Relja Dimitrijević: Radim da bih zaradio novac i nahranio tijelo, ali kuham da bih nahranio dušu

Nisam siguran da znam šta su trendovi ali sam siguran da nikad neće izaći iz mode zadovoljan gost i neoštećena namirnica.

Intervju: Relja Dimitrijević, chef

Biografija: Rođen sam 17.10.1982., treća sam generacija kuhara u porodici  – otac mi je kuhar i baka sa očeve strane je bila kuharica. Završio sam UTTŠ u Banja Luci, specijalizovao sam se za Pastry chef – a, bio sam šef kuhinje mnogih objekata a sada sam na poziciji šefa kuhinje u „Villa Slatina“, trenutno na državnoj televiziji se emituju moje kuharske emisije i iza sebe imam preko 200 snimljenih emisija. Sa ponosom mogu reći da bijelu uniformu nosim već 23 godine.

Danas razgovaramo s kuharom koji nosi bijelu uniformu već 23 godine i koji je svoju strast prema kuhanju otkrio gotovo slučajno. Rođen 17. oktobra 1982. godine, dolazi iz porodice kuhara; njegov otac i baka su mu prenijeli ljubav prema ovoj profesiji, iako je u početku kuhanje za njega bilo samo način da zaradi svoj prvi novac. Kroz godine rada i iskustva, postao je renomirani Pastry chef i trenutno vodi kuhinju u prestižnom objektu “Villa Slatina”. Pored toga, poznat je i po svojim televizijskim emisijama koje su mnogima postale omiljeni izvor inspiracije u kuhinji. Danas ćemo čuti više o njegovom putu, izazovima i ljubavi prema ovom pozivu.

Kako ste se odlučili da postanete kuhar? Šta je uticalo na Vašu odluku da se posvetite kulinarstvu?

Nisam sanjao da budem kuhar, nisam od malena bio uz mamu, tatu i baku dok su kuhali. Počeo sam raditi u kuhinji sa 18 godina, otac mi je bio šef kuhinje. Morao sam raditi da bih imao svoj dinar. Kada se ljubav desila nisam siguran ali sigurno znam jedno RADIM DA BIH ZARADIO NOVAC I NAHRANIO TIJELO, ALI KUHAM DA BIH NAHRANIO DUŠU!

Koliko su Vam važne sezonske i lokalne namirnice u pripremi jela?

Veoma su mi važne, imam veliko poštovanje prema njima. Trudim se da ih što manje oštetim prilikom pripreme kako bi okusi bili koncentrisani – jasni.

Šta Vas najviše ispunjava u ovome poslu?

Ispunjava me sloboda, pokreće me ljubav, uživam u tišini – volim tišinu. Znate slikar se izražava preko platna, pisac preko knjige, kuhar preko tanjira….želim da su svi tako slobodni.

Kako gledate na trenutne trendove u gastronomiji? Da li postoji neki trend koji Vam je posebno zanimljiv?

Nisam siguran da znam šta su trendovi ali sam siguran da nikad neće izaći iz mode zadovoljan gost i neoštećena namirnica. Hajde ovako…možda nešto znači ili ima neku vrijednost samo ono do čega si došao naprezanjem sopstvenog uma; oponašanje ili ponavljanje nečega nije stvaralaštvo, ljubav je stvaralački čin. Kuhar mora sam da nađe svoj put i doživi mnogo boli na tom putu da bi na kraju shvatio da je kroz sav taj bol dok je prolazio u stvari bio srećan jer je imao mogućnost da stvara. Čovjek koji mašta je srećan čovjek, ja na trendove gledam ovako… svakako da treba biti u koraku sa naukom – tehnikama ali sve ostalo potiče iz vaše glave.

Kakvu ulogu ima kulinarstvo u Vašem privatnom životu? Da li volite da kuhate za svoju porodicu i prijatelje?

Moram priznati da rijetko kuham za prijatelje. Imam troje djece i supruga je šef kuhinje.

Koji kuhinjski alat ili uređaj Vam je nezamjenjiv u svakodnevnom radu? Zašto?

Moji noževi – volim da su veoma oštri prilikom rada.

Šta Vas svakodnevno motiviše da nastavite da se bavite kulinarstvom? Koji su to trenuci ili iskustva koji Vas podsjećaju zašto volite ovu profesiju?

Nalazim razne motivacije, već sam spomenuo da me tišina ispunjava, tada sam sam sa svojim mislima. Volim gledati srećne, nasmijanje ljude i ako sam ja bar malo doprinio tome onda sam i ja srećan i zadovoljan. Kuhinja je veoma težak, naporan posao, pun stresa, krvi, znoja, osoba mora da ima pozitivan pogled na život da bi sačuvala svoj mir i želju da se bavi ovim poslom.