Bosna i Hercegovina posljednjih godina bilježi fantastična međunarodna priznanja na najprestižnijim vinskim natjecanjima

Piše: Željko Garmaz, novinar, vinski publicist

Biografija: Željko Garmaz rođen je u Trebinju 10.08.1967., godine, osnovnu i srednju školu, kao i nižu muzičku školu – violina, završio u Pločama, a u Sarajevu na Fakultetu političkih znanosti studirao novinarstvo. U novinarstvu je radio 27 godina i to u Valteru, Bosanskim pogledima, Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Globusu, Vjesniku i 24 sata, uz povremene saradnje u čitavom nizu časopisa i dnevnih novina. U Osijeku, gdje živi od 2006. godine, 2011. godine pokrenuo blog Vinske priče – www.vinskeprice.com, koje su mu poslužile kao temelj za pisanje, printanje i objavljivanje čitave serije knjiga o vinarima regije – Vinske priče, Vinske priče Dalmacija, Vinske priče Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Vinske priče Istra i Kvarner, Vinske priče Bosna i Hercegovina te Enjingi – velika životna priča najvećeg hrvatskog vinara. Velika izdavačka kuća Gourmand uvrstila je knjigu Vinske priče Bosna i Hercegovina među četiri najbolje svjetske knjige o vinu, a pobjednik će biti objelodanjen u lipnju u Parizu. U saradnji s Vinkom Ručevićem radi na organizaciji festivala WineOS u Osijeku, a 2019. godine pokrenuo je u Iloku Festival traminca.

Obzirom da Bosna i Hercegovina ima svoje vinsko blago, te da bilježi mnoga ostvarenja na vinskim takmičenjima, Željko Garmaz, novinar, vinski publicist za časopis HUBiH piše o vinskim takmičenjima i želi da prošiti medijski domet o kvaliteti vina.

Prije nekoliko dana sam s prijateljem i partnerom u organizaciji vinskih festivala po Slavoniji, Vinkom Ručevićem, definitivno prelomio i odlučio, uprkos svemu, najaviti treće izdanje najveće regionalne vinske smotre koja slavi samo jednu sortu – traminac. Pritom nismo bili nimalo skromni, jer smo, čak i u ova neizvjesna vremena, domislili razinu doživljenog na Festivalu traminca podići za nekoliko letvica i to uvođenjem samo jednog noviteta – međunarodnim ocjenjivanjem, za početak, najboljih uzoraka traminca iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. S vremenom bi se taj TRAMINAC GRAND TASTING, kako smo već prišili ime tom natjecateljskom dijelu Festivala traminca, širio i širio i kroz nekoliko godina proširio do razmjera koji bi svakom svjetskom proizvođaču traminca nametnuli imperativ dolaska u Ilok i hvaljena svojim tramincima.

A Ilok, kao pozornica na kojoj traminac treba jednom godišnje zasjati u najboljem svjetlu, nametnuo se sam po sebi kao idealan meeting point svjetske godišnje inventure sorte koja je upravo na istoku Hrvatske, uz francuski Alzas i talijansku regiju Alto Adige, pokazala svoj maksimalni potencijal. I, konkretno, Hrvatskoj priskrbila neka od svjetski najznačajnijih vinskih priznanja.

Jedan veliki vinski entuzijast svojedobno je izjavio da je traminac „poput dame koje prođe pored vas i zamiriše vas svojim parfemom“. A hrvatski traminci mirišu toliko da su gotovo ovisnički naparfumirali britanski dvor, jer kako drukčije nazvati tradiciju započetu na krunidbi kraljice Elizabete 1953. godine, kad je traminac iz Iloka bio čak i službeno vino na toj svetkovini, a koja se kasnije nastavila na vjenčanju princa Williama i vojvotkinje Kate, kao i na kraljevskom vjenčanju princa Harryja i Mehgan Markle u svibnju 2018. godine. Tijekom posjeta princa Charlesa Hrvatskoj, predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović mu je kao dar uručila traminac iz 1947. godine, vino staro 68 godina koje se čuvalo u idealnim uvjetima Starog podruma iz 1450.g., koji je najstariji vinski podrum u Europi sagrađen upravo s namjenom čuvanja i odležavanja vina. Pošiljku ponajboljih traminaca Iločki podrumi su poslali u London i 2013. na proslavu 60. obljetnice dolaska kraljice na tron. Traminac je tako i doslovce kraljevsko vino iako je iz Tramina u Južnom Tirolu, odakle potječe, do Londona stigao zaobilaznim putem – preko Iloka.

To je povijest koja nas je snagom argumenata razoružala i navela da Festival traminca s razlogom pokrenemo i održavamo već treću godinu zaredom u Iloku, gradiću s nekoliko tisuća stanovnika kojemu nevelikost ne smeta da ga se u svjetskim gabaritima ne tretira kao prijestolnicu traminca.

 

Zašto cijeli ovaj uvod s tramincem?

Jednostavno – Bosna i Hercegovina ima svoje vinsko blago koje zavrjeđuje K&K tretman kojeg su žilavci, blatini i trnjaku kroz povijest davali tamošnji kraljevi i carevi. Pojedini hercegovački vinari su se svojim etiketama dosjetili napisati posvetu „boljoj prošlosti“ pa tako saznajemo da postoje Carski vinogradi Dženana Pekušića, Carska vina Grge i Andrije Vasilja, Carski vinograd Radovana Vukoje, ali i kraljevska vina Vlade Ostojića, kao i posveta pinnesu, ilirskom ratniku čija kaciga je pronađena probodena kopljem na arheološkom nalazištu Daorson i sada se nalazi u sarajevskom Zemaljskom muzeju drevnom ilirskom plemenu.

Bosna i Hercegovina posljednjih godina bilježi i fantastična međunarodna priznanja na najprestižnijim vinskim natjecanjima, a pojedinim vinima, poput uskrsnulog trnjaka iz vinograda i podruma Vinarije Nuić ili visokim kvalitativnim dometima žilavke, utjecali su na vinske trendove i u susjedstvu. Tako je, primjerice, donedavno potpuno ignorirani trnjak, koji je u vinogradima služio samo kao oprašivač blatine, postao kultna sorta u trokutu kojeg obrubljuju Ljubuški, Imotski i Vrgorac. Neki od dalmatinskih vinara, poput Darija Gašpara iz Umčana pored Vrgorca ili Ivice Ercega iz Podprologa, ne skrivaju svoju zaljubljenost u žilavku koju smatraju najboljom bijelom sortom uopće.

Dakle, žilavci, blatini i trnjaku dive se u svijetu, a u Bosni i Hercegovini ne postoji relevantno mjesto na kojem bi se veličina tih autohtonih sorata svake godine valorizirala na nekoj natjecateljskoj razini. Radovan Vukoje je prije nekoliko godina nekako stidljivo pokrenuo Salon žilavke želeći okupljanjem najboljih proizvođača te sorte koja jedina uspijeva u svim dijelovima Hercegovine ukazati na veličinu vina koja se od te sorte proizvode. Vinari iz okolice Međugorja, okupljeni u udrugu BlaŽ, pokrenuli su „enološki perfomans“, odnosno druženje s proizvođačima blatine i žilavke u ambijentu Sport Centra Međugorje.

Što bi se reklo – okidač je pokrenut, a pozitivne vjetrove iz Trebinja i Međugorja treba samo odjenuti u oblandu koja će postojeće žilavke, blatine i trnjake učiniti još slasnijim i primamljivijim izvan okvira lokalne samodopadnosti. Treba im dati međunarodni ocjenjivački pečat, a ocjene koje nezavisni vinski stručnjaci i poznavatelji vina izvan Bosne i Hercegovine dodijele lokalnim vinima služit će kao referentno štivo za stampedo vinskih geekova u hercegovačke podrume.

Vinska Bosna i Hercegovina nije velika, kompletna površina svih vinograda danas nije ni blizu veličini vinograda koji su prije rata bili samo u posjedu Hepoka. Dakle, problem okupljanja svega što vrijedi i donošenje uzoraka na jedno mjesto, Trebinje ili Međugorje, potpuno je svejedno – mogu se rotirati svake godine, rješiv je u nekoliko dana. U nekoliko tjedana dade se riješiti i ekipiranje međunarodno relevantnih sudaca koji bi ocijenili sve uzorke vina. Financiranje cijelog događaja, pak, moglo bi se riješiti gotovo simboličnom kotizacijom koju bi svaki vinar platio za svaki uzorak vina koje daje na ocjenjivanje. Za TRAMINAC GRAND TASTING svaki uzorak vinara košta uistinu simboličnih 15 eura, što takav događaj, čak i po tako maloj cijeni, čini samoisplativim, i to bez sponzora.

Ukratko, ŽILAVKA GRAND TASTING ne bi smio imati nikakvu fizičku i materijalnu prepreku u organizaciji osim mentalnih barijera u glavama vinara. No, za takve se i ne treba boriti. Jer, vina u Bosni i Hercegovini poodavno su izbrisala sve granice i nacije, oni koji su u glavama mali, bez obzira na količinu proizvedenog vina, uvijek će biti mali vinari i takvima, de facto, ne treba niti pomagati. A oni koji svoja vina već sada prodavaju u Americi, Njemačkoj, Nizozemskoj…, te su svjesni da pričom o sebi šire i priču o cijeloj Bosni i Hercegovini, bez obzira na količinu proizvedenog vina uvijek će biti – veliki vinari.

Pomozimo velikima da budu još veći, proširimo medijski domet priča o kvaliteti njihovih vina, okupimo ih jednom godišnje na jednom mjestu i taj dan proglasimo Svjetskim danom žilavke! I neka taj dan cijela Bosna i Hercegovina bude središte vinskih hodočasnika iz cijeloga svijeta.