Nina Sinđelić: Kuhinja je za mene mjesto gdje se osjećam najsigurnije i kao da sam baš tu gdje i treba da budem

Vještina izrade, dekorisanja i serviranja poslastica nešto su što učimo i usavršavamo kroz cijelu karijeru, bez obzira na poziciju na kojoj se nalazimo.

Intervju: Nina Sinđelić, slastičarka

Nina Sinđelić, rođena je u Beogradu 2002. godine, ali je odrastala u Svilajncu, malom gradu koji se nalazi u Pomoravskom okrugu. Svoj način odrastanja upravo u malom gradu kao što je Svilajnac, smatra jako bitnim i uticajnim za svoju karijeru. Trenutno studira gastronomiju na Visokoj Hotelijerskoj Školi u Bogradu, i radi kao Patry Sous Chef u hotelu Viceroy Kopaoni. Sa ugostiteljstvom i profesionalom kuhinjom prvi put se susreće već sa 15 godina, kada upisuje srednju Ugostiteljsko-turističku školu u Vrnjačkoj Banji. Uvijek voli da kaže da smatra za sebe da je odrasla u kuhinji jer pored njenih roditelja, koji zbog odlaska Nine od kuće nisu bili fizički pored nje. Također, njeni profesori i šefovi su uticali na Ninino vaspitanje, sazrijevanje i to baš u periodu kada jedna mlada osoba najviše sazrijeva u poslovnom ali i u privatnom životu.

Poslastičarstvo je umjetnost koja kombinuje kreativnost, preciznost i strast, a naš današnji sagovornik to odlično demonstrira kroz svoj rad. Sa fakultetskim obrazovanjem koje je započela izborom poslastičarstva kao glavnog predmeta, preko vrijednih iskustava stečenih kroz praksu u prestižnim hotelima poput Viceroy Kopaonika, pa sve do pozicije pastry sous chefa, ona je razvila brojne veštine i izgradila prepoznatljiv stil. Njena posvećenost edukaciji, ljubav prema tradiciji i želja da inspiriše mlade kuvare obećavaju još svijetliju budućnost u slastičarstvu. U nastavku razgovaramo o njenom putu, izazovima i planovima za budućnost.

Recite nam nešto više o sebi, te kako je počela Vaša karijera u slastičarstvu?

Kuhinja je za mene mesto gde se osećam najsigurnije i kao da sam baš tu gde i treba da budem. Sa poslastičarstvom sam se prvi put upoznala tokom studiranja, kada na drugoj godini fakulteta kao glavni predmet biram poslastičarstvo. Imala sam sreću da kroz praksu na fakultetu radim u različitim hotelima, a jedan od najvažnijih trenutaka za moj razvoj bio je kada odlazim na praksu u Hotel Viceroy Kopaonik gde učim i radim pod mentorstvom Pastry Sefa Sofije Vujasinović. Njena strast prema ovom poslu i posvećenost da prenese što više znanja inspirisale su me da se dublje posvetim poslastičarstvu i izaberem baš to zanimanje kao pravo za sebe.

Koje obrazovanje ili obuka su Vam najviše pomogli da dođete do pozicije pastry sous chefa?

Obrazovanje smatram veoma važnim, što je i razlog zbog kog se školujem kroz fakultet, jer verujem da praktično znanje bez teorijske osnove nije dovoljno za napredak. Ipak, najveći deo svog znanja i veština za ovaj posao stekla sam kroz svakodnevni rad i praksu, a tu bih najviše izdvojila svog sadašnjeg sefa Borisa Jevića. Za moju karijeru je on neko od koga sam naučila najvažnije stvari o kuhinji, radu i organizaciji zato što mi je prvi dao priliku da kao niža pozicija naučim i razumem operaciju kuhinje koju obavljaju visoke pozicije na kojoj sam sada. On nije bio samo moj mentor, već i velika podrška u svakom koraku u protekle dve godine. Pored njega, moj potencijal su prepoznali i Uglješa Stepanović i Sonja Medan, njihova posvećenost mom radu i razvoju na poslu, ali i u privatnom životu, stvorila je jedno prijateljstvo za ceo život.

Koje ste ključne vještine razvili radeći kao sous chef u slastičarstvu?

Veština izrade, dekorisanja i serviranja poslastica nešto su što učimo i usavršavamo kroz celu karijeru, bez obzira na poziciju na kojoj se nalazimo.

Međutim, radeći kao Sous Chef, razvijam ključne veštine koje su vezane za tehnički deo posla. Pre svega su to veštine komunikacije i timske organizacije, jer smatram da je za uspešan rad u poslastišarnici važna pozitivna atmosfera. Naučila sam mnogo o organizaciji posla, ali i o svojoj ličnoj organizaciji, postavljanju prioriteta i da se prilagodim stresnim situacijama u kojima moja koncentracija mora da bude na najvišem nivou. Naravno u sticanju svih ovih veština veliku ulogu ima odsustvo Pastry Chefa, tako da ja snosim još veću odgovornost za sve procese u kuhinji.

Kako se nosite s pritiskom tokom užurbanih perioda u kuhinji?

U ovakvim situacijama je najvažnije ostati smiren i držati se dogovorenog plana i organizacije. Takve periode zapravo najviše volim, jer se tada najbolje vidi pravi potencijal mog tima, ali se najbolje i vidi kakav sam ja šef i lider zapravo, i da li je moj tim skladan i spreman da preuzme težinu posla koju nose takve situacije. Vremenom sam naučila da se pritisak može pretvoriti u pozitivni podsticaj za još bolji rad, zato ga doživljavam kao pravu priliku da se pokažemo kao tim.

Koje alate i tehnike smatrate najvažnijima za rad u modernom slastičarstvu?

Za izradu modernih poslastica kvalitetni alati i moderne tehnike igraju veliku ulogu, olakšavaju nam posao i daju nam preciznost. Ali, smatram da je najpotrebniji alat u kuhinji snalažljivost u svakoj situaciji. Mnogo puta će se desiti da nemamo baš pravi alat koji nam treba, ili da moramo da prvi put sami odradimo određenu tehniku proizvodnje ili dekoracije, zato i mislim da je naša snalažljivost, i dobri poznavanje materijala sa kojima radim najbitnije za uspeh u modernom  poslastičarstvu.

Odakle crpite inspiraciju za slastice koje pravite?

Uživam u tome da razgovaram sa gostima, kolegama i sebi bliskim ljudima o njihovim omiljenim ukusima, i da kasnije njihove želje i ideje pretočim na tanjir. Takođe, u mojoj porodici je moja baka Snežana poznata po svojim domaćim kolačima, i jako često zavirim u njenu svesku recepata. Zadovoljstvo mi je da mogu njene recepte za moje omiljene kolače da iskoristim i dobijem skroz novi i moderan kolač, smatram da na taj način budim onaj najlepši osećaj podsećanja na srećno detinjstvo. Meni koji koristimo ove sezone je spoj modernih i internacionalnih kolača i domaćih starinskih kolača naših baka i do sada su reakcije gostiju bile veoma pozitivne, što mi samo govori da sam na dobrom putu.

Koji su Vam profesionalni ciljevi u narednih nekoliko godina?

Ne bih Vam sada otkrivala mnogo, ali najbitnije mi je u narednih par godina prikupim još iskustva, i postanem još zadovoljnija svojim radom. Ono što Vam mogu reći jeste da mi je velika želja rad sa mladim kuvarima koji tek uče ovaj posao i da mi je jedan od prvih planova da nađem pravi način da doprem do njih i pružim im šansu i naučim ih ono što su moji šefovi mene učili.