Nina Lazić: Gledala sam da uvijek budem drugačija od ostalih i da ne pravim poslastice kojih već ima jako puno u ponudi

Raw cake ili sirove torte sam počela da pravim prije pet godina kada sam imala zdravstvenih problema gdje sam morala da izbacim slatkiše iz svog jelovnika.

Intervju: Nina Lazić, slastičarka

Nina je rođena 1981. u Vukovaru, gdje završava srednju Ekonomski školu. Ekonomski fakultet završava u Novom Sadu gdje i ostaje da živi poslije studija. U struci je radila 8. godina. Voli da kuham, putuje, planinari, šeta, provodi vrijeme u prirodi. 

Ljubav prema kulinarstvu i poslastičarstvu može se roditi na razne načine, ali kod naše sagovornice ona je bila prisutna od malih nogu. Umjesto slikovnica, listala je knjigu “Škola kuvanja”, a svaki slobodan trenutak koristila je da eksperimentiše u kuhinji. Put ju je od kuhanja za porodicu i prijatelje doveo do otvaranja vlastitog lokala i posvećivanja slastičarstvu. Danas je poznata po inovativnom pristupu, pažljivom biranju sastojaka i zdravijim alternativama u izradi poslastica. U ovom intervjuu otkriva kako je razvila svoj prepoznatljivi stil, gdje pronalazi inspiraciju, ali i kako je njeno znanje o ishrani doprinijelo radu u slastičarstvu.

Za početak, recite nešto više o sebi i Vašim počecima u slastičarstvu?

Od malih nogu sam volela da kuvam. Ljubav prema kuvanju nasledila sam od roditelja. Umesto slikovnica svako jutro kada bih se probudila listala sam knjigu Škola kuvanja koja je bila prepuna slika. Koristila sam svaki momenat kada roditelji odu od kuće da uđem u kuhinju i spremam razna jela. Iz velike želje završila sam i kurs za kuvare. Ljubav prema kuvanju se povećala kada sam osnovala svoju porodicu jer sam spremala svakodnevno sve obroke. U svet slatičarstva sam ušla skroz ne planirano. Kad smo počeli da slavimo deci rođendane počela sam da im pravim torte, mafine, cake popse… Zatim su prijatelji želeli da i njima napravim nešto slatko za rođendane. I tako je počinje moja priča o slatkišima. Posle određenog vremena sa suprugom otvaram caffe bar gde sam ja zadužena za slani i slatki deo menija i naravno za rad u kuhinji. To je bila moja velika želja da imam svoj lokal gde mogu da spremam hranu i budem u kontaktu sa ljudima koji tu hranu poručuju da bih mogla da vidim povratne informacije da li su zadovoljni, da li treba nešto promeniti, da mogu da prilagodim jelo namirnicama koje smeju da jedu, jednostavno da vidim kako ljude usrećujem dok jedu hranu koju spremam.

Sve je bilo baš kako sam zamislila međutim razbolila sam se i u roku od 3 meseca sam imala 2 ozbiljne operacije i stigla je pandemija Korone. Tako da smo caffe bar morali da zatvorimo jer nam se poklopilo dosta ružnih događaja u istom vremenskom periodu.

Vreme pandemije sam iskoristila da završim online kuseve za poslastice koje su me interesovale. Posle toga proširujem svoj asortiman i sve više počinjem da pravim poslastice.

Kako ste razvili svoj prepoznatljivi stil u slastičarstvu?

Gledala sam da uvek budem drugačija od ostalih i da ne pravim poslastice kojih već ima jako puno u ponudi. Najbitnije mi je da koristim kvalitetne sastojke, zatim dekoracija. Prvo nešto vidimo i to mora da nas privuče da bi to što vidimo poželeli da probamo. Takođe volim da je sve jako uredno i čisto.

Koje edukacije ili radionice biste preporučili mladim slastičarima?

Mogu da kažem da sam ja samouku slastičar. Osim završenih online edukacija nemam ni jednu edukaciju i kurs završenu uživo (što je mnogo korisnije nego online). Pregledala sam jako puno YouTube emisija, iščitala mnogo knjiga i magazina. Najbitnije od svega što sam mnogo vremena provela u kuhinji praveći kolače i torte dok ih nisam usavršila da budem u potpunosti zadovoljna.

Zbog toga sam i počela da držim radionice da bih drugima skratila put ulaska u slatičarstvo. U današnje digitalno vreme možete jako puno da se online edukujete kod raznih pastry chef-ova, dostupnost recepata na raznim digitalnim platformama. Pastry chef-ovi danas dolaze i kod nas u zemlji što je jedna velika prednost. Nijedna diploma vam neće pomoći ako nemate volju, želju i ljubav prema kuhinji.

Odakle crpite inspiraciju za kreiranje novih recepata?

Uvek težim da smislim neku novu kombinaciju ukusa. Volim da pomeram svoje granice postavljanjem izazova a sa tim se i inspiracija rađa. Šarenilo na pijaci kao ne iscrpan izvor inspiracije.

Koje su Vaše omiljene namirnice za rad?

Omiljene namirnice su mi uvek najkvalitetnije i najsvežije koje mogu da nađem u tom momentu kada trebam da pravim kolače. Najviše volim da radim sa voćem, orašasti plodovi, puter, domaća jaja.

Da li se više oslanjate na tradicionalne recepte ili volite da eksperimentišete?

Više volim da eksperimentišem sa modernim receptima jer se sastoje iz dosta segmenata koje treba napraviti da bi ga sastavili u jednu celinu. Komplikovanije i izazovnije za rad.

Kada ste odlučili da se posvetite zdravijem pristupu slastičarstvu?

Raw cake ili sirove torte sam počela da pravim pre 5 godina kada sam imala zdravstvenih problema gde sam morala da izbacim slatkiše iz svog jelovnika. Tada sam počela da istražujem kako se prave sirove torte. Sirove torte su torte bez belog šećera, bez brašna i glutena, bez laktoze. Prave se od kvaliletnih i skupih namirnica orašastih plodova, kako puter, kakao praha, urmi, meda, voća… Zaslađuju se sa urmama, medom, agava sirupom ne podležu termičkoj obradi namirnica pa otuda i naziv sirove torte. Dugo vremena mi je trebalo da ih usavršim da bih ja bila zadovoljna njihovim ukusom, izgledom i teksturom. I ako izgleda da se lako prave uopšte nije tako jednostavno ako ta torta treba da stoji na stolu a da se ne raspadne a da pri tome nema kore, puter, fondan da je drže već ima samo jednu koru i mnogo fila. Srećna sam jer sada kada me pitaju koje ukuse imate od torti kažem recite mi šta volite i napraviću ukus samo za vas.

Kako je Vaše znanje kao certifikovanog savjetnika za ishranu doprinijelo Vašem radu kao slastičarke?

Pored velike ljubavi prema kuvanju moja velika ljubav je bavljenje sportom i zdravljem. Ceo život idem 3-4 puta nedeljno na trening (teretana, grupni trening), svakodnevna šetnja, vožnja bicikla i planinarenje. Iz te ljubavi sam poželela da unapredim svoje znanje i zaokružim priču u vezi hrane. Znanje koje sam stekla mi mnogo pomaže jer mnogo bolje razumem klijente kada pričaju o nekom svom specifičnom problemu ili načinu ishrane a ja ga razumem i mogu da promenim recept shodno njegovim potrebama. Samim tim klijent ima veće poverenje jer se razumem mnogo više u specifičnost njegovog probema.

Za kraj, šta biste poručili našim čitaocima?

Čitaocima poručujem da puste svoju omiljenu muziku i kuvaju. Kuvanje opušta, to je vid terapije. Okupite svoju porodicu, prijatelje, voljenu osobu i spremite omiljena jela samo za njih. Neprocenjivo je kada neko jelo spremi samo za vas. U sećanju ostaju mirisi i ukusi koji će nas na te provedene trenutke podsećati ceo život. Za kraj uvek ide nešto slatko. Verujte u uvek sebe, ispunite godine životom a ne život godinama, živite svoje a ne tuđe snove.