
Iako mlad već tada, sa sedam godina sam čvrsto odlučio da želim da postanem profesionalni kuhar.
Nikola Vučković chef restorana Ruzmarin u Beogradu
Zovem se Nikola Vučković i živim i radim u Beogradu. Završio sam Visoku Hotelijersku Školu, smer gastronomija. Odmah nakon završene škole sam započeo rad u prestižnom beogradskom hotelu sa pet zvezdica. Tu sam stekao dovoljno znanja i iskustva da bih karijeru nastavio u SAD-u, odakle se i pored dobre poslovne ponude vraćam za Srbiju gde nastavljam sa svojom karijerom.

Kroz ovaj intervju, imati ćemo priliku da dublje zaronimo u njegovu kulinarsku filozofiju, otkrijemo izvor njegove inspiracije i saznamo više o njegovim omiljenim jelima. Pripremite se da uđete u svijet aroma, tekstura i nezaboravnih ukusa dok istražujemo priču koja se krije iza vrhunskih jela i gastronomske strasti.
Kada i kako se rodila ljubav prema kuhanju?
Za ljubav prema kuvanju bih se zahvalio svom ocu koji je vrhunski kuvar (ne profesionalan samo kod kuće) i gurman. Ugledajući se na njegovu strast prema kuvanju i isprobavanju novih ukusa rodila se moja ljubav prema kuvanju. Iako mlad već tada, sa sedam godina sam čvrsto odlučio da želim da postanem profesionalni kuvar.
Šta je bila Vaša odskočna daska u karijeri? Možete li nam reći nešto više o svojim počecima?
Nakon završene srednje škole dobijam ponudu da krenem da radim u tada najprestižnijem hotelu na našim prostorima. Hotel Square Nine ima pet zvezdica i nalazi se u LHW grupaciji(Leading hotels of the world).

Koncept kuhinje je fine dining. Šef kuhinje i osoba od koje sam učio posao je bio Goran Kovačević koji je svoju karijeru igradio u prestižnim hotelima u Londonu. Tu ostajem dve godine i mogu slobodno reći da je to mesto koje me je formiralo kao kuvara a donekle i kao osobu.
Gdje ste stekli najviše iskustva?
Pored pomenutog hotela, karijeru sam nastavio u SAD-u na Aljasci u Hotelu Marriott gde sam proveo 6 meseci. Spremala se internacionalna kuhinji i rad sa inostranim kuvarima i šefovima mi je proširila vidike kada je gastronomija u pitanju. Tu dobijam ponudu da ostanem da radim ali želja za povratkom u Srbiju preovladava. Po povratku u Beograd krećem da radim u poznatom beogradskom restoranu Homa na Dorćolu gde nakon 6 meseci prvi put postajem šef kuhinje. Nova pozicija donosi velike izazove kao i odgovornost da svojim radom i kreativnošću kuhinju ovog restorana zadržim na mestu gde se uvek i nalazila, a to je u samom vrhu beogradske gastronomske scene. Koncept kuhinje je fine dining da naglaskom na lokalne namirnice gde sa probranim timom ljudi se sezonski pripremaju nova jela. Nakon tri i po godine dobijam ponudu da preuzmem kuhinju u hotelu sa pet zvezdica „Saint Ten“ kod Slavije gde odlazim zajedno sa svojim timom ljudi.

Možete li nam reći više o svom ‘stilu’ kuhanja te kakva jela spremate?
Celu svoju karijeru sam se bavio fine diningom. Najviše radim francusku i italijansku kuhinju. Uvek sam akcenat stavljao na lokalne proizvode, pripremajući ih na moderan način uz inovativne tehnike.
Gdje ste trenutno zaposleni? Kako je biti chef jedan dan, ispričajte nam.
Trenutno radim u restoranu Ruzmarin gde spremamo mediteransku kuhinju.
Radni dan počinje sa rano jutarnjim prijemom robe koja detaljno pregledavam jer mi je veoma važno da je svaka namirnica vrhunskog kvaliteta da bi postavljane standarde konstantno održavali. Zatim sledi pregled svih frižidera i sastavljanje radne liste za taj dan. Svaka sekcija u kuhinji kao i kuvar sa njom zahteva da ispratim njihove radne procese i probam jela koja naprave. Poručivanje robe se piše uveče gde se nakon pažljivo ispraćenog dana piše svakom dobavljaču ponaosob. Dnevni sastanci da mojim zamenicama su nešto što praktikujem godinama. Motivacija zaposlenih, timski duh i nesebično deljenje znanja u kuhinji je nešto na šta veoma obraćam pažnju. Ponosan sam na tim ljudi koji godinama unazad radi uz mene i svojim radom i znanjem upotpunjuje moju gastronomsku viziju.

Koja jela nikada ne napuštaju svoje mjesto na vašem meniju, i zašto?
Jela koja su uvek prisutna na meniju u restoranu gde trenutno radim su 12h kuvani svinjski vrat sa pireom od krompira i tartufa, čorba od tri vrste paradajza sa mocarelom i domaćim pesto sosom, ručno pravljene raviole od rikote i spanaća u sosu od putera i žalfije, ručno seckani tatar biftek sa uljem od vlasca i tiramisu kolač. Pre svega vrhunski kvalitet namirnica, balans ukusa kao i sama prezentacija samih jela svrstala su ih među favorite kod gostiju.
Za kraj, poruka za naše čitaoce?
Čitaocima bih poručio da ulažu u svoje znanje, da se okruže iskrenim kolegama koji dele istu poslovnu viziju, da uvek pomognu drugima kada su u prilici ali i da traže pomoć kada im je potrebna. Ugledajte se na uspešnije od sebe i budite motivacija i oslonac ljudima koji su ispod vas.