karakterom svojih kamenitih i stjenovitih elemenata, nudeći gostima nevjerojatno iskustvo mira, tišine i povezanosti s prirodom. Krš i kamen su središnje karakteristike imanja koje mu daju jedinstvenu estetiku i identitet. Ova vrsta prirodne formacije, koja je rezultat stoljeća erozije, predstavlja izazov i istovremeno inspiraciju za kreativno korištenje prostora. Kamene kuće, zidovi, terase i puteljci dio su čarobnog krajolika imanja, koji odiše autentičnošću i tradicijom.

Recite nam nešto o sebi?

Zovem se Marko Tot. Porijeklom sam iz Metkovića, ali već dvije godine živim u Zagrebu gdje studiram međunarodno poslovanje na jednom prestižnom američkom fakultetu- Rochester Institute of Technology. Kako je sama srž mojeg studija kreiraranje dobre poslovne priče i plasiranje proizvoda, preuzimanje vodstva nad imanjem Bandurića Kuća Estate od mojih roditelja bila je vrlo jednostavna odluka.

Kako ste došli na ideju izgradnje ovog imanja? Koja priča stoji iza njega?

Prije nekih dvadesetak godina, moja majka je listala jedan renomirani časopis o uređenju vanjskog prostora i tom prilikom je zastala nad kadrom jedne fotografije, govoreći svojoj prijateljici da i sama negdje ima nešto slično – kamena kuća, prozor sa zelenim škurama, drvena nadstrešnica, kameni pod i na njemu lijep stol. Ako danas pogledate naše imanje, prizor je u jednom njegovom dijelu gotovo identičan, ali tada je to bila drača i šikara te prostorija bez vrata i prozora, a unutra ništa drugo osim zemljanog poda i oronulih zidova.

Mama danas voli reći da je nebitno što sličnost između slike u časopisu i stvarnog stanja na terenu nije postojala te da je najvažnija vizija, hrabrost da se u nešto upustite, da si dozvolite sanjati te da zapušteno imanje naslijeđeno od predaka zasja nekim novim sjajem. Moram reći da su se moji roditelji tada konzultirali s obiteljskim prijateljima, od kojih je jedno agronom, a drugo arhitekt, i oboje su ih pokušali odgovoriti da neke 2004. godine grade nešto u Hercegovini. Ne samo da moji nisu odustajali, nego i naša obiteljska prijateljica arhitektica  nije mogla drugo nego u konačnici projektirati dvije kuće koje su kroz vrijeme izgrađene na imanju. A ona prva prostorija od koje je sve krenulo, danas ima jedan poseban status, zovemo je 100% rustic room, jer cijeli ambijent podsjeća na prošlost. Mi inače volimo reći da je ovdje riječ o jednom konceptualnom imanju koje kroz svoju dužinu od 96 m (doista smo mjerili) nudi gradaciju doživijaja kroz neka tri logična dijela – rustikalni, ladanjski i luksuzni. Volimo vjerovati da je sve izgrađeno sa stilom, jer se velika pažnja poklanja svim detaljima, od lampi do kovanih stalaka za lončarice, od posteljine do boja i dekora. Čak svaka kuća ima svoje zadane boje. Ljilja House primjerice je u znaku bijele i tirkizne i to je toliko upečatljivo da nam prijatelji redovito poklone nešto tirkizno kada dođu u posjet.

Manja kuća, uz bazen, nazvana Šima Tiny House je sivo – smeđa i jako se sviđa gostima. To je dosta riskantna kombinacija ako ne pogodite pravu nijansu. Osim kuća, ponosimo se i mnoštvom terasa i vanjskih sadržaja. Ako volite tradiciju, chillati ćete na klupama ispod kiwija, ako eleganciju, onda će vas privući garnitura od kovanog aluminija ispod vinove loze s pogledom na jedan od najljepših zalazaka sunca. Za čiste hedoniste tu je terasa s ljetnom kuhinjom (gle čuda, tirkiznom) i s pogledom na bazen od 50 m2. Pravi je doživljaj uskočiti i odraditi trening uz protustrujno plivanje ili guštati uz opciju vodene masaže. Pobrinuli smo se da vodena zabava bude potpuna uz koševe na vodi, golove ili odbojku. Ne treba zanemariti ni finsku saunu za tri osobe, koja ni ljeti nije viška. Ako ste i dalje željni akcije, možete uhvatiti reketu i odigrati partiju stolnog tenisa illi zaigrati basket. Brat i ja smo inzistirali na košu. Akciju možete nastaviti vožnjom biciklima koje smo uključili u ponudu, a ako vam se ne napušta imanje, tu je i teretana s raznim spravama i pomagalima. Svakako je doživljaj dočekati večer jer tada počinje igra svjetla. Nizovi i nizovi solarnih lampica obasjavaju krošnje i prostor oko bazena.

Prema slikama ovo je pravi mali raj, je li bilo teško u hercegovačkom kršu napraviti jedan ovakav objekt? 

Uvijek je izazov boriti se s kamenom, jer s kamenom ‘ne moš kak’ oš’. On uvijek ima neku svoju logiku i morate se prilagođavati terenu. Ono što je u našem slučaju bila sretna okolnost jest činjenica da smo najveću kuću gradili na mjestu gdje je nekada bila stara obiteljska kuća pa je nekakav poligon već postojao. Ono što je zanimljivo jest činjenica da su obje kuće montažne, pa je bio pravi doživljaj gledati kako niče kuća koja je dijelom nastala u tvornici a dijelom na gradilištu. Ciljano se išlo na taj kontrast – kuća s fasadom i mnoštvo kamena oko nje i čini se da je u konačnici rezultat i bolji nego da je sama kuta kamena. Mislim da je mojim roditeljima pri kreiranju imanja pred očima bila Toscana ili Provansa. Lijepo je vidjeti da Hercegovina svojom Ijepotom i imanjima može konkurirati svijetu.

Otkud ideja i otkud Vas u ovom poslu?

Već sam napomenuo da je ovo imanje rezultat hrabrosti, a to je najvažniji sastojak svakog pothvata. Studiram business, a to je pothvat, umijeće plasiranja nečega na tržište. To nešto je ovo obitelisko imanje. Imam sreću da su mi roditelji u punoj vjeri prepustili kormilo ove priče i sada je na meni zadatak da proširim ime Bandurića Kuća Estate i otvorim ga onima koji će znati cijeniti ono što taj prostor nudi – Ijepotu, eleganciju, privatnost i zabavu. To je neprocjenjivo iskustvo, svakoga dana naučim nešto novo, i o poslu i o ljudima.

Najveći izazovi Vašeg posla su…

Smatram da imamo sjajnu priču, ali je još uvijek izazov uvjeriti ljude da negdje u nekom Hercegovačkom zaseoku vrijedi zastati jer vas tamo čeka pravi raj. Mi mislimo da imamo idealnu lokaciju, ali nam još uvijek znaju reći da smo nekako izvan turističke karte. I moj zadatak je ispričati priču na različitim platformama koja će ljude dovesti k nama jer smo upravo na idealnom mjestu. Osim spomenute privatnosti, jer ovdje doista svijet pripada samo Vama i Vašem odabranom društvu, mi se nalazimo odmah uz granicu s Hrvatskom, pa naši gosti dobivaju najbolje od obje zemlje. Iz Bandurića Kuća Estate imate mogućnost dohvatiti najatraktivnije lokacije Jadranske obale i to kroz dnevne izlete. Tako ste vrlo brzo i u Dubrovniku i na Pelješcu, i u Dolini Neretve, Ušću, Gradcu, Zaostrogu, Makarskoj, Splitu, Imotskom, a ako okrenete na drugu stranu, eto vas u Mostaru, Sarajevu, Hutovu blatu, Blidinju.

Prema Vašem mišljenju da li turistička ponuda u Hercegovini može biti još kvalitetnija  i šta tu nedostaje?

Hercegovina je dragulj, i to još uvijek samo djelomično otkriven. To znam po ljudima koji kada dođu ostanu ugodno iznenađeni. Ljudi u Hercegovini imaju osjeta za turističku ponudu, imaju stila. Ponuda je sve bolja i bolja, u vidu restorana, sportskih sadržaja, vinskih cesta i gastro ponude općenito. Ponekad mi se čini da je dinamičnije nego u Dalmaciji, što je i logično jer nemate more da nadoknadi eventualne propuste. Nedavno smo imali obiteljsku raspravu o tome je li bolja Hercegovina ili Istra. lako sam, naravno, navijao za Hercegovinu, morao sam priznati da Hercegovini nedostaje zajednički turistički nastup. Mislim da bi se izdavači kuća i imanja trebali udružiti i oblikovati zajedničku promotivnu platformu i tako stvarati brand zvan Hercegovina. Nitko od nas ne može primiti sve goste, i jedni drugima možemo biti dobra preporuka. To udruživanje vidim kod vinara i pogledajte rezultat – Hercegovina se snažno pozicionira na vinskoj karti. Sljedeći korak je ponuda imanja koja će nuditi kvalitetu. Kvaliteta može pravdati cijenu i to je uvijek dobitak. Upoznao sam jedan par digitalnih nomada koji su u potrazi za smještajem u Hrvatskoj igrom slučaja završili u Ljubuškom. Sada su tu više od godinu dana i toliko im se svidjelo da žele ostati. Kako se gospodin bavi marketingom, vrlo jednostavno mi je objasnio da moje sjajno imanje treba promovirati kroz promociju regije, u što se i sam želi uključiti.

Ljetna sezona je, je li to primarna sezona ili Vam i zima dovodi goste i benefite?

Ljeto je ljeto i fluktuacija ljudi je veća, ali naše imanje je dostupno cijele godine, a onaj tko ga rezervira za zimske praznike, osvjedočeno ima divan ugođaj uz kamin ili vanjsko ognjište. Mikroklima je zimi dosta oštra pa se čini kao da ste u brdima illi planinama. Već planiramo gdje staviti bor i dekoracije.

 U kojem smjeru ćete se dalje razvijati?

Netko mi je već rekao da ću se u hodu prilagođavati i kovati nove planove i strategije. Moja osobna želja jest da Bandurića Kuća Estate bude i mjesto gdje se odvijaju zanimijivi eventi – promocije, revije, izložbe i slično. Također ga vidim kao idealno mjesto za medeni mjesec dvoje zaljubljenih. Tu imate sve, a nitko vas neće smetati. Ovog ljeta je gosti našeg imanja bili su vodeći hrvatski putni blogger Kristijan Iličić te njegova supruga Andrea Trgovčević koja je ime per se, sa obitelji. Počašćeni smo da su od toliko mjesta na cijelom svijetu (jer to je njihov dijapazon djelovanja) odabrali imanje Bandurića Kuća kao oazu mira i opuštanja (Kristijanove riječi). Dojmovi su bili izvrsni a posebno ih je oduševio srdačan doček članova Turističke Zajednice Ljubuški na čelu sa direktoricom Veronikom Pinjuh te susret sa ministrom unutarnjih poslova Mladenom Bebekom i direktorom Parkova Ljubuški Nikicom Vučićem. Ova činjenica pokazuje koliko je cijela Ljubuška općina zainteresirana za promoviranje turizma na najvišoj razini, a naša ekipa putnika bila je osupnuta prirodnom ljepotama, gastro i vinskom ponudom te srdačnošću ljudi koji su im, gdje god su se pojavili, priredili kraljevski doček. Kristijan i Andrea su sve te priče detaljno popratili na svojim profilima i značajno promovirali Hercegovinu kao turističku destinaciju.

Poruka za čitaoce.

Nadam se da u cijeloj Bosni i Hercegovini ima sve više ljudi koji duboko vjeruju da se ova zemlja ne treba dokazivati nego hvaliti i cijeniti ono što ima jer je to davno nestalo na mnogim mjestima svijeta. Ovakva priroda, ovakva hrana i ovakvi ljudi neprocjenjiva suvrijednost i tako ih valja i promovirati.