Trud, rad i odlučnost stvaraju put ka vlastitoj viziji i uspjehu.

Intervju: Selma Kahrović, direktorica u Aile d.o.o.

Oduvijek su žene bile “vrat” porodice, no današnjica donosi kompleksniji oblike te ženske sposobnosti. Danas žene pokreću i vode velike biznise i svakim danom ih je sve više i dio su ženskog poduzetništva. Zahvaljujući svojim idejama i odvažnosti žene postaju same svoje “gazde” te vlastiti potencijal i te ideje pretvaraju u održive projekte. Uprkos izazovima koji i dalje prate njihove karijerne puteve, poduzetnice svakodnevno pokazuju da hrabrost, znanje i posvećenost mogu nadmašiti sve prepreke. Istražujući ovu sferu odlučili smo se upustiti u jednu nesvakidašnju priču i donijeti vam dašak te ženske strasti i istrajnosti, jer upornost se isplati.

Još ako tome dodate trud, rad i kvalitet onda je to pun pogodak. Imamo čast razgovarati sa “novopečenom” ženskom poduzetnicom Selmom Kahrović, koja je osnivač firme Aile d.o.o. i brenda Maccheroni.

HUBiH: Selma, možeš li nam reći čime se tvoja firma bavi i otkud ideja za ovim biznisom?

SELMA: Aile d.o.o. poznatiji sa svojim brendom Maccheroni je mala proizvodnja svježe zamrznute paste. S obzirom na to da je moj brat dugo godina u ugostiteljstvu, i kreće se u krugovima kuhara i šefova i generalno ugostitelja, osluškivao je njihove svakodnevne probleme i situacije u kojima su se nalazili. Shvatio je da većina ugostiteljskih objekata radi sa komercijalnim sušenim pastama, te je došao na ideju zašto ne osmisliti i ponudi vrhunski kvalitet, uz efikasniju i bržu pripremu. Ta ideja mi se svidjela i odlučila sam istupiti i uz njegove savjete pokrenuti ovaj biznis. Brat nije bio u prilici da se odrekne svoje karijere, ali ja sam bila spremna zakoračiti u nešto novo. Kroz skoro dvije godine u saradnji sa ekipom iz Academia by Nermin Hodžić radila sam na testiranju različitih vrsta krupice, jaja, omjera, i kada smo bili sigurni da imamo vrhunski recept i proizvod odvažila sam se krenuti u realizaciju njegove ideje.

S obzirom na činjenicu, da veliki broj restorana koristi sušenu pastu, skuha je unaprijed i kada je mušterije naruče oni je podgrijavaju i dokuhavaju u sosu, što mnogo utiče na kvalitet samog obroka. Naša želja je bila da unaprijedimo i ubrzamo sam taj sistem i omogućimo ukusniji i kvalitetniji finalni proizvod. Svježa pasta kuha se mnogo kraće, samim tim kuhari neće morati nakuhavati pastu unaprijed jer im sada jelo može biti gotovo za tri do četiri minute.

HUBiH: Kada ste prvi put osjetili da želite ući u poduzetništvo i šta je bila prelomna i ključna tačka?

SELMA: Kada sam shvatila da je moj život postao kolotečina, da tako kažem. 22 godine radim i vrtim se u krug, nisam ostvarila ništa više u životu da mogu reći da sam uspjela. Radiš od jutra do sutra, a nikakvih benefita nemaš. Naveče kad legnem mučilo me pitanje šta mogu uraditi da to promijenim. Promijenila sam par firmi u tom periodu al je sve to bilo korak naprijed nazad dva. Potom sam počela razmišljati o tome da uzmem stvari u svoje ruke, da počnem nešto svoje.

Ali i za to je trebalo vrijeme i da se neke stvari poklope, ali sigurno sam dvije godine razrađivala ideje i planove uz svog brata. Iskreno, prelomna tačka je bila jedno jutro kada sam ustala i shvatila da uvijek mogu da se vratim na ono što sam do sada radila i da vrijedi rizikovati i probati a ne kajati se i razmišljati da li je moglo i kako je moglo biti.

HUBiH: Šta je bilo najteže na samom početku pokretanja biznisa?

SELMA: Na samom početku prvenstveno teško je bilo pribaviti sredstva za sami biznis, te sam odlučila pokušati dobiti poticaje koje država nudi za pokretanje novog biznisa. Prvi poticaj nisam prošla, i mogu reći da je uslijedilo i malo razočarenje, ali to me nije obeshrabrilo da ponovo pokušam. Drugi pokušaj je bio pun pogodak, a potom je krenula procedura prikupljanja potrebne dokumentacije, a potom i sredstava za rad, te pronalazak prostora za rad. No, najteže od svega bilo je prelomiti i dati otkaz na prijašnjem poslu i usuditi se krenuti u nešto od nule, bez garancije da će to uspjeti i da će se isplatiti. Svakako podrške od porodice nije manjkalo, pa mi je nekako i to dalo vjetar u leđa.

HUBiH: Šta biste savjetovali drugim ženama koje se boje finansijskog rizika?

SELMA: U današnje vrijeme sve je rizik. Ni za šta više nema pravila. Kako ni za život tako ni za finansije. Sjećate li se perioda kada je nastala korona. Je li iko mogao predvidjeti takvo nešto? Naravno da nije? Rizik jeste, al vjera u sve to može pomoći. Razradite ideje, posavjetujte se sa stručnjacima, sa porodicom, sa okolinom, istražite tržište. Učinite sve što je u vašoj moći da osigurate da vaša ideja uspije. Protiv više sile se ne može naravno, ali kada vjerujete u svoj proizvod u svoju ideju puno je lakše. Ni meni niko nije mogao garantovati da će se moj trud isplatiti.

Digla sam kredit, igrom slučaja ostvarila mogućnost za poticaj, uložila sam u mašine i sirovine i krenula raditi. Dan za dan kucala od vrata do vrata i nudila pastu, nosila uzorke i komunicirala sa ljudima. Tek kada su probali moju pastu počeli su pozivi za narudžbe. Ne kažem da sve ide vrhunski bez prepreka i teškoća, nije sve ni bajno i ne znam šta me sutra čeka jer sam i ja još uvijek nova u svemu ovome, ali idem dan za dan.

HUBiH: Da li ste se susreli s predrasudama ili nerazumijevanjem zato što ste žena u biznisu?

SELMA: Iskreno bilo je pitanja, kako ćeš sve sama? Usjuđujem se reći da na neka vrata kada sam ja pokucala i kada je brat pokucao nismo dobili uvijek isti odgovor. Sa druge strane, ugostiteljstvo je u dosta situacija muška sredina, ja moram biti potpuno iskrena, u samom pokretanju biznisa odlučila sam da pristup kupcima ne bude potpuno direktan, nego da više pasta priča za sebe. Osnovni kontakt uspostavim direktno i onda dostavim pastu, vjerujte mi da vrhunski proizvod ruši sve predrasude. Možda i veća predrasuda od toga da sam žena u biznisu je da nisam kuhar niti ugostitelj, ali opet kažem proizvod u mnogo situacija sam sebe prodaje, pa tako i neke predrasude padaju u vodu.

HUBiH: Šta vam je najviše pomoglo da izgradite i održite svoj biznis?

SELMA: U suštini, ključ mog uspjeha je podrška moje porodice svakako, ali i vrhunski proizvod. Jer džaba uložen novac i trud, ako kao pozadinu nemate proizvod koji će doslovno raditi u vašu korist. Veliku pomoć sam imala i od prijatelja sa kojima sam od traženja pomoći došla do poslovne saradnje, na primjer Vedran mi je pomogao oko biznis plana, a sada je neko ko radi knjigovodstvene poslove za moju firmu, Damir je pomogao u izradi vizuelnog identiteta, ekipa iz Academie by Nermin Hodžić nam je pomogla oko izbora mašina i recapture i dan danas sa njima radim testiranja, dodatne edukacije i savjetovanje. Svaki vrstan kuhar koji proba moju pastu može da prepozna i kvalitet. Radim pastu bez aditiva i konzervansa, zato je i zaleđenu dostavljam kako bi duže trajala, jer rok svježe paste je 24 sata, a kada je zaledite produžavate joj rok trajanja, ja pastu šokiram u šok komori na -32 stepena za 15ak minuta, što garantuje da se kvalitet ne narušava.
Tako da sa sigurnošću mogu reći pravi recept za uspjeh je dobar proizvod, jer on sebe sam prodaje!

HUBiH: Smatrate li da je danas ženama teže, lakše ili jednako zahtjevno pokrenuti vlastiti biznis u odnosu na muškarce?

SELMA: Smatram da je ženama danas pokrenuti biznis jednako izazovno kao i muškarcima, ali sa određenim dodatnim preprekama koje one češće osjećaju. Iako je poduzetništvo samo po sebi zahtjevan proces za svakoga, žene se često suočavaju s posebnim izazovima poput balansiranja porodičnih i poslovnih obaveza te tradicionalnih stereotipa o “tipičnim “ ulogama. Međutim, istovremeno, danas postoji i više podrške nego ikada prije – kroz edukacije, mreže poduzetnica, te programe namijenjene upravo ženama. Zato se može reći da, iako put nije uvijek ravnopravan, žene svojim znanjem, kreativnošću i upornošću uspješno nadilaze te prepreke i sve više ravnopravno učestvuju u poduzetničkom svijetu.

HUBiH: Da li je izazov biti sam svoj “gazda”?

SELMA: Iskreno jeste. Potrebna je velika i dobra organizacija. Ja još uvijek sama radim, tako da moj posao podrazumijeva i vođenje papirologije, i proizvodnja paste i dostava paste. Bez dobre organizacije posla ne bih mogla sve sama. Ali za sad uspijevam ostvariti sve. Ponekad tu budu i prekovremeni sati rada, ali kada si svjestan da radiš za sebe i sve što stvoriš znaš da stvaraš za svoju bolju budućnost čovjek onda i ima elana i volje za to.

HUBiH: Za kraj možete li nam reći kako želite da Vaša priča inspiriše druge žene?

SELMA: Voljela bih naglasiti da uspjeh ne mora biti privilegija, uspjeh može biti rezultat odlučnosti i vizije. Ne cvjeta uvijek cvijeće, i u životu ima uspona i padova, pa tako i u poslu. Jedan period može padati kiša al idući dođe duga i sunce. Uz volju, upornost i trud možeš mnogo toga. Treba imati cilj i težiti kad tome. Možda put jeste trnovit ali cilj nije nedostižan. Počela sam sa biznisom sa kojim nisam imala doticaja, osim kao konzument paste i ljubitelj paste. Kratko rečeno znala sam reći ukusno mi je i nije mi ukusno. Ali iscrpljena od silnog rada i truda za druge, bez velikih primanja, odlučila sam pokrenuti nešto što će nahraniti i moju dušu i stomak a i u dogledno vrijeme nadam se i džep. Nećete na startu imati radno vrijeme od 8-16 sati, ali ćete znati za koga i za šta se borite, a to je za vaše bolje sutra!

Budite kreativne, istražite tržište, pronađite ideju koja nije svakidašnja i budite u njoj najbolje ili bar težite ka tome. Priznanje za moj trud, rad i znoj jeste kada mi veliki kuhari kažu da je moja pasta vrhunska, a njihova potrošnja u restoranima to i dokaže.